Vlatko Stefanovski, svima dobro poznat kao vrhunski gitarist kako na domaćoj sceni tako i na svjetskoj razini, sinoć je opet nakon godinu i pol dao cijelog sebe i dokazao koliko je profesionalan i odličan u tome što radi. Koncert je održan u Tvornici kulture, te smatram kako mu odgovara intimnija atmosfera koju može postići u Tvornici.

Koncert je održao sa svojim već nama dobro poznatim članovima benda, basistom Đokom Maksimovskim i bubnjarom Deanom Dinom Mirosvljevićem.

Ulaskom u tvornicu osjećala se ugodna atmosfera, pomalo i napetost u zraku, iščekujući Vlatka i ekipu. Publika je bila starija, čak se moglo vidjeti i pokoje dijete koje su roditelji doveli. Tijekom koncerta primijetila sam kako je to sve publika koja poznaje Vlatka i njegove izvedbe u dušu.

Koncert je počeo u 21:50 i trajao je točno dva sata. Vlatko je došao na pozornicu, u svom prepoznatljivom stilu, košulja, traperice, šilterica na glavi i gitara oko vrata. Ne mogu reci mi da je koncert bio romantičan, prije bih zaključila da je izveden u više izvedbi, što je karakteristika za sve njegove koncerte na kojima sam do sada bila. Prvo unese čaroliju, folklorni dio kojim je započeo koncert, rock, teq kao i uvijek „Čuvam noć od budnih“ izveo je na visoko profesionalan način.

Nakon predstavljanja svog benda i solo izvedbe bubnjara, najavio je na pozornicu gosta, svog prijatelja Branka Bogunovića pifa. Branko je odsvirao dvije izvedbe ubacujući pošalice i naputio pozornicu.

Povratkom Vlatka i ekipe na pozornicu, basist je imao priliku imati solo izvedbu što je zvučalo fantastično.

Publika im je tijekom cijelog koncerta bila potpuna podrška, uživali su u svakoj izvedbi, u svakom tonu koju im je ekipa sa pozornice priuštila.

Odsvirali su između ostalog „Bistra voda“, „Čuvam noć od budnih“ i još puno poznatih izvedbi.

Već sam jednom spomenula kako je zanimljivo kako Vlatko svoju gitaru doživljava kao jednu vrstu ega, pa je jednom prilikom naveo: „ Za mene je gitarski vrat kao pista avionska za uzleta je u neke visine duha. Posvetio sam jednu skladbu gitari jer je ona meni kao obrana ili štit, kao pancir košulja, ona je moj psihijatar, čuje me, s njom učim o samom sebi.“

Dva puta su se vraćali na binu, publika ih nije pustila doma, dozivajući ih natrag. Nakon dva sata kvalitetne svirke, nakon što su udovoljili svima koncepcijom svega, svima su zaželjeli sretan Božić i nadolazeće blagdane te napustili pozornicu.