Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

 KII2668

Prošlog četvrtka, 31. siječnja 2019., „Vintage“ je ugostio poznati američki melodic hard-core band „Ignite“. U Hrvatsku su došli nedugo nakon koncerata održanih u Belgiji, Njemačkoj i Engleskoj, a prije koncerta u Beču i nekoliko koncerata u Mađarskoj. „Ignite“ postoji i nastupa već preko 25 godina, te iza sebe ima pet studijskih i mnogo koncertnih albuma i EP-a. Zahtjevan zadatak zagrijavanja publike izvrsno je obavila domaća predgrupa sličnog žanra - „Shin“.

„Shin“ zagrebačka publika vjerojatno pamti po nastupu na INmusicu 2017. godine. Grupa je nastala prije pet godina u Zagrebu i smatraju ga svojim matičnim gradom, premda članovi (dvojica gitarista, bas, bubnjevi i pjevačica) potječu iz čak tri grada: Zagreba, Karlovca i Siska, a upoznali su se preko zajedničkih krugova prijatelja u kojima ih je spojila ljubav prema istom glazbenom izričaju. Od početka svojeg postojanja objavili su dva samostalna cd izdanja uglavnom na engleskom jeziku: album „Running Sick“ (2014.) i kraći EP „Metamorphosis“ (2016). Osobno, pomalo podsjećaju na finski band „Children Of Bodom“, što im svakako treba uzeti kao veliki plus. U iskrenoj komunikaciji s publikom, zamolili su nazočne da se povuku malo naprijed prema pozornici, kako ne bi imali osjećaj da sviraju u kazalištu. Enormna količina energije u pola sata profesionalne i iskrene svirke odlično je pripremila „Vintage“ koji se u međuvremenu poprilično ispunio. Zahvalili su se na pozivu i završili u 22:10.

 KII2727

U idućih dvadesetak minuta uslijedilo je preslagivanje pozornice, rastavljanje prednjeg seta bubnjeva koje je svirao „Shin“ te kraća tonska priprema za nastup zvijezda večeri.

„Ignite“ je nastup započeo oko 22:30 i otvorio koncert s pjesmom „Poverty For All“, skladbom s njihovog pretposljednjeg studijskog albuma „Our Darkest Days“ (2006.). Angažiran politički tekst nadahnut je 50-godišnjom političkom situacijom u istočnoj Europi koja je rezultirala pojavom crvene buržoazije, intervencijom SSSR-a u Mađarsku i borbom za slobodu. Brzi prijelaz napravili su u pjesmu „Who Sold Out Now“ čiji tekst spominje problem izokrenutih vrijednosti suvremenog svijeta u kojem vlada novac. Već na trećoj pjesmi „Veteran“, u čijem tekstu se govori o problemu neshvaćenosti i odbačenosti starijih osoba, započelo je penjanje pojedinaca na pozornicu i bacanje u publiku, što je postalo uobičajen dio scenografije tijekom cijelog koncerta i dobar pokazatelj da se publika, kao i izvođači, u cijeli koncert vrlo brzo i intenzivno uživjela. Nakon ove pjesme pjevač Zoltan pozdravio je Zagreb i Hrvatsku te vrlo brzo ostvario odličan i prisan kontakt s publikom u tad već prepunom Vintageu. Uslijedile su „Fear Is Our Tradition“ i „This Is the War“, odlične, brze stvari, sa žestokim ritmom i prijelazima na bubnjevima. Tekstovi pozivaju na izlazak iz kalupa i okova tradicije te traženje vlastitoga puta. Žestokim bubnjanjem „Ignite“ nas uvodi u novu stvar „Let It Burn“. Nakon toga, pjevač Zoltan u obraćanju publici malo se dotaknuo predsjednika Trumpa i političke situacije u SAD te ga nemalo kritizirao, a zatim je uslijedila žestoka izvedba „My Judgement Day“, još jedne pjesme s posljednjeg albuma. I ovdje je bend s odličnim breakom i solažama pokazao vrhunsku uvježbanost i zavidnu tehniku sviranja. Pozitivan fluid se stvorio, emocije su se razgalile, pa se pjevač Zoltan prisjetio djetinjstva i svoje bake koja mu je u mladosti, gledajući ga kako živi, savjetovala da malo uspori. Bila je to simpatična najava za pjesmu „Slow Down“, koju su izveli u poluakustičnoj verziji te tako malo primirili atmosferu. Na nju se nadovezala nešto starija „A Place Called Home“ s istoimenog albuma iz 2000. godine. Zanimljivo je pripomenuti da ova pjesma ima i mađarsku inačicu teksta pjesme, s obzirom da je pjevač Zoltan Teglas, Amerikanac mađarskog podrijetla. Nakon ove pjesme Zoltan je čestitao svježu prinovu (očinstvo) jednom članu postave grupe. Uslijedila je pjesma „Are You There?“ s njihova drugog studijskog albuma „Family“ iz davne 1995. godine. Koncert su nastavili brzo i žestoko pjesmom „Fill In the Blanks“ s istog albuma, na opće oduševljenje publike, koja se bacakala, uživala, mahala rukama i plesala. Nakon toga, Zoli je otvorio dušu dirljivim monologom o teškoći stvaranja pjesama, posebno tekstova, nakon čega su odsvirali „We're Only Gonna Die“, prvu obradu neke tuđe pjesme (u ovom slučaju grupe „Bad Religion“) koju su izveli vrlo kvalitetno. Ovdje bi valjalo pripomenuti da je i sam „Bad Religion“, zadovoljan njihovom izvedbom ove pjesme, pozvao pjevača Zolija kao gosta na svom koncertu na festivalu u Szigetu 2017. godine. Uslijedila je pjesma „Three Years“, odlična izvedba publici poznate stvari, koja je rezultirala novim ushitom, te dodatno odobrovoljila i samog Zolija koji je publiku ispitivao hoće li da im svira neku novu ili staru pjesmu. Uslijedila je „In My Time“, pjesma s albuma „Call My Brothers“ iz 1995. godine, a nakon toga pjesma „Descend“ s najnovijeg albuma „A War Against You“ (2016.) u kojem je došao do punog izražaja njihov odličan bubnjar Craig Anderson. Nakon Zolijeve najave iduće skladbe „Run, Run, Run“, krenula je još jedna žestoka i dobro znana pjesma s njihova drugog albuma, koja je samo dolila ulje na vatru već potpuno uzavrelog „Vintagea“. Zatim je uslijedila druga obrada te večeri, „Sunday Bloody Sunday“, poznata skladba iz razdoblja kad je U2 bio u naponu snage, ali još brža od izvorne verzije, koja je tako bila žešća i kompletnija. Zoli se ponovno obratio publici s ganutljivom pričom o ženi koja je preživjela i pobijedila bolest te najavio iduću pjesmu „Nothing Can't Stop Me“. Zatim je pohvalio gastronomsku ponudu Hrvatske, rekao da je jeo neki sir u Hrvatskoj koji mu je bio predobar i zahvalio se na prekrasnoj večeri. Uslijedila je „Live For Better Days“, koja je ponovno krenula s polu-akustičnom gitarom i raznježila raspjevanu publiku, a zatim je koncert završio sa žestokom pjesmom „Bleeding“ i neizbježnim završnim skakanjem publike s pozornice. Solo gitarist je visoko podigao gitaru u zrak u znak pozdrava i poštovanja, rukovali su se s publikom, a iz zvučnika je krenula pjesma „TNT“ poznate grupe „AC/DC“, koju „Ignite“ također zna na koncertima odsvirati i u svojoj verziji.

 KII2791

Tako je završilo sedamdesetak minuta žestoke, kvalitetne svirke odličnog i raspoloženog „Ignitea“, u adekvatnom prostoru, s razdraganom i zadovoljnom publikom. „Ignite“ je ne samo ispunio već zasigurno čak i nadmašio sva očekivanja te usrećio sve nazočne gorljive poklonike melodic hard-core glazbe.