Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

07. Fantom slobode

Prošloga petka u „Hard Placeu“ bilo je izuzetno vruće. Naime, nastupila je međimurska grupa „Fantom slobode“, koja nas je svojim cijelonoćnim nastupom podsjetila na jednu od najvećih legendarnih grupa ovih prostora – „Azru“ te odlično zabavila potpuno krcat „Hard Place“.

„Hello i dobro veče!“, pozdravio je nazočne Filip Horvat, frontman „Fantoma slobode“, najpoznatijeg Azra tribute banda u Hrvatskoj, koji se može pohvaliti da ima i podršku Borisa Leinera, legendarnog bubnjara „Azre“. Ovim je pozdravom Đoni započinjao koncerte i to je bilo jedino što bi Đoni tijekom cijelog nastupa govorio – nije komentirao niti najavljivao pjesme, nikada nije predstavljao članove benda, jedino bi na kraju rekao „To je bilo sve za večeras, hvala lijepa i do drugi put!“ Tako je ostalo je ostalo zabilježeno na njihovom prvom trostrukom live albumu „Ravno do dna“ (1981.) snimljenom u Kulušiću i kasnijem četverostrukom live albumu „Zadovoljština“ snimljenom u Domu sportova davne 1988. godine. Jer sve ostalo, Štulić je govorio kroz svoje tekstove koji su bili provokativni, kvalitetni i za ono pa i kasnije vrijeme nenadmašni.

„Azra“ je antologijski band, osnovan još davne 1976. godine i kroz nju su se profilirali mnogi kasnije značajni glazbenici (Jura Stublić, Max Juričić i mnogi drugi, a u „Azri“ su svirali i Srećko Antonioli, Jurica Pađen i Stephen Kipp). Najsnažnija, „Azra“ je bila u tročlanoj postavi: Đoni na gitari, Mišo Hrnjak (bas) i Boris Leiner (bubnjevi). Tada su snimili i svoje najznačajnije albume: „Azra“, „Sunčana strana ulice“, „Ravno do dna“ i „Filigranske pločnike“.

15. Fantom slobode

Koncert je nešto iza 23 h otvorila pjesma sa „Sunčane strane ulice“ koja nosi naziv „041“, što je nekad bio pozivni telefonski broj za Zagreb. Kao i na spomenutom studijskom albumu, „Fantom slobode“ su nastavili s pjesmom „Užas je moja furka“. Ova pjesma u refrenu sadrži poznati „o-o-o“, kojega i danas ponekad publika koristi za traženje bisa.

„Fantom sobode“ nastupaju u četveročlanoj postavi, u kojoj uz Filipa Horvata (pjevača i gitaristu), solo gitaru svira Emil Pongrac, na basu je Ivica Kolarić, a bubnjeve svira Petar Pongrac. Tehnički gledano, dečki sviraju gotovo pa savršeno: solo gitarist vješto zamjenjuje solo dionice saksofona (koje je „Azri“ nekad svirao Miroslav Sedak Benčić) ili sintesajzer s „Azrinih“ kasnijih albuma „Kad fazani lete“ i „Krivo srastanje“. Naravno, možda basist i bubnjar ponešto i propuste odsvirati, ali treba uzeti u obzir da je spomenuta tročlana postava „Azre“ bila uistinu nenadmašna, s preko stotinu odsviranih gaža u jednoj godini.

Ipak, kod tribute bandova neizbježna je komparacija s originalom. Primjerice, pjesmu „Ravno do dna“ odsvirali su i otpjevali bolje nego što sam je čuo na kasnijim „Pozdravima Azri“, na „Poljskoj u mom srcu“ su savršeno odsvirali sve ritmičke prijelaze, a na nekim pjesmama je Filip svirao i usnu harmoniku („Pit i to je Amerika“ i „Uradi nešto“). Basist je u dlaku odsvirao zahtjevnu Mišinu solažu s koncertne verzije pjesme „Balkan“. Ali, izuzetno teško je pogoditi onu Đonijevu boju glasa: spoj eksplozije prkosa i melankolije, što se kasnije pretvorilo u potpuni sevdah. Tako da su Filipu nažalost slabije uspjele interpretacije pjesama „Filigranski pločnici“ i „Kad Miki kaže da se boji“. Mnoge pjesme su aranžerski modernizirali: „Usne vrele višnje“ (pjesma s kasnijeg Štulićevog samostalnog albuma „Balegari ne vjeruju sreći“) odsvirana je u nekoj country-rock verziji, „Poljubi me“ i „Proljeće je 13. u decembru“ nije bilo jednostavno prepoznati, „Lijepe žene prolaze kroz grad“ su svirali žešće od originala, „Marina“ je bila u punk-verziji, a „3N“ je u reggae ritmu zvučao kao da ga svira „Dubioza kolektiv“.

12. Fantom slobode

Tijekom izvedbe „Pametni i knjiški ljudi“ Filip je ubacio i malo teatralnosti: zapalio pljugu i uzeo čašu vode, bio je izrazito komunikativan (za razliku od Đonija) i dobar zabavljač. Primjerice, rekao je da im je Miroslav Škoro na svom koncertu kod zagrebačkih fontana bio predgrupa. U jednom trenutku se i bacio na publiku, a kada je basistu pukla žica, odsvirali su poluakustičnu „Gospodar samoće“ i nisu prekinuli nastup.

Publika se okupila u izuzetno velikom broju za ovaj prostor i doslovno je uživala i upijala svaku izvedenu pjesmu. Možda su najburnije i najtoplije primili „Teško vrijeme“, „Marina“, „Krvava Meri“, „Balkan“, „Gracija“, „A šta da radim“ i „Užas je moja furka“. Jer, to su pjesme koje su duboko utkane u mladost svih koji su odrastali osamdesetih. S druge strane, ovdje je bio i velik broj mladih, jer „Azra“ je bend na kojem su stasale mnoge generacije.

Dečki su svirali u dva seta, s pauzom od nekih pola sata (između pjesama „Ako znaš bilo što“ i „Poljubi me…“) i to je trajalo gotovo cijelu noć. Koncert je završio oko pola tri, a D.J. Saša Teh Cult je prije i poslije nastupa puštao glazbu iz nezaboravnih osamdesetih. Vjerujem da su se svi izuzetno dobro zabavili, kako članovi benda, tako i publika koja je došla na svoje i uživala do ranih jutarnjih sati. I naravno, treba na kraju reći da svatko tko voli „Azru“ posjeti koncert „Fantoma slobode“, jer dečki sviraju sa srcem i dobro.

Setlista:

041
Užas je moja furka
Tko to tamo pjeva
Ravno do dna
Kurvini sinovi
Poljska u mome srcu
Anđeli
Filigranski pločnici
Gluperde lutaju daleko
Pametni i knjiški ljudi
Tople usne žene
Kad Miki kaže da se boji
Teško vrijeme
Balkan
Lijepe žene prolaze kroz grad
Pit… i to je Amerika
Johnny, budi dobar
Nemir i strast
Ostavi me nasamo
Usne vrele višnje
Ako znaš bilo što
Poljubi me
Čudne navike
Proljeće je 13. u Decembru
Uradi nešto
Provedimo vikend zajedno
Gospodar samoće
Ne prodajem nasmiješenog psa
Jablan
Fa Fa Fa
Marina
Iggy Pop
Krvava Meri
Gracija
A šta da radim
Užas je moja furka
E, pa što
TNT (AC/DC cover)
Whole Lotta Love (Led Zeppelin cover)
Obrati pažnju na posljednju stvar
Odlazak u noć

Bis:
3N
Klinček stoji pod oblokom
Voljela me nije nijedna
Provedimo vikend zajedno