Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

12 1

U srijedu u Vintage Industrial Baru nastupila je južnjačka petorka iz Georgije. Ovi momci i djevojka su više-manje stalno na turneji, pa donekle i čudi da im je ovo prvi zagrebački koncert nakon 12 godina.

Doduše, kako i stići, ako te uz uobičajene destinacije za turneju žulja da sviraš i Indiji i Bliskom Istoku. Black Lipse inače prati glas da su razuzdana atrakcija, rokenrol u svom najluđem izdanju. Dok ne sviraju i zavijaju kao čopor divljih pasa, dave se u piću i drogi, žvale i povraćaju. Ili pak sve to istovremeno. Ovakav renome dopratio ih je i u Zagreb te su ovoga puta klub dupkom napunili. Sve postavke za odličan koncet bile su tu – pun klub, ljudi koji se znoje jedni preko drugih, dobar zvuk i bend koji ostavlja sve na bini. Međutim, uz njihovu najbolju volju, nije izvjesno da će im ovaj koncert dugo ostati u sjećanju. Otvorili su vatreno, fanovi su počeli pjevati, ostatatak društva cupkati, no nakon prvih nekoliko pjesama, početno uzbuđenje je splasnulo i uslijedio je ostatak koncerta koji je trajao do pred bis. Publika kao da je očekivala više; nitko se nije palio na stejdžu, ili pokazivao genitalije, nit se tukao. Bend je samo pržio svoju urlajuću garažnu interpretaciju 60-ih. Na komentar da sve pjesme zvuče isto i da Lipsi ne nude ništa novo, odgovor glasi da je to i poanta. Muzika nikad i nije bila ništa novo. Treba ti petero ljudi koji se zajedno deru i iskreno uživaju u tom valu hrapave i pijane melodične buke. S druge strane, publika je to prihvaćala pomalo mlitavo, gotovanski, kao da se nisu došli zabaviti, već da bi bili zabavljeni, bilo glupiranjem na stedjžu ili samom svirkom. Ako baš nije bio hit, aplauz bi počeo nakon što bi svi instrumenti prestali svirati, a završio prebrzo da bi Black Lipse nosio do sljedeće pjesme. Osjetilo se to i na stejdžu, dobar dio koncerta bend nije imao pravi kontakt s publikom, šetali su po stejdžu domunđavajući se, štimali gitare, pogledavali. Tek nešto kasnije, kad je komunikaciju preuzeo gitarista Alexander, energija je prokolala i ljudi kao da su se počeli buditi iz tremora. Ali ubrzo, nepunih 50 min nakon početka, bend najavljuje svoju posljednju pjesmu. U tom trenutku, publika shvaća da je cijeli koncert provela čekajući ni sama ne znajući što i da je vrag odnio šalu, valja ekipu zadržati na stedjžu, pa tek su počeli. Uspjeli su ih dozvati na bis, no to je bilo to. Prekasno paljenje. Poslije prvog bisa i stigao je i drugi kratki akustični bis gitariste i pjevačice, no to je bilo više reda radi nego pravi bis. Ovaj koncert je savršen ogled toga kako je moguće da kakav god bend imali na bini, ako izostane podrška s tribina, neće biti dobrog koncerta. Muzika je komunikacija i ludilo Lipsa u velikoj mjeri zavisi od ludila njihovih fanova. Mogli bi postaviti klasično pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje, rokenrol ili ljudi, teniska loptica ili zid. Kakav god odgovor bio, povratna sprega rokenrola ove večeri nije funkcionirala. Publika je možda očekivala više, a možda su i Black Lipsi.