Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Kuzma Shaka ZuluNeobično je to što su u tih 25 godina objavili samo 4 studijska albuma, a zapravo mogu bez problema svirati (ili barem izvoditi) svoje pjesme i po par sati a da svi u publici znaju skoro sve pjesme. I uvijek je dobra fora što publika na njihovom koncertu eruptira već oko druge ili treće pjesme. Ne prvih par redova, pola dvorane ili tričetvrt, već kolektivno, svi, do zadnjeg u publici. Tako je bilo i ove subote u Tvornici.

Osobno sam očekivao neki poseban štimung, dodatni zez, vic ili pošalicu za rođendanski party. Zamislio sam možda da bi se u stilu velikih zvijezda preoblačili na bini 2-3 puta. Nešto kao da se pojave odjeveni kao Vincet Vega i Jules Winnfield poslije incidenta u automobilu i tuširanja iz crijeva. Ne bi im bilo prvi put. No previše sam se zanio u filozofiranju. K & SZ inc. nisu od previše filozofiranja, niti puno subliminalnih poruka. Ono što vidiš to i dobiješ. U majicama od 50 kn, rebatinke i patike, na minimumu glazbene podloge, uz besramno korištenje matrice i playbacka, kadri su stvoriti odličan party, potoke znoja i zadovoljnu publiku. A publike je bilo taman toliko da se slobodno možete rasplesati, a da opet bude sve puno.

Neposredni povod za nastup bilo je sjećanje na davnu 1993. godinu i vrijeme kad su objavili svoju prvu pjesmu: „Jedna mala Iva“. Moje (varljivo) sjećanje na prvi susret s njima datira nešto kasnije, kada su u okviru ondašnje popularne, a kasnije sprdane i danas zaboravljene emisije „7. noć“, izveli „Vozimo se“. Vedri, opušteni i duhoviti od prve bi vas pridobili na svoju stranu. Mene su kupili svojim prvijencem „Prva liga“ kojeg ću uvijek staviti među najznačajnije albume devedesetih. I puno godina poslije, i dalje obilježavaju neke druge mladosti i razvlače osmijeh na lice nekim novim puknutim ekipama. Kuzma & Shaka Zulu su zapravo odličan bend za studente, srednjoškolce i one zauvijek mlade.

Koliko god dvojac bio nepretenciozan i spontan, nekako sam uvijek imao dojam da su dečki za puno više od onog što nam pružaju. Ali valjda je to do publike kojoj svaki izvođač mora povremeno podilaziti da bi ga više voljeli. U tom kontekstu čitam i one jadikovke između pjesama da su im neke pjesme zabranjene na svim radio postajama u Hrvatskoj i da ih, eto, ne žele puštati a oni pune klubove kao od šale. Doista ne znam koji je to izvođač propao jer su mu zabranjivali pjesme. No ako su o zabranjenom eteru su mogli kukati Nipplepeople, Pipsi, Thompson, Let 3, Vice Vukov i ini, mogu malo i oni. Neće škoditi.

Dobar party nisu poremetili niti određeni problemi s tehnikom. Matrica tu i tamo zakaže, ali K & SZ su jači od svih prepreka. Jedina prepreka kojoj nisu uspjeli doskočiti bila je ta da ih publika nije pustila doma. I sami nespremni na više od jednog bisa, nisu pripremili dovoljan set pjesama, pa su ih barem pet ponovno izveli. Iako su na repeatu provjereni ziceri i hitovi, mogli su još malo rastegnuti repertoar. Odličan ubod se pokazala „Najljepše oči Trogira“. A obzirom da slave toliki broj godina, mogli su nas počastiti i s „29 godina“. Pitanje je i koliko je blagajnica došlo na ovaj tulum da čuju svoju pjesmu, ali džaba. „7 litara“, „Život u krizi“, i još neke od izostavljenih mogle su fino popuniti set listu.

No mora im se priznati da s koncerta nećete otići turobni, smrknuti ili nenaplesani. Doktori puknuća oduvijek su imali najbolji odgovor na pitanje: di ćemo večeras? Naravno na njihov koncert uvijek kad su u gradu. Do sljedeće prilike ne bi trebali dugo čekati. Veselim se svakoj  njihovoj objavi sa fejsa. Ma koliko retardirano to zvučalo.