Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

pero

Prilično aktivna koncertna ponuda ovog listopadskog vikenda u glavnome nam gradu, iznjedrila je ovog petka stare prijatelje zagrebačke publike koji rokaju, udaraju i sviraju već preko 25 godina. U tom dugačkom periodu sigurno ste nekada, negdje morali naletjeti na njihovu svirku. Ako to ipak niste učinili, savjet bi vam bio da svejedno probate, teško da ćete požaliti.

Iako osobno nisam ljubitelj dugih masnih (sijedih!) kosa, prangijanja po gitarama, sweet metala ili hard rocka, Opću Opasnost treba vidjeti. Iako su skoro pa od početka bili dio obavezne lektire domaće pjesmarice, danas su prilično nezaobilazni. Uskoro se očekuju u školskom kurikulumu gdje za malu maturu morate odgovoriti što će se dogoditi jednom kad noć ukrade nebu.

Pero Galić je i dalje jedan od dva-tri najprepoznatljivija i najdominantnija vokala Hrvatske. Ostatak ekipe uopće nema slabih točaka. Žiža, Kameni, Igor, Sojka i Bani pogotovo, drže publiku u visokom ritmu i pozitivnom tonusu od prvih do zadnjih taktova. A fanovi Opće Opasnosti vjerniji su od bilo koje druge skupine, barem u ovim našim okvirima. Tim više što malo naših bendova uopće ima svoj fan club. I ne znam koliko ima drugih domaćih izvođača na čijim koncertima značajan broj publike nosi njihove majice. Opća Opasnost je upravo takav bend. Za bend i za publiku nema straha. Možete biti sigurni da će koncert biti dobar i da će publika pratiti dobru atmosferu bez praznog hoda.

opca opasnost

Nakon solidnog otvaranja s predgrupom Lucky Day, Boogaloo je bio spreman za ono po što su svi došli. Šarajući malo staro - malo novo, počevši od „Kriva si“, preko „Opće opasnosti“ pa do „Tragova“, sigurnom i uvjerljivom svirkom suvereno su pružali publici ono što su tražili. U toj „tražili-ste-gledajte“ shemi, pronašlo se mjesta i za nekakav svatovski đir gdje svirci izvode medley mix publici prepoznatljivih refrena kao kakav Trio Gušti pa smo prošarali pjesmama od Metallice i Gunsa do Van Halena i Srca Vatrenog. Logično, našlo se mjesta i za „Daleko, daleko iza nekoliko sela“. Za potpuni svatovski štimung još je samo nedostajao „Despacito“. No dobro, tko ne voli sve pjesme, taj za veselje nije.

Nekakav neposredan povod za ovaj koncert bila je promocija pjesme „Da je Bog dao“. No pjesma nije baš toliko nova da publika ne bi Peri oduzela vokal i pjevala je umjesto njega. Kako je koncert odmicao svom kraju, činilo se kao da se Pero umorio te je publici sve više davao da bude glavni vokal. A grla sviju prisutnih su prihvatila ponuđeno ne štedeći glasnice. Gledajući s te strane udarnički asovi kao „Tri rijeke“, „Jače od sna“ i „Jednom kad noć“ otpjevane su na način kao da smo se svi našli u dobrom raspoloženju i bez Opće Opasnosti. Dobro je da su pjesme prejake pa emocije prorade nevezano radi li se o zborskom pjevanju ili svirci odličnog benda. Zato Mario Vestić, hvala ti za stihove.

opca

Na sceni je Pero inače super pozitivan i simpa lik, širi dobru vibru i plijeni svojim glasom iako između pjesama previše i nepotrebno puno priča. No možda je silna priča reakcija zbog naše žalosne sudbine, koje se i on sam u više navrata dotaknuo, a to je da su danas iz Županje svi odselili i da on sada tamo živi sam. Ako nas sve čeka takva samotna sudbina, treba nam još više od Opće Opasnosti.