Metallica je u petak, 16.kolovoza 2019. godine održala koncert na Ernst Happel stadionu u Beču. Većini posjetitelja 'velikih' koncerata s naših prostora taj stadion je itekako poznat. Od kraja osamdesetih taj stadion je ugostio desetke 'velikih' bendova: Pink Floyd, U2, Guns N' Roses, Michael Jackson, Tina Turner, Bon Jovi, Robbie Williams, Bruce Springsteen, Pink, AC/DC, Madonna, Paul McCartney, One Direction, Ed Sheeran i mnoge druge.
Po dostupnim podatcima na koncertu AC/DC koji je održan 19. svibnja 2016. godine (turneja Rock or Bust) bilo je 50.364 osoba. Izvještaj s AC/DC koncerta ste mogli čitati na našim stranicama. Po mojim procjenama (u kojim i nisam baš dobar) ovdje je bilo barem 5 ili 6 tisuća ljudi više. Dakle, brojka posjetitelja Metallicina koncerta je blizu respektabilnih 60.000. Dva dana prije koncerta u Beču (koji u svom središtu bez okolice broji 2 milijuna ljudi) na Stephansplatzu i drugim dijelovima grada primijećene su grupe ljudi u crnim majicama s raznovrsnim Metallica logoima na prsima i leđima. Kulminacija viđanja takvih skupina, naravno, bila je 16. kolovoza u popodnevnim satima.
U navedenim popodnevnim satima vrijedila je posebna regulacija prometa oko samog Ernst Happel stadiona, tako npr. od mosta koji vodi do Pratera i do stadiona moglo se samo pješke. Nešto prije šest sati stadion je bio već dobro popunjen. Norveška Bokassa otvorila je ovaj metal spektakl. Možda je ipak bilo malo prerano, niti 6 sati popodne, tako da smo Bokkassu uspijevali vidjeti jedino ako bi rukom zaklonili sunce koje je dobrano sjalo. Zvuk je bio sasvim u redu, kao i sama svirka. Bokkasu bi mogli opisati kao mješavinu dosta sub-metal pravaca od stonera do elemenata hardcora. Uz to, čuje se kako su pod utjecajem Metallice, a na momente pjevač podsjeća na Zack de la Rochau. Drugačija je ovo glazba, ali ima nešto slično u tima glasovima.
Bokkassa je svirala nešto manje od sat vremena i eto Ghosta na velikoj Metallica pozornici. Očekivano, imali su oni svoju specijalnu opremu na bini, plus crne halje sa srebrenim 'rogatim' maskama, dok je pjevač bio u markantnom crvenom odjelu i crnim rukavicama. Svi članovi Ghosta, kao što je poznato, pokušavaju sakriti svoj identitet. Odsvirali su nešto više od sat vremena. Nažalost, zbog danjeg svijetla, njihova crna koreografija i raznorazni efekti nisu mogli doći do izražaja. Zanimljivo je bilo vidjeti real Ghost fanove, koji su uživajući u glazbi pjevali od prve do zadnje pjesme. Usput, pričajući s mnoštvom ljudi, mnogi su tvrdili kako im je Ghost bio prevaga za dolazak na ovaj metal koncert. Moglo se među publikom vidjeti i klinaca od osam do deset godina koji su bili obučeni kao članovi Ghosta. Odsvirali su dvanaestak pjesama, a čini se kako su „Absolution“, „Dance Macabre“ i „Square Hammer“ bili vrhunac nastupa.
Nakon Ghosta, bina se očistila od većine rekvizita. Pojaviše se samo bubnjevi na sredini bine. I onda sa prvim pravim mrakom na ogromnim crnim platnima scena iz fila Sergioa Leonea, uz „The Ecstasy of Gold“ Ennioa Morriconea. To je bio znak da možda najpoznatiji metal bend, koji traje 38 godina, uskoro silazi na pozornicu. Započeo je uvod „Hardwired“ i projekcija izobličenih lica članova Metallice. „Hardwired“ je krenula puput nezaustavljiva vlaka. Redale su se pjesma za pjesmom uz glasno odobravanje 60.000 ljudi. U nekim pjesmama poput “The Memory Remains“, „The Unforgiven“, „Sad but True“, „One“, „Master of Puppets“, „For Whom the Bell Tolls“, „Creeping Death“, „Seek & Destroy“ Metallica, točnije James Hetfield je pokazao da nije samo Mišo Kovač onaj koji raširi ruke, a publika umjesto njega pjeva. Jedina je razlika što Hetfield ne širi ruke nego svira. Laseri, animacije na velikim ekranima, vatra koja 'trči' po pozornici i sva čuda suvremene tehnike bile se isplanirane do zadnje i najmanje sitnice. Nakon „Sad but True“, ako se dobro sjećam, Kirk i Rob su samostalno izveli pjesmu koju je pjevalo više od pola stadiona. Nažalost, meni (i ovima oko mene), pjesma nije bila poznata☹.
Otišla Metalllica s pozornice, iako su svi znali sa će se uskoro vratiti. I vratili su se sa „Spit Out the Bone“, nakon koje je započela neizostavna „Nothing Else Matters“. Koliko je cijeli koncert bio isplaniran, produciran, najbolje je pokazao kraj pjesme „Nothing Else Matters“ u kojem kamera (projicirano na video zidu) zumira u Jamesovu ruku dok svira zadnje taktove. Zumira se trzalica na kojoj piše „Metallica, WorldWired Tour 2019. Hetfield okreće trzalicu, a s druge strane je ugravirano Vienna 16/8/2019. godine. Onda uvod i „Enter Sandman“ za kraj metal katarze na Dunavu.
Možemo imati različita mišljenja o Metallici, voljeti ih ili ne voljeti, smatrati ih za krivce komercijalizacije Heavy metala, ali ono što im se mora priznati jest to da još uvijek sviraju iskreno, autentično, žestoko, brzo i bez nekih većih kompromisa. Sve tehnikalije koje su upotrijebili samo su dodatno pojačali dojam njihova nastupa. Šezdesetak tisuća ljudi moglo je zadovoljno nakon skoro tri sata svirke otići kućama.
Setlista
The Ecstasy of Gold (Ennio Morricone song)
Hardwired Intro
Hardwired
The Memory Remains (with extended outro)
The Four Horsemen
Harvester of Sorrow
The Unforgiven
Here Comes Revenge
Moth Into Flame
Sad but True
No Leaf Clover (followed by Kirk & Rob's solos incl. 'Schifoan', 'ManUNkind' & 'Orion')
Frantic
One
Master of Puppets
For Whom the Bell Tolls
Creeping Death
Seek & Destroy
BIS:
Spit Out the Bone
Nothing Else Matters
Enter Sandman (with 'The Frayed Ends of Sanity' outro)