Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

div

Iako je fakt da se pravi glazbeni portali ne bi trebali osvrtati na tribute bendove, jer činjenično se radi o cover bendu koji izvodi tuđu glazbu, uvijek će se naći kakva guilty pleasure iznimka koja će bez problema srušiti sve principe i postulate te nas jednostavnom šećernom magijom natjerati da se pospemo pepelom i prepustimo sladostrasti. Možda i nije za zamjeriti. Prekrcani Boogaloo ovog petka daje nam indiciju da smo bili na pravom mjestu i da sada možete čitati report s tog važnog kulturno glazbenog događaja.

Nda, odmah mi padne na pamet kako već dugo nije bilo Azra tribute koncerta. Ili, kad smo već pri sličnoj feli, kako to da nema Haustor tribute benda, Rundek ionako nikada ne izvodi Sacherove stvari, a to bi povremeno bilo zgodno čuti uživo. Baš zbog one slatkoće.

Slatkasto gorke pjesme EKV-a su nam donijela Deca iz vode, inače bend i udruga iz Beograda koja promiče i baštini pjesme i ostavštinu Ekatarine Velike. I fora izgledaju tako u kvartetu, naravno s brinetom na klavijaturama, kako bi madeleine kolačić bio učinkovitiji. I vokal se mora pohvaliti, zvuči prilično autentično, a i preziva se isto.

Uvodno smo pogledali jedan filmić od dvadesetak minuta u kojem razni akteri govore o tome što im znače pjesme Milana Mladenovića i kako EKV doživljavaju oni koji su ih upoznali i oni koji nisu. Zapravo još jedan u nizu zanimljivih fanboy klipića na koje možete naletjeti na youtube-u. Potom slijedi red govorancije glavnih predstavnika udruge ali nisam  siguran koliko naroda je skužilo tu svečarsku spiku. Pa još jedan kratki filmić gdje pol filma nije bilo zvuka i tako. Izgleda da Boogaloo postaje prepoznat kao destinacija s čestim problemima u soundu. I tijekom koncerta se činilo da fali safta u čujnosti.

Glavni highlight večeri svakako je bilo gostovanje legende srpskog glumišta Srđana „Žike” Todorovića koji je s EKV-om snimio 2 albuma tijekom osamdesetih a i kasnije je snimao bubnjeve s Električnim orgazmom i ostalim bendovima. Ovo mu je prvi povratak svirci nakon više od 20 godina, odnosno 30 nakon razlaza s EKV-om. Topao doček publike nije izostao, a gostovanje je odrađeno točno kao da je bilo nekad. Nekoliko pjesama je bilo dovoljno.

S druge strane, iako je koncert trajao debelo preko dva sata, tempo se mogao i drugačije odraditi. Možda je više nedostajalo nekakve gradacije umjesto čestih razbijanja ritma i feelinga. Temeljiti presjek karijere od Šarla Akrobate do posljednjeg daha ima svojih prednosti ali i nedostataka jer se povremeno zna dogoditi da se pažnja publike raspline pa se onda svi ponovo vraćamo u isti kolosijek. Deca iz vode daju i svoj autorski pečat poznatim pjesmama. Sad, koliko je to dobro za tribute bend, na svakom je drugačije da sudi.

Sve u svemu, bilo je lijepo ponovo se podsjetiti i doživjeti snažne stvari odličnog benda. To je stvaran svijet oko nas za još puno godina za nas. Pustite glas iz grla...