Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Prljavo kazaliste 1

Odnosno na stadion na kojem igraju Rudeš i Lokomotiva, a Zagreb klizi prema nižim razrednim ligama jer, prema riječima poduzetnog i samoživog Zagrebovog predsjednika, nogomet se igra i u petoj ligi. No zato je tu Kazalište da osvjetla pozornicu i privuče par desetina tisuća ljudi koje Zagrebov stadion ne vidi u cijeloj polusezoni.

Sam prostor je malo nezahvalan za organizaciju tako velikih koncerata jer na njemu možete napraviti maksimalno 2-3 ulaza, odnosno izlaza. Malo je pomoglo blokiranje prometa u Kranjčevićevoj veći dio dana, no kod ovakvog eventa, na ovakvom mjestu, bez problema vam se može dogoditi da ulazite ili izlazite po sat vremena. Ne treba smetnuti s uma da su nekada sigurnosni zahtjevi bili puno niži nego danas. Tako da su u osamdesetima Dire Straitsi komotno mogli svirati na Zagrebovom stadionu. Još i u devedesetima management David Bowiea ga je predvidio za koncertnu lokaciju, ali se zbog lošije prodaje karata to nije dogodilo. Zato je ove godine, za Dan grada Zagreba, Prljavo Kazalište odlučilo proslavu 40 godina karijere i konac obljetničke turneje održati na ovom ljupkom i šarmantnom, ali derutnom zdanju. Jer kako kaže njihova pjesma: „..dođi na Zagrebov stadion!“

Prljavo kazaliste 8

A taj Zagrebov fan, prema Jajinim riječima, opet nije došao, i opet ih je zajebao. Pa je Jajo umjesto njega rekao koje je njegovo ime i da je oko njega crno-bijeli svijet. Što se tiče samog koncerta, neobičan je bio odabir da se prvih nekoliko najstarijih pjesama izvede na maloj bini usred publike. I tih prvih 5-6 pjesama, koje je načeo „Zagreb te zove“, bilo je dovoljno da u potpunosti ponese publiku i da krene dobra atmosfera unatoč kiču koji je svako toliko isplivavao na površinu. Brzo smo zaboravili uvertiru s notornim Banderasom, salvama zvižduka koje je popio, društveno političkom govorancijom, i onim bacanjem bijelih golubica u publiku koje su valjda nešto trebale simbolizirati. Istina je da Prljavo Kazalište nikada nije bio bend koji bi bježao od kiča. No kad ih usporedite s najvećim svjetskim zvijezdama, uočit ćete da je kič stalni pratitelj najuspješnijih. Tako se valjda lakše dolazi do publike. Ljudi se prepoznaju u pjesmama. Poistovjećivanje je putokaz.

Završetkom sessiona na maloj bini, počastili su nas s malo sajmenog vatrometa. Jer kakav je to rođendan bez vatrometa, svjećica i konfeta? Svega je bilo. Za puni doživljaj falila je samo torta. Možda za slijedeću prigodu. Čak su i najavni laseri koji su svjetske razine odavali dojam seljačije jer su stvarno predugo trajali. Valjda da se pokaže što sve može nova FAP mašina. No neka, jednom je rođendan.

Prljavo kazaliste 7

„Zaustavite zemlju“ otvara dio koncerta na glavnoj bini. Do tad smo već spoznali da smo dio pravog spektakla. Breneri su možda spalili koju obrvu ekipi u prvom redu, no nije bilo bitno. Koncert je prešao na visoke oktane i nije silazio s turbo pogona sve do zadnjeg bisa. Zvuk je bio fenomenalan. Hitovi su se redali a publika je na svaku, ali doslovno svaku, reagirala s općim oduševljenjem. Za većinu pjesama s izvedene set liste znam gdje i kad sam je prvi put čuo. U Jajinim stihovima se lako pronaći. To je ono poistovjećivanje od ranije. Teško je odoljeti. I uopće nje bitno što im koncerti već godinama sliče, što prodaju stalno iste fore, što Bodalec misli da mu ide gluma pa se prenemaže kao kakav prvak scene. Unatoč svemu, Prljavo Kazalište je velik bend. Jedan od najvećih koje smo imali. Pokušajte zamisliti svijet u kojem ne postoji „Heroj ulice“ ili „Mojoj majci“.

Kada krene medley poznatih laganica, svaka dira u najintimniji dio čovjeka. Ponekad poželim da Kazalište napravi koncert samo s takvim bolnim pjesmama. No slavljenički koncert ide dalje, Kazalište daje priliku Dudi Vorihu da otpjeva „Stand by me“. Dana je prilika i Borni Ocvikru iz Širokih ulica da zamijeni Jaju na gitari. Ipak su posudili naziv pjesme za ime svog sastava.

Prljavo kazaliste 6

Kako ne ide bez Dinama, otpjevana je a capella „Dinamo ja volim“, a za „Marinu“ pozvane su cure iz prvih redova za svoj catwalk. Na drugom bisu, očekivano, „Laku noć tebi Zagrebe“ zatvorila je koncert. Vidno iscrpljena publika ispraćena je u noć s još jednim vatrometom. Za svo vrijeme koncerta mogli smo zamijetiti jedno svijetlo koje je bilo upaljeno na nekom visokom katu Ciboninog tornja. Dok mi plešemo, a Kazalište svira pjesme od milijun dolara, zamišljam Fabrisa kako piše zadnje članke nagodbe. Dobrodošli u novi crno bijeli svijet.