Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC09678a

Odavno je poznato postojanje glazbenih Thanosa koji uporno i predano rade na uništenju svega dobrog što postoji u glazbi. Međutim, nisu još došli u poziciju da pucketanjem prstiju definitivno dokrajče ljudsku žeđ za ljepotom, makar onom glazbenom.

Stoga je okupljanje, rekao bih „intergalaktičke“ skupine mladih obrazovanih glazbenika sasvim normalna i opravdana reakcija s ciljem širenja dobrih glazbenih vibracija, još bolje glazbe i uvijek potrebne edukacije. Oni se zovu Snarky Puppy, dolaze iz Amerike, a jazz je njihova glazbena orijentacija.

Snarkyjevci su razgranato obiteljsko stablo jazza sublimirali kroz svoje raznovrsne interesne filtere, etikete koje ipak rijetko imaju dodira s konvencionalnim poimanjem jazza; češće su to harmonije koje naginju free muziciranju pomiješane s etno korijenima i funkom; harmonije „neurednije“ od kršćanskog braka, ali puno uzbudljivije. Nepobitna je činjenica da glazbena magija njihovog ekosustava oslobađa, uzrokuje stanje neizmjerne radosti i zadržava trajna sjećanja, osim naravno ljubiteljima cajki i tehna.

DSC09444a

Njihove instrumentalne izvedbe nadilaze uobičajenu arhitekturu kompozicija i konstantno nas odvode na sasvim neočekivana mjesta, pa je čak i dobrim poznavateljima ponekad teško dokučiti je li riječ o improvizacijama ili unaprijed zadanim aranžmanima, što je odlika samo najboljih. U njihov glazbeni svijet uđeš s lakoćom i elementarnom radoznalošću, a na izlazak i ne pomišljaš.

Jazz je živa glazba koju je najbolje konzumirati upravo na koncertima, pa je stoga posjet njihovom koncertu bio više od obveze s obzirom da se njihova glazbena aktivnost rijetko može vidjeti i čuti u Europi.

Snarky Puppy nastupaju u okviru 60. Ljubljanskog jazz festivala u organizaciji Kina Šiška i Musicology Barcaffe Sessions u nadasve primjerenom prostoru – na Križankama.

DSC09738a

Idejni vođa ove grupe iznimnih glazbenika zove se Michael League, svira bas gitaru i glavni je kompozitor i aranžer. Kroz bend, točnije rečeno projekt, rotiralo se više od 30 glazbenika; na ovoj turneji na kojoj promoviraju novi album „Immigrance“ svira ih „svega“ devet: Bob Lanzetti na gitari; Shaun Martin i Bobby Sparks na klavijaturama; Mike Maher na trubi; Chris Bullock na saksofonu; Justin Stanton na trubi i klavijaturama; Marcelo Woloski na udaraljkama, te Louis Cato na bubnjevima, za kojega smo saznali zanimljivu činjenicu da je silom prilika pozvan na ovu turneju bez prethodnih tonskih proba. A čovjek je naprosto rasturio.

Svatko od navedenih suvereno je dokazao svoju vrijednost pojedinačno, ali i skupno kroz zaista nadahnutu svirku. Zbroj je to „radilica“ koje individualno sviraju nezamislive solaže, a ujedinjene u grupu stvaraju upravo neviđene transmutacije, taljenja i miješanja svih glazbenih stilova.

DSC09603a

Generalno govoreći, glazbu koju su odsvirali teško je, ponavljam, svrstati u bilo koji glazbeni pretinac, upravo zato što nije određena granicama i zakonitostima; ona je apsolutni dokaz izražavanja ideja prostora i vremena bez limita. Ako se za nečiju glazbu može kazati da je lirska paučina razapeta između srca i mozga, onda su Snarky Puppy jedan od graditelja te paučine koja u njihovoj izvedbi ima i dramskih konotacija.

Njihova glazba jedan je poseban svijet kojega grade i održavaju i to, rekao bih, lijevom rukom; svijet nedostižan za mnoge glazbenike. Jazz ne morate voljeti, no sigurno je da njihovo free muziciranje morate poštovati.

Unatoč skoro biblijskom potopu koji je trajao cijeli koncert, vrijeme kao da je stalo; nikad mi se još nije dogodilo da se upitam koliko je koncert trajao, sve je prošlo u hipu, kroz san koji je nedvojbeno kako i za mene, tako i za sve prisutne bio nezaboravna java. Ili riječima mog prijatelja, odličnog poznavatelja glazbe: „Zaboravio sam na bol u leđima i baš me boli ona stvar što sam pokisnuo kao pivac, ovo je bilo transcendentalno iskustvo koje nisam doživio kroz više od 50 godina bavljenja glazbom.“

DSC09459a

Početak koncerta pripao je predstavljanju kompozicija s najnovijeg albuma s kojega sam prepoznao „Bad Kids to the Back“ i „Xavi“ (na što je netko pokraj mene zavikao: „A gdje je Iniesta?“).

Oduševila me dobna granica većine slušatelja: odreda mlade cure i momci nisu se prestali njihati uz ritmove njihove glazbe uz burne aklamacije nakon svake solaže, kao i nakon svake odsvirane pjesme, a atmosfera dostojna rasnog rock koncerta dogodila se prilikom izvedbe njihovog klasika „Shofukan“ (album „We Like It Here“ iz 2014. godine) kad je cijelo gledalište zdušno zborski pjevalo uz ovaj instrumentalni biser, dok sam naslov albuma kao da je pokazao i dokazao njihovo raspoloženje i ushit.

Familija zvana Snarky Puppy dva se puta vraćala na pozornicu na ultimativno traženje oduševljene publike, a s licâ im se dalo iščitati kako zadovoljstvo, tako i blago iznenađenje interakcijom s prepunim gledalištem. I to bi bio maleni dokaz tvrdnji da smo prisustvovali rasnom rock spektaklu.

DSC09754a

Ako ste oduševljeni ili zainteresirani za njihovu glazbu, onda je moja preporuka: tek kad ih čujete u živo, njihov bogati opus poprima novu kvalitetu, gradaciju i razinu.

Ako su nedavno bogovi rocka došli u Pulu, onda su nedvojbeno još uzvišenija bića jazza s izuzetnim uspjehom „aterirala“ u Ljubljanu.

P.S.: Početkom srpnja u istom prostoru nastupa Marcus Miller. Čini se da su novogodišnji glazbeni pokloni dobrano uranili.