×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/1m.jpg, Jan Akkerman, Left} Razmišljanja nakon koncerta grupe Vlatko Stefanovski trio i Jana Akkermana u Sokolani II u Bjelovaru 21.11.2008.

Jednom su gitaristu rekli da će na svom večerašnjem koncertu snimati live album, na što se on poveselio i na pozornicu je došao potpuno spreman - sa foto-aparatom u džepu! Ovo zvuči kao vic o naivnom sviraču, ali kad se radi o Vlatku Stefanovskom, onda je to njegov, spontani ili smišljeni, ali u svakom slučaju simpatičan, performance, koji je, jednako kao i njegovo, uvijek savršeno muziciranje, izmamio razdragani pljesak publike. Vlatko je konačno odlučio snimiti i album u onom smislu u kojem se taj izraz upotrebljavao mnogo prije nego za zbirku glazbenih uradaka, naime album vlastitih fotografija. Njegov će koncertni album ovoga puta biti album fotografija! Ne znam je li to radio na svim koncertima ove, druge ovogodišnje hrvatske turneje, ali spominjem to iz iskustva s dva posljednja koncerta - ovog u Bjelovaru 21. studenoga 2008. i dan prije u Koprivnici. Postupio je jednako: kada se na nekoliko minuta povukao u dubinu pozornice da bi dao prilike svojim vituozima iz grupe da pokažu kako odlično sviraju i bez njega, Vlatko je iz džepa izvukao foto-aparat i fotografirao, kako kolege, tako i nas u publici. Naravno, to smije učiniti samo onaj tko je siguran u sebe da je ispunio zadatak zbog kojega smo ga došli slušati i gledati, pa može sebi priuštiti i ovakvu predstavu. Ne samo da mu nitko neće zamjeriti, već je pokazao i da je samo čovjek koji kao i svi mi želi uhvatiti uspomenu na lijepe trenutke svoga života. Znam neke druge muzičare koji su me poslije svog koncerta pitali kako je bilo, jer sami nisu ništa ni čuli ni vidjeli kako treba. A Vlatko stigne i sve čuti i vidjeti, i sve zabilježiti. On je vlastiti režiser i svog tona i svoje slike! Sada mi ostaje samo nada da ću, kao što u svojoj diskoteci imam sate i sate njegove glazbe, od čega mi je i on sam nešto osobno poklonio, dobiti jednom od njega i te fotke da vidim kako sam (smo) izgledali mi u publici s perspektive pozornice. Da mi se revanšira za ono što sam mu svojevremeno, kad smo se susreli na jednom intervjuu, poklonio neke fotografije s jednog, baš bjelovarskog, koncerta koji je održao s Miroslavom Tadićem, pa se ugodno iznenadio jer u svojoj kolekciji nije imao uspomenu s tog koncerta. (Te fotke vise također na zidu jednog križevačkog cijenjenog rock-kafea).

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/2m.jpg, Vlatko Stefanovski, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Toliko o fotografu Vlatku Stefanovskom. A sad - očekujete sigurno nešto o njemu i kao o muzičaru...

Odavno je on prestao biti iznenađenje. Zapravo, mislim da je iznenadio samo jednom, kada se pojavio prije tridesetak godina na našoj sceni. Sve nakon toga je samo ono što je on već u samom startu najavio, da je izvanserijski muzičar, gitarist, kompozitor, te rodonačelnik i utemeljitelj, kako on to sam kaže, "jugoistočnog bluesa". Za razliku od mnogih drugih muzičara, a toga nisu bili pošteđeni ni vrhunski muzičari, Vlatko nikada u svojoj karijeri nije imao (bar nama, konzumentima njegove glazbe, tako izgleda) uspona i padova, uspjeha i kriza, snalaženja i nesnalaženja, pojavljivanja na sceni i nestajanja sa scene. On je uvijek imao samo ono prvo spomenuto u nabrojanim parovima pojmova. Njegove transformacije i šetnja kroz glazbene stilove, žanrove i načine izražavanja, samo su uspješan razvojni put čovjeka koji živi uz i za dobru glazbu, koji samo osvaja publiku i kad je jednom osvoji, onda je ne gubi. Čak i nije bitno što svira, nego - kako svira. To se ne zamjećuje toliko u onom prvom dijelu koncerta u kojem s Akkermanom svira blues standarde koje je obradio na svom posljednjem albumu, koliko u drugom dijelu u kojem se vraća muzici kojom se i pojavio na našoj, pa i svjetskoj sceni, u glazbi temeljenoj na makedonskom folkloru i etnosu, na ritmovima za koje Akkerman priznaje da mu ih nije lako pratiti, pa ga zato i nema dok se svira ta vrsta glazbe. Stefanovski može svirati Akkermana, ali mu to ovaj ne može jednako uspješno vratiti pa svirati Stefanovskog.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/3m.jpg, Đoko Maksimovski, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Dakle, nije bitno što Vlatko svira, nego - kako svira. A to ipak najbolje pokazuje kada svira glazbu svoga podneblja. Tada se svaka kompozicija pretvara u dugu dramatičnu epopeju, s uvodima koji tek nagovještavaju što će biti, kao da se kroz psihodelične, na trenutke kakofonične efekte, šumove, štektanje i grmljavinu gitare skupljaju odnekud iz nejasne daljine tonovi koji će u jednom trenutku zabljesnuti u besprijekornoj melodioznosti i harmoniji. Onda se opet u središnjici sve "raspada", prelazi u maštovite improvizacije koje se rastežu i udaljuju od glavne teme do te mjere da gotovo i zaboravimo odakle je sve to poteklo. Onda "nestaje" i Vlatko, njegova gitara ušuti i taj "izlet" u neke daleke i duboke slojeve muzikalnosti preuzimaju virtuozni basist i bubnjar, ostajući na trenutke sami ali ne izgubljeni, nego upravo pronađeni, otkriveni. I na kraju se opet pojavljuje Vlatko koji nas vraća na početak da se sjetimo odakle je sve to krenulo... To je više od muzike, to su filozofija i promišljanje života izrečeni tonovima, glazbom, samo gitarom, basom i bubnjevima...

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/5.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/5m.jpg, Stefanovski - Akkerman - Maksimovski, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

A kako se konkretno odvijao koncert u Bjelovaru? Da ne ponavljam, referirat ću se na izvještaj svog kolege Mladena Lončara koji je na istim ovim stranicama opisao jučerašnji koncert u Koprivnici. Program je bio isti i sve što je u njegovom izvještaju spomenuto pohvalno i pozitivno, stoji svakako i za ovaj koncert. (Pročitajte, obavezno, dakle, i taj komentar!) Čak smo se mi, koji imamo prilike uspoređivati koncerte ove turneje, jer smo bili na nekoliko njih, složili da je Akkerman, na kojega je znalo biti "pritužbi" da se od njega više očekivalo, ovoga puta bio u svom ponajboljem izdanju na ovoj turneji. Više je sudjelovao i surađivao, i kroz nekoliko svojih solaža (konačno) pokazao svoj stil sviranja gitare. A što je bilo drugačije od onoga u Koprivnici? Pa drugačije je bilo samo ono što je stvarala trenutačna situacija. Neke sitne dosjetke i svirački efekti koji padnu na pamet baš tog trenutka. Možda je najveće osvježenje i raznolikost bila u tome što je u dijelu koncerta u kojem Vlatko izvodi svoju muziku, temu Kao kakao izveo na Akkermanovoj gitari koju je s poštovanjem predstavio kao svoju vršnjakinju. Naime, ista im je godina proizvodnje, i Vlatkova i gitarina... Ova izvedba je bila spontana, zbog nevolje u kojoj se Vlatko našao. Naime, pukla je žica na njegovoj gitari za vrijeme izvođenja bravura kojima nas uvodi u svoj mega-hit, pa je, da "ne zaboravimo gdje je stao", brzo otišao po Akkermanovu gitaru. Dakako, da je onda tu temu dalje izveo "skromnije", što zbog nepriučenosti na tu gitaru, a što zbog "nepriučenosti" te gitare na Vlatkove čarolije. No, ništa strašno, umjesto jedne egzotike dobili smo drugu - da vidimo Vlatka kako se snalazi na posuđenoj gitari.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/4m.jpg, Vlatko Stefanovski na Akkermanovoj gitari, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Publika je platila jedan koncert, a dobila dva. Koncert "zapadnog bluesa" i koncert "jugoistočnog bluesa". Ovaj drugi završava pjesmom posvećenom Skopju. Vlatko već bar dvadesetak godina radi, pa i živi po bijelome svijetu, a sada (epizodno) i svira "bjelosvjetsku" glazbu, ali uvijek ističe odakle je i koja to krv teče njegovim žilama i pronosi slavu svoje male zemlje i jednog od njenih najvećih bogatstava, raskošne muzike, svijetom. Bjelovarska je to publika znala prepoznati i na kraju ga je pozdravila ovacijama. Dođi Vlatko opet što prije, nema baš tako mnogo dobre muzike oko nas da je nama svejedno kad ćemo te opet sresti...

Treba spomenuti još neke detalje koji su jednako važni i pohvalni za oba posljednja koncerta ove turneje, u Bjelovaru i u Koprivnici dan prije. Razglas koji je pratio muzičare na čitavoj turneji bio je vrlo dobar. Sve se čulo što se trebalo čuti, a glasnoća je bila namještena baš kako treba, glasno, ali ne i preglasno, pa su naši slušni organi ostali funkcionalni i za daljnje (dobre) koncerte koji nas u životu očekuju. U obje dvorane nije se pušilo niti pilo, pa je tako jedini stimulans za dobar provod bila glazba, na svu sreću takva da joj ništa dodatno nije niti trebalo, pogotovo ne oni stimulansi koji se u prvi mah čine da pomažu podizanju atmosfere, a pozadinski djeluju podmuklo. U Koprivnici smo svi stajali, u Bjelovaru smo svi sjedili. I jedno i drugo ima svoje mane i prednosti. Možda je bolje kad se može i jedno i drugo, pa da biramo, ali to je tako nevažno u odnosu na sve što sam do sada napisao. U Koprivnici su u prvom redu do pozornice bili tinejdžeri koji su jedva nosom dosezali do njene razine i nije im padalo na pamet da konstatiraju da su se zabunom ovdje našli. Izdržali su do kraja uživajući. I oni su bili jedina "brana" između izvođača i ostale publike. Na oba koncerta nije bilo redara, zaštitara između muzičara i gledatelja. Organizatori nisu pogriješili kad su procijenili kakva se publika skuplja na ove koncerte. Zaštitari bi bili izraz nepovjerenja i uvreda ove publike. Nitko nije platio ulaznicu da bi izvršio atentat na muzičare ili da bi im se s obožavanjem vješao oko vrata onemogućujući ih da obave svoj zadatak i posao koji je za njih same vrhunski užitak bez kojega ne mogu živjeti. Sigurno je da ima mnogo više onih koji slušaju takvu muziku i ove muzičare, ali nemaju običaj posjećivati koncerte, jer možda ne vjeruju da mogu u svim detaljima biti tako dobri. Zato je šteta što se broj gledatelja kretao oko više stotina umjesto oko više tisuća. Pa da organizatori žale što nisu priredili veće prostore. Ovako su oni koji su došli i bolje čuli i bolje vidjeli. A mi sad čekamo priliku da opet svjedočimo što prije ovako dobrim priredbama.

Ostale fotografije:

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/06.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/06m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/07.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/07m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/08.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/08m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/09.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/09m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified}
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/10.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/10m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified}{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/11.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/11m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/12.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/12m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/13.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/13m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified}
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/14.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/14m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified}{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/15.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/15m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/16.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/16m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified} {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/17.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/stef_akk_bj/17m.jpg, Vlatko Stefanovski trio i Jan Akkerman u Bjelovaru, Justified}

(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)

P.S.
Da ne bude zabune, u ovom članku su fotografije naše, a ne Vlatkove.