Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

U okviru glazbene manifestacije „Evo ruke“ koja sigurno etablira svoj razvojni put kroz konstantno povećanje slušatelja, što kroz raznovrsni izbor glazbenika, sinoć je (koliko me sjećanje ne vara) po prvi put u programu iste nastupio bend iz Krešimirovog grada.

Zovu su Fogsellers, a članovi su: Mirko Rak na elektronskim gadgetima i basu, Saša Đurica na bubnjevima, Ivan Ković na gitari (odreda navedeni kao stalni članovi benda), te Ivo Jerkunica na trubi (valjda kao pridruženi član).

Što sviraju?

Iz dostupne literature, kao i saznanjem iz prve ruke njihove glazbene storije možemo podvući pod mješavinu ambijentalnog-elektro-fusiona. Svaka od ove tri riječi iza sebe nosi određenu težinu i odgovornost, ambijentalnu glazbu znao je samouvjereno i nadasve kvalitetno stvarati i sam Brian Eno, istu možemo konstantno i neopterećeno slušati prilikom posjeta Budha barovima; elektronskoj glazbi treba pristupati sasvim oprezno – pretjeranost vodi ka karikaturi, a umjerenost daje cjelokupnoj glazbenoj slici dodatni volumen; dok je fusion sam po sebi snažno opredjeljenje sa savršenim konotacijama na jazz.

2

Bend je star svega 5-6 godina, lani su izdali svoj rado gotovo od svih (mislim pri tome i na kritiku) prihvaćen prvijenac „Smooth Simplicity“.

Iz otvarajućih kompozicija (pretpostavljam da su sve zastupljene na prvijencu) dalo se naslutiti kakav koncept njeguje bend. Sa Mirkovog kompjutera lagano se nižu unaprijed zadani loopovi i sekvence na koje se ubrzo priključuje bend u punoj sviralačkoj snazi, što promptno izaziva snažan efekt na slušatelje. Osnovni okvir melodije opetovano se meditativno ponavlja da bi u pravom momentu sa čestim improvizacijama na trubi „uletio“ Ivo Jerkunica, te ponešto manje Ivan Ković sa svojom gitarom na kojoj je uporno podržavao svoj groove. Zvuk ozvučene trube kao da je u odnosu na ostatak zvučne slike dolazio iz podruma, vjerojatno zbog postizanja ambijentalnog efekta.

3

Kako je koncert odmicao, publika se sve više „palila“ na isključivo instrumentalnu svirku koja je svojim molskim obilježjima stvarala dojam dodatne težine, te određene depresivnosti unatoč činjenici da se publika dobro zabavljala i u plesnim pokušajima. Primijetio sam da bi se zvučna slika  dodatno obogatila kada bi se Mirko Rak „uhvatio“ svog basa, ipak elektronika nije u stanju pobijediti originalni zvuk bas gitare.  
Kompozicije su odreda bile maratonske, u prvom redu zahvaljujući improvizacijama koje nisu baš toliko zastupljene na albumu, a gotovo sam siguran da je energija svirke u živo debelo prevazišla onu sa albuma.

4

Kraj koncerta završio je u frenetičnom funky izričaju u kompoziciji „Do We Know Each Other“(naslov sam saznao od benda) i da, očito je da među članovima  benda vlada solidna korelacija i  uigranost, a što se ruku na srce može i naučiti sitnim trikovima). Poziv na bis je trenutno uslijedio, pa smo u nastavku čuli još dvije kompozicije.

Nadam se da je bend bio zadovoljan odzivom publike isto toliko koliko i publika svirkom, doduše ovo im nije prvi nastup u Splitu, već su imali nastup u Judinom drvu i u na StArtu.

Iskreno rečeno, ne znam što bend čeka u budućnosti, ali ovo večeras sasvim sigurno nije bilo prodavanje magle.

5