Znamo da vrijeme vrtoglavo prolazi i treba nastojati uživati u svakom trenutku. Ne možeš ga zaustaviti a ni vratiti, osim sezonski, no i to je prividno: kazaljke na satu najesen frkneš unatrag, ali s proljećem sve dođe na svoje, jer ih jednako tako prevrtiš za sat unaprijed. Vrijeme je smijurija koja služi za to da ljudi valjda ne kasne na posao, na ono guranje vagončića u rudniku u kojem radiš za sitniš kojega gricka inflacija, a kojem se veseliš pri isplati plaće kao dijete vrećici bombona.

Ali, zato vikend nudi mogućnost zaborava na svakodnevicu i kratak predah od cijelo tjedne jurnjave. Samo ga treba isplanirati sukladno afinitetima: rekreacija, priroda, sport, čitanje, kino/kazalište ili, recimo, odlazak u neki klub ili na koncert. Petak navečer je početak vikenda, a ukoliko se ovoga petka ljubitelj rock and rolla poželio ga čuti kvalitetno odsviranog uživo i s tim ciljem otišao u zagrebački Vintage Industrial Bar, svakako nije pogriješio, jer je mogao odslušati dva i pol sata izvrsne žive punk-rock svirke, a nakon toga uživati i u dobrom odabiru punk glazbe do rano jutarnjih sati.

Za to su najvećim dijelom zaslužni gosti ove večeri: Debeli Precjednik, bend iz Osijeka, uz snažnu podršku fenomenalne ŠIZE iz Koprivnice. Tko je stigao ranije mogao je kupiti (ili barem razgledati) ponudu na koncertima nezaobilaznog 'mercha': majice kratkih rukava bile su po15, hudice 40, dok su se ploče Debelog Precjednika mogle dobiti po 15 i 20 eura. Cijene su naizgled visoke, ali u današnje vrijeme realne. I vjerojatno su pravi obožavatelji zvijezda večeri spremno zagrabili u svoje vrećice bombona. A publike je ove večeri bilo uistinu mnogo. Naime, Debeli Precjednik već neko vrijeme nije nastupio u Zagrebu pa su predstavljanje novog albuma „Atomac” uzeli kao povod i za slavljenički koncertom kojim su obilježili trideset godina svojega postojanja. Dakle, bila je to akcija dva u jedan.

Prema satnici, ŠIZA je trebala nastupiti već u devet i petnaest, ali je započela nekih pola sata kasnije. No, ugodno je bilo pričekati uz dobar odabir glazbe koja je uključivala i pjesme poput one "Kad sunce opet zađe" KUD Idijota i, recimo, "Možda sam tvoj" Ludih krawa. Pozornica je bila uređena minimalistički. Ispred seta bubnjeva s jedne strane je stajao crni Gibsonov bas i stalak s mikrofonom, a na drugoj strani pozornice na stalku bila je tek lutka glave zebre s mornarskom kapom, što je neka novija furka s njihovog singla. Periodični udarci u bubanj zamijenili su onaj njihov uobičajeni intro „Tata, kupi mi auto“ kojega pamtimo s njihovog odličnog nastupa s prošlog INmusica, a na to se odmah nadovezala pjesma "Zebra" koja je bila izuzetno lijepo primljena. "Dobra večer, ljudi!", pozdravio nas je Marko Kuhar, basist i frontmen ovog izvrsnog drum & bas dvojca koji se specijalizirao za žestoko glazbeno 'betoniranje' na rubu garažnog i sirovog post-punka. "'Ajmo se zabaviti kao nikad do sad!“, pozvao je Marko publiku u to vrijeme još polupraznog Vintagea i odmah nastavio sa žestokim ritmom i riffovima na basu. Repertoar im je bio odlično složen, tako da je nakon ove uslijedila pomalo psihodelična stvar "Leptiri" s kirurški preciznim i savršeno uvježbanim rezanjem ritma. I nije trebalo dugo čekati da se Marko rastrči po pozornici kao onaj zeko iz reklame za Duracell baterije.

Već je pjesma "To nije moj kod" izazvala oduševljenje publike, ali se nakon nje dogodila neka 'smola', tehnički problem s Markovim kablovima i bas pedalama. „Ajmo, Marko“, vikao je netko, „nije valjda puknula sad…“ i dok mu je netko drugi dobacio „Ajde, idemo unplugged, nema veze!“ u valjda jedva dvije minute, Marko je uspješno otklonio kvar i nastavio nastup ozaren velikim osmjehom olakšanja. Nevjerojatno brzo su vratili koncert u početni zalet i to već idućom pjesmom, a nakon toga nam se Marko obratio: „Dobro došli, ljudi! Danas je rođendan“, misleći na Precjednikovu 'debelu' obljetnicu, „I to ne bilo koji - trideseti! Ajmo, jedan veliki aplauz za Debelog Precjednika!“ te je na taj način odao počast bendu za čiji nastup su nas pripremali. Stavio je capo na sedmi prag svojeg basa i nastavio s odličnom pjesmom „Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda", a potom je podebljao i svoju zahvalu zvijezdama večeri: „Fala Debeli kaj postojite!“ Isfurali su nakon toga cover „Sabotage“ s perfektnim zaustavljanjima pri čemu se Bruno Antolić dokazao kao odličan bubnjar koji ne samo da roka, već i popunjava one tiše dionice pjesme efektnim korištenjem činela. Završio je stvar s onim bubnjarskim 'tušem' i usporavanjem, a onda je Marko odložio bas na stalak da na njemu brenči svojom distorzijom te je opušteno tamnim pivom nazdravljao publici, a Bruno je za to vrijeme buku napuštenog basa 'filao' bubnjarskim solo dionicama. Odmah su s ove pjesme akordima na basu ušli u novu žestoku stvar pri čemu se ekipa rasplesala pred pozornicom. „Je l' vi volite?“ upitao nas je raspoloženi Marko i zaključio: „Voliti je sve“, što je bio ujedno i uvod u istoimenu stvar. Ekipa je uživala u svakoj pjesmi i vrijeme je nevjerojatno brzo prolazilo. Ludnica se nastavila i s pjesmom „Oprostite, oprostite, oprostite“, a na bisu Marko se rasplesao s onom zebrom koju je nataknuo na glavu. Sve u svemu, u svojih gotovo sat vremena nastupa ŠIZA je još jednom pokazala da je vrhunski bend: pun ritma, žestine i energije kojima ostvaruju odličnu komunikaciju s publikom. I ne čudi da je neka djevojka na kraju nastupa zaključila te doviknula prema pozornici: „Marko i Bruno, vi ste sila!“, jer dečki to fakat jesu.

Trebalo je neko vrijeme da se razmontira onaj set bubnjeva, poskidaju i zamijene činele te da se sve prilagodi za zvijezde večeri, ali nije bilo teško pričekati petnaestak minuta uz Agnostic Front i „Gotta Go“, Atheist Rapovu „Njanjavu“, „Hugs“ Trophy Jumpa i "No cigar" Millencolica. Čak je ekipa i pjevušila navedene pjesme. A onda je desetak minuta prije jedanaest na pozornicu izišao Debeli Precjednik.

Već su prvom pjesmom „Marionette“ s njihova albuma „Through The Eyes Of The Innocent“ (2006.) izazvali oduševljenje. Uz odličan odabir pjesama kojim su pokrili sve bitno sa svojih ne mnogo albuma (jer uvijek je bolje ići na kvalitetu nego na kvantitetu) i ponešto singlova, svojim nas je energičnim nastupom Debeli Precjednik proveo kroz tri desetljeća svoje karijere. Fantastična je bila sinergija frontmena Tina Kovačića – Koce i publike, kao i ona unutar samoga benda kojega čine Davor Bestvina - Davke (gitara i prateći vokal), Ivan Budaić – Buda (gitara), Igor Kovačević - Igich (bas) i Siniša Rajković - Bubi (bubnjevi). Gitare su im žestoke, odlično se nadopunjavaju, ritam sekcija je čvrsta i u prijelazima uvježbana, dok u mnogim bržim pjesmama Koca neumorno trči po pozornici. Koca je na glavi gotovo cijelo vrijeme imao šilt kapu pa mu je netko duhovito doviknuo: „Skini kapu!“ (što je ovaj na trenutak i učinio), a veći dio koncerta proveo je na samom rubu pozornice gdje je pjevao zagrljen s oduševljenom publikom koja je izgarala svakom njihovom pjesmom. Pjesmu „Nema me“ Koca je duhovito najavio duljim monologom iz filma „Balkanski špijun“ („Ko si ti, pa ti nisi Jakovljević, ti si neki veći izdajnik…“), a posebno oduševljenje publike izazvale su pjesme “Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac“, „Legica“ i „Zaboravi“.

Pao je na pozornicu i jedan tirkizni grudnjak pozamašnih košarica kojega je Igich duhovito objesio gitaristi na vrat gitare. Dojmljiv je bio i trenutak kad je Koca nekoj dami iz prvog reda podignuo jaknu i torbu koje su joj prema pozornici pale preko ograde, a pred sam kraj nastupa dvanaestogodišnja Sonja je donijela rođendansku tortu s upaljenom svijećom. I nakon toga uslijedilo je pravo oduševljenje jer je djevojčica Sonja žestoko i ritmički savršeno odsvirala bubnjeve u pjesmi „Moja su koljena umorna od moljenja“ te u pravom smislu riječi – totalno rasturila! Izazvala je velike ovacije publike i to s pravom, jer djevojčica je uistinu veliki talent za kojega će se još svakako čuti.

Minutu prije ponoći, kao da se radi o bajci o „Pepeljugi“ i ova je priča završila. Nakon izvedbe njihovog najvećeg hita, pjesme „Farmersko srce“ kao posljednje te večeri, članovi Debeloga Precjednika su se zagrlili na pozornici i toplo pozdravili s publikom. I uzalud je publika vikala: „Hoćemo još!“, a netko i onu „Osijek je loš!“, daljnjega bisa nije bilo, već je ponovno krenula glazba iz zvučnika. Six Pack je pjevao „Ovde je kraj“, a zatim Fakofbolan „Pepsi-Nike generaciju“.

Šiza je bila savršena i ponovno dokazala da je bend kojega treba redovito pratiti, a Debeli Precjednik je tu večer svoj nastup odradio vrlo toplo, energično, emotivno i profesionalno. Ipak, s obzirom na proslavu obljetnice nastup je trebalo začiniti s još barem tri-četiri pjesme, ubaciti ih sredinom koncerta, a prije onog definitivnog odlaska s pozornice, organizirati barem dva izlaska na bis. Svejedno, vjerujem da je Debeli Precjednik svojim koncertom oduševio svoju brojnu publiku, jer ipak je to jedan uistinu vrhunski live band. I nadamo se da na njihov novi nastup u Zagrebu nećemo trebati čekati predugo.

ŠIZA - setlista:
01. Zebra
02. Leptiri
03. To više nije moj kod
04. Zamka snova je da spavaš
05. Mak
06. Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda
07. Sabotage (cover)
08. Zavijanje
09. Suze sina oca razmetnog
10. Voli
11. Skromnost nikad nije bila fer
12. Prsa će kosti čuvati
13. Oprostite, oprostite, oprostite
BIS
14. School (Nirvana cover)

Debeli Precjednik – setlista:
01. Marionette
02. Mater + Drowning
03. Babylon
04. Surrender Now
05. Guilty Consciense / Ready to Fight
06. Ivek
07. Nights Underneath Your Window
08. Misery Loves Company
09. Nema me
10. Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac
11. Still Breathing
12. Warzone
13. Grey By Days
14. Legica
15. Zaboravi
16. Puška ne ubija ljude
17. Moja su koljena umorna od moljenja
18. Farmersko srce