Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Prog-rock pioniri i jedan od glazbeno najintrigantnijih sastava u posljednjih 50 godina, King Crimson, svoje su osmo uskrsnuće, danas u formi okteta, doveli ponovo nakon dvije godine na dvostruku koncertnu večer u nedaleki nam Beč. Uspješna europska turneja iz 2016. s koje je upravo iz austrijske prijestolnice izdan trostruki live album, pokazala se kao dovoljan razlog da smo dobili priliku pokloniti se još jednom ovim majstorima na Starom kontinentu.

4

Ugodna hala F bečke gradske dvorane kapacitetom, ambijentom i tehničkim temeljima definitivno je ispravan prostor za koncert koji zapravo konceptom pleše na crti između klasične glazbe i jazz ansambla. Osmeroglavo čudovište započelo je set impresivnim bubnjarskim uvodom “The Hell Hounds of Krim” gdje Gavin Harrison, Pat Mastelotto i Jeremy Stacey u maniri Johna Bonhama svaki s po dva para palica sviraju glavnu temu koja je dosad bila zabilježena samo na kompilaciji live snimaka iz 2016. pod nazivom “Radical Action to Unseat the Hold of Monkey”. Koncept s tri bubnjara kao aranžmanskom kičmom, a ujedno i solističkom i frontmenskom formom, vrlo je hrabar pristup čak i za Frippovo poimanje King Crimson naslijeđa. No stvarno je impresivno kako su već ionako kompleksne ritmičke interpretacije, najviše one Bill Bruforda, pretvorene u još složenije i gotovo nedokučive, a opet toliko muzikalne orkestracija  Da se radi o vanserijskim sviračima i autorima, jasno je od samog početka, a potvrđeno je i četvrtom po redu “Moonchild” kojom ulaze u prepoznatljivu “The Court of the Crimson King”. Prvi dio koncerta završavaju poliritmičnom “Larks’ Tongues in Aspic (pt. 4)” na kojoj inače briljira Adrian Belew kojeg je u recentnijim postavama zamijenio Jakko Jakszyk, prema mnogima najnekarizmatičniji član ovog kolektiva. Dvadesetominutna pauza dala je vidno starijoj publici priliku za osvježenje, a nastupu još i jaču svitovsku asocijaciju. Drugi dio više je istaknuo klavijaturske vještine Jeremyja Staceya i prijašnjeg bubnjara Billa Rieflina no vrhunac je svakako predstavljao metrički izmoduliran trio kompzicija: “Discipline”, “Indiscipline” i “Larks’ Tongues in Aspic (pt. 2)” uz dvije power-pop balade “Easy Money” i “Epitaph”. Cijelovečernje-statična bijela rasvjeta se za vrijeme posljednje “Starless” ušuljala poput utvare u intenzivno crvenu, tako dajući finalu dojam težine i jeze.

3

Aktualna formacija King Crimsona definitivno je jedna od najimpresivnijih skupina glazbenika koji se danas mogu doživjeti na jednom mjestu. Nažalost, s obzirom na Frippovu prevrtjivost samo je pitanje vremena kad će ponovo raspustiti postavu, a možda i povući se s glazbene scene zauvijek. Šteta bi bila propustiti vidjeti i čuti ovakav progresivni kanon jer definitivno se radi o jedinstvenom koncertnom doživljaju koji je nemoguće replicirati na ikakav drugačiji način.

2

Prvi set
First Set
The Hell Hounds of Krim
Pictures of a City
Neurotica
Moonchild
(The Dream' part only;… more )
The Court of the Crimson King
Suitable Grounds For The Blues
Radical Action III
Meltdown
Radical Action II
Level Five
Islands
Larks' Tongues in Aspic (Part IV)

Drugi set
Devil Dogs of Tessellation Row
Cirkus
Lizard
((b) Bolero - The Peacock’s… more )
Cadence and Cascade
Discipline
Indiscipline
Epitaph
Easy Money
Larks' Tongues in Aspic Part II

Bis
Starless