Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC03985a

Osobi koja se po prvi put upozna s Belanovom glazbom ne bi trebalo biti teško odrediti s kojih zemljopisnih dužina i širina ona dolazi. Osim ako mu slon nije prdnuo u uho, u većini slučajeva odgovor bi trebao glasiti: “Dalmacija u mom uhu“.

Dalmacija kao jedinstven inkubator iz kojeg su se izlegle, rasle i u besmrtnost ušle mnoge kompozicije kao neraskidiv dio svakodnevnog života, sreće, ljubavi, patnje, euforije i tuge. Neno Belan tipičan je proizvod takve sredine, koja bez konkurencije u domaćim okvirima zauzima nedostižno prvo mjesto u glazbenom svijetu. Jedan je od najboljih, najplodnijih kompozitora u Lijepoj našoj; njegove pjesme prepune su skladnih dijelova jedne cjeline, prepune su zvukova koji oblikuju jedinstveno glazbeno iskustvo. Jedan je od 4 splitska „mušketira“ uz Bana, Dina i Gibu. Svaki od navedene splitske dice imao je svoje glazbene vizije: Dino je stekao titulu kralja funka, Ban je ostao upamćen kao autor bezbroj pjesama o moru, Gibo je, ma znate dobro što je Gibo sve stvorio, dok se Belan opredijelio za možda najteži put - pop rock. Njegov pop-rock kombinacija je talijanskog belcanta i nevjerojatno pjevnih kompozicija uglavnom obojenih ljubavlju, pa mu se stoga s lakoćom može prikačiti atribut kralja ljubavnih pjesama.

DSC03901a

Za one koji nisu iz Splita, malo obrazloženje mjesta na kojemu se odigravaju evo već sedme po redu Sustipanske noći. U pitanju je staro splitsko groblje smješteno na hridi koja dominira na ulazu u splitsku luku, prepuno borova i čempresa – idealno mjesto za održavanje manifestacija ljetnog karaktera. Jedinstveno je i po tome što slušatelji sjede, ali na dekicama na zemlji.

Prvobitna ljutnja zbog kašnjenja koncerta od gotovo pola sata nestala je već s prvim Belanovim notama: cjelokupno gledalište diglo se na noge uz prve note „Dani ljubavi“, jer tko će ostati sjediti uz zarazne, vesele note i verse koje trenutno podižu dobro raspoloženje.

Za ovakav tip koncerta, za koji je Belan kazao da održava jednom ili dvaput godišnje, pozvao je u pomoć osim nekolicine članova njegovih Fiumensa i gudački kvartert smješten u pozadini pozornice koji je konstantno isporučivao milozvučne i romantične tonove na svojim instrumentima, klapu Kampanel iz Primoštena, dvojicu mandolinista, kongo bubnjara, klavijaturistu, dodatnog gitaristu, a sve skupa pod nazivom Mediteran Orchestra.

DSC03994a

Ne zamjerite što ne navodim njihova imena, to i nije toliko bitno; bitno je da su svi zajedno isporučivali odličnu svirku u kojoj se često znalo naći i mjesta za improvizacije. Belana sam u relativno kratkom vremenu slušao tri puta: na koncertu na splitskim Gripama posvećenu njegovim Đavolima na kojemu su bili poštivani izvorni aranžmani, drugi put na festivalu Aj cha posvećenom njegovom prijatelju Dinu Dvorniku na kojem je Belan pokazao svoj raskošno gitarsko umijeće kroz improvizacije na tragu, recimo Neila Younga ili Bossa, da bi se večeras opredijelio za sasvim novi princip.

U više od dva i po sata koncerta odsviranog u akustičnoj, unplugged verziji u kojoj su aranžmani bili ponešto sporiji i drugačiji u odnosu na originale, Belan se s lakoćom, zajedno s oduševljenom publikom koja je cijelo vrijeme aktivno grlenim pjevanjem sudjelovala u koncertu, suvereno prošetao kroz svoj nevjerojatno prebogati katalog iz kojeg su jedna za drugom ispadale vrijedne, svima poznate kompozicije, odreda s atributom HIT.

DSC04001a

Bez patetičnog lokalpatriotizma mogu slobodno kazati da Belan za svoj doprinos glazbenom svijetu zaslužuje biti zaštićen zakonom, jer majka rijetko rađa ovakav talent.

Odlična svirka, raspoloženi bend, raspojasana publika natjerali su me da si postavim jedno mračno pitanje: „Kakav bio život bio bez glazbe?“ Ili da umanjimo težinu izrečenog: „Kakav bi život bio bez DOBRE glazbe?“, kakvu su Neno Belan i ekipa do dugo u noć isporučivali svim prisutnima za jedno dugotrajno sjećanje.

Stoga, Neno želim ti dug život i još mnoštvo lijepih pjesama, te svako malo svrati do svog rodnog grada koji te uvijek rado primi.