{mosthumbviewer: images/SGvijesti_najave/2009/01/05/eric.jpg, images/SGvijesti_najave/2009/01/05/ericm.jpg, Eric Sardinas, Left} I opet je Eric Sardinas došao u Zagreb. Ovaj put prostor je bio Dom (danas je to klub) željezničara u žargonu "željac", koji se skriva iza koncertne dvorane Lisinski. Kao što je u uvodu i sam Pišta rekao: "Lijep pozdrav svim ljubiteljima bluesa i rocka, koji su uspjeli naći "željezničar" i doći na još jednu pravu rock "n" blues feštu."
A kako smo krenuli Ratko i ja, bilo je više nego komično, prvo nigdje parkinga, drugo treba naći Željezničar i kao što sam rekao Ratku - sve me to podsjeća na ambijent nekadašnjih razno raznih sindikalnih i inih proslava i zabava. No, bez obzira na sve, prostor je skromno uređen, ali čist i uredan, što se i u mnogo boljim klubovima ne može sresti. Čekajući da cijela stvar počne, čak sam u jednom trenutku očekivao da će se na vratima pojaviti Vrageci iz Zaselka, jer upadali su u dvoranu… svakakvi kauboji i indijanci.
No, šalu na stranu, već dolaskom prvog zagrebačkog banda Puzzle Blues Banda stvari su se počele i više nego dobro odvijati. Dečki su krenuli odlučno izvedbama poznatih blues standarda od Muddy Waters Blues (vrlo dobra izvedba), da bi se na kraju pokazali kao veliki štovatelji legendarnih Allmana, sve u svemu vrlo, vrlo solidno. Poslije njih na binu izlaze Harpoon Blues Band iz Splita, koji su vrlo uvježbano i dobro zagrijali publiku za karizmatičnog gitaristu, koji bez obzira na četiri izdana albuma i stalne turneje još uvijek nije postigao punu afirmaciju. Hrvatske blues snage dale su vrlo dobar obol onome što je uslijedilo.
Svakako moram pohvaliti konfiguraciju publike, jer se u Željezničar, uz dosta sijedih glava, uguralo i podosta mlađe publike, gimnazijalaca, studenata čak i nešto osnovaca u pratnji roditelja, koji nažalost najviše zbog toga, nisu imali potpun doživljaj vrlo efektnog, dinamičnog i strahovito snažnog nastupa (kao i uvijek) Erica Sardinasa. No ti mladi ljudi koji su se ove večeri opredijelili za rock i blues imali su sreće upoznati ono što vrijedi.
Već na samom početku atmosfera je upućivala na to da će Željezničar gorjeti, da
će se te večeri u njemu odvijati svima nama poznati obred slavlja rocka i bluesa. Eric Sardinas i njegova ubitačna ritam sekcija koju čine basist Levell Price i bubnjar Patric Caccia, još jednom su nam dokazali kako žestoko mogu prašiti, rock "n" blues, boogie i uz da se vrlo znalački snalaze i u slow bluesu. No, primarna faca bio je vidno raspoloženi Sardinas, koji nije skrivao dobar štimung, oduševljenje i radost što je opet s nama.
Tijekom cijelog nastupa Eric i društvo su vrlo znalački, potenciranim osjećajem, furali svoj mojo. Publika je, uostalom kao i svaki puta, reagirala pozitivno i s velikom dozom oduševljenja i odobravanja na apsolutno svaki podražaj, potez i vibru banda.
Ovaj puta sound je bio puno ujednačeniji, ne previše glasan, tako da su se svi instrumenti čuli odlično. Sam Sardinas tijekom cijelog koncerta stalno je dizao intenzitet nastupa, što je u konačnici njegova velika prednost i sposobnost. On to zaista čini na vrlo suptilan način: red lagane akustike, red urnebesnih, brzopoteznih slide riffova, onako gledajući sa strane, čovjeku se jednostavno mora skinuti kapa.
Budući da je ovo promotivna turneja na kojoj predstavlja svoj zadnji album Eric Sardinas & Big Motor, tijekom koncerta Sardinas je odsvirao četiri pjesme sa novog albuma, koje je publika dobro primila, a to su bile: All I Need, Ride, This Time i As the Crow Flies, osobno mi je upravo ta, zadnja pjesma bila najinteresantnija izvedba, budući da je na albumu… ipak bolje izvedena. No, kao i uvijek Sardinas ima brojne adute sa svojih prijašnjih albuma, koje publika dosta dobro poznaje pa veselja i skakanja od koje se tresla cijela dvorana nije nedostajalo.
No, ono što je svakako vrijedno spomena je sam kraj koncerta, kada na bisu Sardinas izvodi Roadhouse Blues što izaziva pravi delirij u publici, zaista izuzetno dojmljiva izvedba… i to je bilo to! Eric Sardinas i društvo pružili su svima nazočnima ... jednu odličnu rock "n" blues večer. E, da i na kraju: All right folks ... see you soon, again!!!
No, šalu na stranu, već dolaskom prvog zagrebačkog banda Puzzle Blues Banda stvari su se počele i više nego dobro odvijati. Dečki su krenuli odlučno izvedbama poznatih blues standarda od Muddy Waters Blues (vrlo dobra izvedba), da bi se na kraju pokazali kao veliki štovatelji legendarnih Allmana, sve u svemu vrlo, vrlo solidno. Poslije njih na binu izlaze Harpoon Blues Band iz Splita, koji su vrlo uvježbano i dobro zagrijali publiku za karizmatičnog gitaristu, koji bez obzira na četiri izdana albuma i stalne turneje još uvijek nije postigao punu afirmaciju. Hrvatske blues snage dale su vrlo dobar obol onome što je uslijedilo.
Svakako moram pohvaliti konfiguraciju publike, jer se u Željezničar, uz dosta sijedih glava, uguralo i podosta mlađe publike, gimnazijalaca, studenata čak i nešto osnovaca u pratnji roditelja, koji nažalost najviše zbog toga, nisu imali potpun doživljaj vrlo efektnog, dinamičnog i strahovito snažnog nastupa (kao i uvijek) Erica Sardinasa. No ti mladi ljudi koji su se ove večeri opredijelili za rock i blues imali su sreće upoznati ono što vrijedi.
Već na samom početku atmosfera je upućivala na to da će Željezničar gorjeti, da
će se te večeri u njemu odvijati svima nama poznati obred slavlja rocka i bluesa. Eric Sardinas i njegova ubitačna ritam sekcija koju čine basist Levell Price i bubnjar Patric Caccia, još jednom su nam dokazali kako žestoko mogu prašiti, rock "n" blues, boogie i uz da se vrlo znalački snalaze i u slow bluesu. No, primarna faca bio je vidno raspoloženi Sardinas, koji nije skrivao dobar štimung, oduševljenje i radost što je opet s nama.
Tijekom cijelog nastupa Eric i društvo su vrlo znalački, potenciranim osjećajem, furali svoj mojo. Publika je, uostalom kao i svaki puta, reagirala pozitivno i s velikom dozom oduševljenja i odobravanja na apsolutno svaki podražaj, potez i vibru banda.
Ovaj puta sound je bio puno ujednačeniji, ne previše glasan, tako da su se svi instrumenti čuli odlično. Sam Sardinas tijekom cijelog koncerta stalno je dizao intenzitet nastupa, što je u konačnici njegova velika prednost i sposobnost. On to zaista čini na vrlo suptilan način: red lagane akustike, red urnebesnih, brzopoteznih slide riffova, onako gledajući sa strane, čovjeku se jednostavno mora skinuti kapa.
Budući da je ovo promotivna turneja na kojoj predstavlja svoj zadnji album Eric Sardinas & Big Motor, tijekom koncerta Sardinas je odsvirao četiri pjesme sa novog albuma, koje je publika dobro primila, a to su bile: All I Need, Ride, This Time i As the Crow Flies, osobno mi je upravo ta, zadnja pjesma bila najinteresantnija izvedba, budući da je na albumu… ipak bolje izvedena. No, kao i uvijek Sardinas ima brojne adute sa svojih prijašnjih albuma, koje publika dosta dobro poznaje pa veselja i skakanja od koje se tresla cijela dvorana nije nedostajalo.
No, ono što je svakako vrijedno spomena je sam kraj koncerta, kada na bisu Sardinas izvodi Roadhouse Blues što izaziva pravi delirij u publici, zaista izuzetno dojmljiva izvedba… i to je bilo to! Eric Sardinas i društvo pružili su svima nazočnima ... jednu odličnu rock "n" blues večer. E, da i na kraju: All right folks ... see you soon, again!!!