Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

wl

U svrhu promocije svog novog albuma Five, sinoć smo imali prilike uživati u najboljem izdanju White Liesa do sad. Kroz dva sata energičnog koncerta i zanimljiv scenski nastup ovi britanci su definitivno nadmašili sami sebe. U par trenutaka nisam mogao vjerovati da White Lies toliko dobro zvuće uživo.

Ovaj post punk band imali smo prilike par puta slušati u Zagrebu, no ovaj koncert je zasigurno bio najposjećeniji do sad. Ako se prisjetimo koncerta 2010. kada je bend bio na vrhuncu karijere (odnosno nakon izlaska albuma To Lose My Life) Tvornica je bila skoro puna, a šest godina kasnije kada su imali promociju albuma Friends dogodio se mali fijasko i prostor je djelovao praznjikavo. Ponukan prethodnim koncertom nisam znao što mogu očekivati, ali sam se ugodno iznenadio.

Kao predgrupa White Liesima najavljen je kanadski Boniface koji je dobro poznat među hipsterima po svom senzibilnom indie prizvuku. Bend koji je nazvati po četvrti u kanadskom Winnipegu privukao je pozornost s debitantskim singlom „I Will Not Return As A Tourist“ nakon kojeg im se pružila prilika za turneju kao predgrupa. Boniface je solidno odradio svoju ulogu te zagrijao publiku koja je željno iščekivala zvijezde večeri. Nakon turneje sa White Lies im se prognozira još veći uspjeh na indie sceni.

Oko 21:30 na pozornicu su se popeli dobro raspoloženi White Liesi i set otvorili s prvom pjesmom s novog albuma – „Time To Give“. Sada već prepuna Tvornica pozdravila je bend s gromoglasnim pljeskom. Zanimljiva scenografija došla je do izražaja tek kada je krenuo hit s prvog albuma „Farewell to the Fairground“ i kada je proradila sva rasvjeta koju koriste. Setlista je bila pomno odabrana uz optimalnu dozu novijih stvari i starih provjerenih hitova. Karizmatični frontman Harry pozdravio je zagrebačku publiku i pozvao nas da se ludo zabavimo večeras. Nakon provjerenog hita slijedila je stvar „There Goes Our Love Again“ koja me podsjetila zašto sam zapravo ovdje. Na pjesmi „Believe it“ s novog albuma sam primijetio da vokal zvuči identično kao na albumu. Slijedila je stvar s predzadnjeg albuma „Is My Love Enough“ i „Getting Even“ koja je meni bila favorit večeri. Ova vesela londonska četvorka nastavila je sa stvarima kao što su „Hold Back Your Love“, „Unifinished Business“ i „Jo?“ . Ubrzo je uslijedio dio koncerta koji je bio pomalo zamoran, pjesme „Don't Want to Feel It All“ i „Take It Out On Me“ su me podsjetile koliko je album „Friends“ zapravo dosadan.

Djelovalo mi je kao da je i bend malo živnuo kada su krenule „Never Alone“ i „Big TV“ koja se zove kao i najbolji album White Liesa. Kod izvedbe „Kick me“ i „Death“ djelovalo je kao da Harry lagano gubi glas. Napokon je na red došao i novi single „Tokyo“ koji smo imali prilike čuti na skoro svim lokalnim radio postajama. Kako je vrijeme odmicalo došao je i taj trenutak da White Lies napuste pozornicu, pa su nakon odsviranog hita „To Lose My Life“ dečki pobjegli sa stagea.

Nakon glasnog pljeska i krikova iz publike, vidno umorni bend se vratio na bis. Za kraj su odsvirali „Change“ i s novog albuma „Fire and Wings“ koje su po mom mišljenju mogli ranije odsvirati. Veliko finale jučerašnjeg koncerta bio je hit koji se vrtio na MTV-u – „Bigger Than Us“.

Sve u svemu smatram da su White Lies pokazali kako rastu i razvijaju se kao umjetnici, te da njihov show je sada na nekoj višoj razini.

Setlista:
Time to Give
Farewell to the Fairground
There Goes Our Love Again
Believe It
Is My Love Enough
Getting Even
Hold Back Your Love
Unfinished Business
Jo?
Don't Want to Feel It All
Take It Out on Me
Never Alone
Big TV
Kick Me
Death
Tokyo
To Lose My Life

Bis:
Change
Fire and Wings
Bigger Than Us