Ima bendova koji su uvijek rado viđeni u Zagrebu i koji će bez problema napuniti Tvornicu Kulture. Jedan od njih je sasvim sigurno američki Black Rebel Motorcycle Club jer njihovu publiku nije zaustavila ni nesnosna vrućina na kojoj smo se svi vani preznojavali i iscrpljivali. Hladna unutrašnjost Tvornice bila je više nego ugodna a i nakon piljenja u sunce ovih dana ni zamračenom prostoru se ništa ne može zamjeriti. Eh da, to "hladna" nije dugo trajalo.
Nemoguće je pisati o ovome bendu, a ne prisjetiti se njihove spontane svirke koja se u Zagrebu dogodila prije petnaestak godina. Iako, "spontano" možda i nije prava riječ jer je bilo uloženo puna truda i muke da bi se taj koncert zbio, no, ta volja i energija, taj entuzijam je ostao u pamćenju kako i publici tada, tako i "motorima" ovog benda - Peteru Hayesu i Robertu Levonu Beenu.
"Peter: Došli smo na trg ispred dvorane i svirali akustičan set, ljudi su nas čudno gledali. Zatim smo išli u neki klub u kojem smo imali problema sa zvukom. To je stvarno bila luda noć. Bili smo vrlo mladi i stvarno smo samo htjeli svirati.
Robert: Toliki smo put prešli da dođemo ovdje i ovo je jedno od onih mjesta za koje nikada ne biste pomislili da biste mogli svirati. Bend iz Kalifornije koji je dogurao do ovdje. Došli smo održati koncert i baš nam se sviralo. A pomalo smo i krivo shvatili da kad headliner ne želi svirati da onda ni predgrupe ne sviraju (smijeh). To nije imalo smisla, pa smo otišli na trg i zatim u neki klub.
Bilo je super jer su nam svi pomagali. Htjeli smo svirati na trgu ali nas je policija istjerala. Onda smo našli neku ekipu koja nam je predložila neki klub (op. a. Močvara). Mislim da koncert nije bio ni prijavljen policiji. Došli smo tamo, zvuk se gubio, ispravljač je totalno krivo radio, stalno je nestajao struje." - rekli su nam u intervjuu prije tri godine, a i na pozornici Tvornice su se prisjetili te večeri iako ostale komunikacije s publikom i nije bilo. Tu je možda i bila čar tog benda ovaj put, u toj nenametljivosti, skromnosti, povučenosti (što se tiče tog verbalnog izmjenjivanja komunikacije). Čulo se tu i koje "hvala", ali jedino čime su se nametnuli jest bila njihova glazba i njihove pjesme.
No, da krenem redom. Točno kako je i najavljeno, u 21:30 rokerska trojka je stala na stage. Svjetla su bila nekako čudno stavljena da se njihova lica uopće nisu mogla vidjeti.
Za otvaranje su odabrali „Red Eyes And Tears“ s kojom se ekipa na podiju počela lagano ljuljati i pratiti stage. Prva pjesma s njihovog zadnjeg albuma izdanog prošle godine jako zanimljivog naslova "Wrong Creatures" bila je "Little Thing Gone Wild". "King of Bones", "Shade of Blue", "666 Conducter", "Haunt" su neke od onih koje su svirali dok nisu došli do akustičnog dijela kojim su smirili publiku, a tek nakon toga je nekako došlo do one prave rock'n'roll atmosfere koja je svakom novom pjesmom bivala sve jača i jača. "Berlin", "Spread Your Love" su neke od onih koje su vodile do čuvene " Whatever Happened to My Rock‘n’Roll (Punk Song)" kojom su potvrdili da je s njima, a bome i s nama i dalje sve u najboljem redu. Bio je to još jedan odlinač nastup BRMC-a ispred zagrebačke publike.
