Kao hardkor harteraš koji prati taj famozni riječki festival godinama, dosta sam mjerodavan pričati o kvaliteti istoga. Isto tako, previše sam emo-domoljub da bih bio naglašeno objektivan. Jer Hartera je Rijeka, a Rijeka je Hartera i koliko god vam otrcano i jadno zvuči ova poredba, ona poprilično dobro oslikava ovaj festival u kanjonu Rječine: Hartera je Ri- stanje uma. Iz godine u godinu ovaj festival raste i buja i postaje događaj sa ogromnim genitalijama. Ove su godine organizatori opet nadmašili sami sebe. Okej, lako za ona tri floora, hrpu izvođača i bla bla: ove godine je tu jako puno performansa, radionica, instalacija pa čak i recitiranja poezije (odlični program 'Pesničenje' ). Čitav festival je postao jedna divna šizofrena maneštra koja razvaljuje sva čula.
A počelo je ovako: prvo sam slušao bend Mlat. Koji sad jebeni 'Mlat', pitaš se ti hipsteru iz Daruvara? Odličan projekt pokrenut od već provjerenih faca Hr-roka: Branka Kovačića Huste ( bubnjar LET-a3 ), Dražena Baljka ( gitarist LET-a3 ) i Ivana Kovačića Kove ( ex Leut Magnetik ). Sinoć su i prvi put nastupili i sa Nikicom na basu ( Pasi, ne znam prezime ). I bili su super. A mogli su biti i turbosuper da je zvuk bio malo bolje ušminkan i da nije bilo malih tehničkih problema. Superiorna svirka, dobro uigrani sa fenomenalnim Hustom za bubnjevima. Pratite malo taj bend, imaju velik potencijal.
Nakon 'Mlata', u glavu su odmah udarali Senzorz, odličan synth-rock-power-pop i šta-ti-ja- znam-šta-već iz domaćinske Rijeke. Moćno razbijanje. Nešto sam malo poslušao Elemental: bili su standardno dobri, ali manjak publike je malo isisao energiju. Doduše, malo publike je i za očekivati oko 11 navečer. Elemental su bili glasni i bez puno pričanja s ljudima. Remi iz hip - hop front-woman polako ide prema klasičnoj rock pjevačici, a Shot i dalje beatboxa na Sunce. Odsvirali su i U mojoj glavi, Nema ga, Reži me i Priroda i društvo kao posljednju prije pola sata pauze do Hercules and Love Affair; a iznad, na platou, mogao si plesati na elektroniku iz Isusuove ruke i diviti se osvijetljenim vijaduktima iznad kanjona.
Red Bull Music Academy pozornica, kraj koje prodaju samo (non merde) Red Bull, oko ponoći je bila poluprazna. Iggy Dub je vrtio nekakav dancehall sa bezbožničkog PC-ja kraj grafita "umjetnik bez ideala = parazit" dok su ljudi išli gore-dolje i motali se po festivalu. Ove godine programsku je knjižicu zamijenio zid preko puta glavne hale. Tamo je pisalo sve programski relevantno. Ovo rješenje je čak i bolje s ekološke i financijske strane.
MTV pozornica se je smjestila ispod Hartera hotela. U hodnicima kod elektro svetišta skrene se dolje i dođe u usku i duguljastu prostoriju sa pozornicom na lijevo i šankovima na desno. Tu su Električni orgazam zauvijek ubili sretne osamdesete sa tužnom zombi Igra rokenrol cela Jugoslavija. Čovjek bi u progresivno lijevoj Rijeci očekivao više ruku u zraku na konto neke sjete za poštenijim vremenima, ali to jučer nije funkcioniralo.
Svirali su i stvari sa zadnjeg albuma (To šta vidiš to i jeste) poput Ti to možeš, a oko pola tri naslijedila ih je Multietnička atrakcija, dva sirova lika iz Republike Srbije na bubnju i bas gitari. A što se osamdesetih tiče; već je i vrijeme da ih netko ubije i ne priziva nazad. Na drugoj strani festivala glavni su stejđ očekivano razvalili headlineri Hercules and Love Affair: fini masovni plesnjak za sve posjetitelje i orgazam za sve lezbejke, transrodne osobe i one curice koje su se žvalile sa frendicom, ali još ne znaju da li su homoseksualke. Malo se zajebavam, ajde, ali to je bend koji isijava veliku ljubav. I nakon nastupa su fino i odgojeno porazgovarali sa fanovima i potpisivali se na njihove nejake grudi. Za svaku pohvalu...
Vrhunac večeri se ipak odigravao na Red Bull Music Academy Flooru, gdje je prvo Ikonika razvaljivala bubrežne kamence sa svojim šporkim dubstep i garageom, a nakon nje je došao neki čudan lik sa maskom nekakvog afričkog šamana. Možda je ispod maske ružan ko pas ili ima loš ten poput Zorana Milanovića, ali ovaj frajer je definitivno ponio titulu najboljeg izviđača večeri. Zove se čudno, zove se SBTRKT i dolazi iz Londona. Jako ime Hartere, aktualna nadolazeća zvijezda plesnih podija. Beskompromisan UK garage-techno-bass sa natruhama junglea i broken beata koji je šutirao u jaja, vukao za kosu, pa onda malo milovao nas musavce po guzi da bi nam odvalio šamar. Ovaj je nastup, prema riječima Dražena Žanka, bio 'epic'. Par metara dalje, na glavnoj pozornici, Fairmont je čvrsto odradio svoj nastup ( mala šteta što je trajao samo sat vremena ), ali zato je James Holden, ta mala slatka štreberska pojava koja je studirala matematiku na Oxfordu, moćnim nastupom dala pečat prvoj večeri Hartere. Rekli bi mi po seljački: 'tip je razvalio'.
Ne pamtim da je prva večer Hartere bila ovako dobro posjećena i već me strah što će biti u subotu. Dođite, imate što za čuti, vidjeti i pomirisati. Ima i mesa. I nekakvih klica za vegane. Saznajte i što je Radio Isus, ne bi baš bila fora da vam ja sad tu pokvarim čitavu zabavu....
