Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Jonathan Tvornica 00454

Da netko drugi radi na pozornici sve to što radi Jonathan, vjerojatno bi izgledao smiješno. Možda arogantno. Sigurno neprirodno. Svatko drugi, ali ne i Jonathan. Oni su nekoliko koplja iznad ostalih rock bendova na našoj sceni i to su uspjeli postići u samo nekoliko godina.

Nakon što su Blissom ponudili nešto novo i drukčije i priskrbili vojsku vjernih fanova, uslijedio je mirniji album s mračnijim aranžmanima, no Jonathani su se brzo vratili onome u čemu su najbolji, brzim pjesmama kojima poharaju i ostave nas da se pitamo što se to upravo dogodilo. Upravo je takav novi album ''To Hold'', nastavak ''To Love'' s kojim čini zaokruženu glazbenu cjelinu. Sa Zagrebom dogodila se ljubav na prvo slušanje i ovi Riječani rado su viđeni gosti u metropoli, a nakon rasprodanog Pogona kulture u Rijeci prije nekoliko tjedana, sinoć je uslijedila koncertna promocija novog albuma i u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Jonathan Tvornica 00410

Ponavljanje iste stvari, pa čak i iste instrumentacije, nije nešto čemu ovaj bend teži. Odnedavno s novim članom u svojim redovima, Hrvojem Šćulcem na klavijaturama, svoje glazbeno istraživanje odveli su u neke nove vode, no ipak s prepoznatljivim potpisom. Upravo je takav aktualni singl ''I Never Meant To Be There'' nakon kojeg se Ziro morao sabirati na pozornici jer su ga posve svladale emocije. Na novom albumu dogodila se i suradnja s Lovely Quinces, Dunjom Ercegović, pa je očekivano i zapjevala kada je na red došla pjesma ''I Don't Mind''. Njen se glazbeni izričaj prirodno nadopunjuje s Jonathanovim jer se njihova glazba neprestano mijenja i razvija, od žestoke dernjave do ranjivog pjevanja i melankolije. Oni se vole, a i publika ih voli. Ziro, Nikica, Tomislav, Darko, Branko i Hrvoje imaju tu energiju koja se ne može lažirati, a koliko ozbiljno rade na svom rastu dokazuju i promišljanja o stylingu (neizostavne Ziretove crvene cipele za stage), briga za scenografiju pozornice, lightshow, estetika videospotova i photo sessiona, ali i posljednja novost gdje, ukorak s trendovima u tehnologiji, s posljednjim albumom vežu projekt proširene stvarnosti. Maggie, Communicate, Hands, Picures, Mama I'm Ready, Allison, Heaven, Who Lies To Whom, Try To Get Even, previše je pjesama koje su blistale da bi ih sada nabrajala. Ipak je ovo bio koncert kojim se predstavljao novi album. Na nekoliko pjesama sjajno se uklopio i Ivan Kovačić-Kova kao gost na saksofonu. Publika je nagradila suze, znoj i izgaranje na pozornici pozivom na dva bisa i premda su u ovom sastavu u glazbenom svijetu prisutni tek nepunih pet godina, da su rođeni samo malo zapadnije, Jonathani bi vjerojatno munjevito grabili svjetskom glazbenom scenom. Ovako još uvijek čekaju nekog luđaka koji bi im otvorio vrata međunarodnog glazbenog biznisa jer, nažalost, kvalitetna glazba nije jedini faktor nečijeg uspjeha čak ni u ovo naše internetsko doba. Najesen bend odlazi na turneju po Americi i Europi, koja će, nadam se uroditi nekim konkretnijim plodom jer ovi momci to zaista zaslužuju. Dok još uvijek imam privilegij pratiti ih i slušati u svom gradu, otići ću na svaki njihov nastup jer, koliko god znala što mogu očekivati od repertoara, nikad neću moći procijeniti s koliko će energije prštati na koncertu. U slobodnoj zoni pozornice, svaki je njihov nastup izvan kontrole. Uvijek će iznenaditi i uvijek ću željeti još.