Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

4

Ova subota bila je rezervirana za koncert legendarnog Laibacha u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu programa Ljeto u MSU. Zbog velikog interesa koncert je bio prebačen s krova na plato garaže koji se pokazao kao izvrsna lokacija. U sklopu ovogodišnjeg Ljeta u MSU idući vikend imate priliku poslušati band Borghesia.

Zbog promjene lokacije i velikog interesa sam ulaz na koncert odvijao se malo sporije. Par minuta prije najavljenog početka koncerta ispred MSUa se stvorio red vjernih obožavatelja, pa je koncert započeo 45 minuta kasnije. Laibach je svoj nastup podijelio u dva, možemo reći, čina. U prvom dijelu koncerta svirali su isključivo pjesme s prošlogodišnjeg albuma „The Sound of Music“, uz sopranisticu Marinu Mårtensson, koja je vjerodostojno zamijenila Minu. Koncert su otvorili s istoimenom pjesmom s albuma, možda i najprepoznatljivijom, u lepršavom tonu uz pratnju vrhunskih vizualizacija. Veseloj ljetnoj atmosferi pridonio je i Frasov bijeli ogrtač, atipični izbor za njegov scenski stil.

5

Sve pjesme prvog dijela odsvirane su po redoslijedu s albuma. "My favourite things" i "Sixteen going on seventeen" izazvale su najveću reakciju publike. Na moju žalost, izvrsni Boris Benko im se nije pridružio na pozornici, ali su nas za kraj prvog dijela počastili pjesmom "Arirang" sa snimljenim vokalom i uz pratnju snimke Benka na videozidu.

Nakon petnaestminutne pauze, nastup je krenuo u drugom, možda i neočekivanom smjeru, što se i odmah moglo naslutiti iz Frasove promjene u crno odijelo. Drugi čin bio je rezerviran za stari, teški industrial zvuk njihovih albuma 80-ih. Mogli smo čuti stare hitove poput "Mi kujemo budučnost" i "Smrt za smrt", te nekoliko pjesama s albuma "Nova akropola". Iako se atmosfera u publici naglo smirila, nakon svake pjesme mogli su se mjestimično čuti oduševljeni uzvici vjernih fanova. Osobno me se najviše dojmila izvedba pjesme "Ti, ki izzivaš", snažnog industrial zvuka, gotovo kao marš, popraćena dramatičnim crno-bijelo-crvenim slikama i porukama na videozidu. Publika ju je, zasluženo, počastila snažnim pljeskom.

9

Za bis su odsvirali jednu od svojih poznatijih obrada – "Symphaty for the devil", koja je završila zlokobnim smijehom i jakim crvenim svjetlima, te je izazvala oduševljene publike. Tu su se našle još dvije pjesme sa soundtracka za film "Iron Sky".

Kombinacija dvaju setova dala je zanimljiv presjek kroz njihovu bogatu karijeru, naglašavajući kontrast starih industrial početaka i pomalo lepršavih nota novog albuma. Međutim, vizualni identitet, stav i poruke koje čine Laibach prepoznatljivim, ostale su iste.