Može li ovaj bend napraviti loš koncert? Ne, stvarno, može li? Sve ono što sam do sada gledao upućuje na to da ne može. Oni jednostavno nisu sposobni za to, nemaju taj talent, to znanje. Praški koncert je bio još jedan u nizu kojim su potvrdili tu tezu i dokazali da su jedni od rijetkih velikih rock bendova koji će napraviti jedinstvenu rock razbijačinu baš svaki put i koji će baš svaki put oduševiti sve. Nema iznimke.

Pearl Jam je u Prag stigao u sklopu svjetske turneje na kojoj rasprodaju koncerte u rekordnom roku, neovisno o državi, gradu, koncertnom prostoru ili godišnjem dobu. Bilo je, i bit će, nešto festivalskih nastupa na starom kontinentu, no ovaj je održan kao samostalan koncert, u O2 Areni. Siguran sam da je lokacija bila i neki prostor s većim kapacitetom da bi jednako brzo i takav bio popunjen.

Filozofija Pearl Jama je jednostavna. Odsvirati svaki koncert kao da je zadnji, dati svaki atom sebe kako bi baš svaka osoba s koncerta otišla zgažena, izmorena, promukla i s velikim osmjehom na licu. Ali to je i filozofija koja je sasvim u redu jer fanovi su odani i troše velike količine novca na putovanja, karte, mearchendise i sve ostalo što jedno putovanje na koncert u drugi grad, državu ili kontinent vuče za sobom, a Pearl Jam je toga svjestan i uraganskim rock koncertima se odužuju.

Iznimka nije bio niti koncert u Pragu, u koji su se Pearl Jam vratili nakon 6 godina. Više od dva i pol sata moćnog nastupa, odlična setlista, u kojoj je bilo svega, starih i novih stvari, vlastitih i obrada, furioznih i laganih, nanovo su dokazali da je Pearl Jam jedna od najmoćnijih stadionsko/arenskih rock atrakcija koje se trenutno može vidjeti na planeti. Interakcija s fanovima je bila odlična, a kroz nju se ugurala i posveta pjesme Vaclavu Havelu, ispunjavanje želje slovenskim fanovima koji su naletjeli na Vedderovu suprugu i na nju ostavili odličan dojam (tko zna je li to ista ona grupa koju se može vidjeti u filmu „Let's Play Two“?) i mnoštvo drugih momenata koji koncert Pearl Jama čine jedinstvenim glazbenim iskustvom.

Ako bi tražio momente koje bi posebno apostrofirao, a očito da sam ih našao kada ih navodim, onda  bi to bile izvedbe pjesama: Nothingman, Even Flow, State Of Love And Trust, Better Man, Given To Fly, Rearwievmirror... Interesantna je bila i izvedba pjesme Elderly Woman za vrijeme koje se bend okrenuo prema fanovima čija su sjedeća mjesta bila pozicionirana iza pozornice i koji su sve do te pjesme, ali i nakon nje, bendu gledali u leđa, dok za one smještene na samom vrhu nisam siguran jesu li bend uopće i vidjeli.

Na kraju su nas dočekala 2 bisa, u publiku hrpa pobacanih tamburina, poneka trzalica, palica za bubnjanje, jedna poklonjena do pola ispijena butelja vina i, ono što najviše vrijedi, koncert za pamćenje. Bila je privilegija biti dio praškog koncerta i jedina mana ovog koncerta je ta što nakon njega ostajete gladni još „džema stare tetke Pearl“. Kao da će se to uistinu i desiti, pregledavate iduće datume, druga gostovanja i tražite gdje bi se mogle poklopiti zvijezde pa da se ponovno susretnete. No, nije li to tako baš sa svakim koncertom Pearl Jama? Čini se da je. Jer upravo teza o njihovim gotovo perfekcionističkim nastupima s početka je glavni razlog takve post koncertne gladi. Ja ću biti uporan pa ću i dalje pohoditi njihove koncerte, po mogućnosti i češće. Možda me jednoga dana, razuvjere i dokažu da znaju biti prosječni. Sudeći po svemu do sada viđenom, pitanje je hoću li tako nešto doživjeti.

Setlista

INTRO: Metamorphosis Two (Philip Glass song)

Pendulum
Nothingman
Corduroy
Brain of J.
Do the Evolution
Tremor Christ
Lightning Bolt
Dissident (posvećena Vaclavu Havelu)
Even Flow
Jeremy
Improvisation
Love Boat Captain
Help! (The Beatles cover) (first verse & chorus only, Eddie solo)
Help Help (odsvirano prvi put u Europi)
State of Love and Trust
Spin the Black Circle
Better Man (with "Save It for Later" tag)
Porch

Bis #1
Man of the Hour
The End (Eddie solo)
Given to Fly
Unthought Known
Black
Rearviewmirror

Bis #2
Elderly Woman Behind the Counter in a Small Town
Alive
Rockin' in the Free World (Neil Young cover)
Indifference