Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Cinkusi Tvornica 00351

Ugodno popunjena Tvornica sinoć je udomila proslavu dvadesetog rođendana Cinkuša još jednim opuštenim, emotivnim koncertom, kao što takvoj prilici i priliči. Na pozornici smo pred sobom imali neopterećene Cinkuše u pravom slavljeničkom raspoloženju, bend koji se očigledno odlično zabavljao kroz cijeli koncert, trijumfalno redajući svoje uspješnice uz glasno odobravanje i osmjehe svih u gledalištu.

Kroz jučerašnju večer, Cinkuši su nas proveli kroz sva razdoblja svog stvaralaštva odaslavši nam na uživanje i u vječnost stvarno bogatu setlistu, napunili su stage što gostima, što stalnim suradnicima, što Petricom Kerempuhom u ulozi sebe i prepisane ptice te ni u jednom momentu nisu dozvolili da se energetski kanal između njih publike uruši. Štoviše, osjećaj je bio, barem za nas, ponešto drugačiji od onog na koji smo navikli nailaziti na koncertnim događanjima. Cijeli taj slavljenički cirkus kao da je izbrisao one klasične relacije izvođač-publika i stvorio jednu drugačiju povezanost, gotovo opipljivu prisnost i duhovnu interakciju između ta dva tijela te se nismo mogli oteti dojmu kako je svo okupljeno ljudstvo u Tvornici postalo jedna velika ekipa koja se jebeno dobro zabavlja uz iskrenu i nepatvorenu izmjenu emocija i energija. Kažu oni nama, vidimo se ovdje ponovo za dvadeset godina. Gledajući iskrenost, predanost i strast kojom Cinkuši pristupaju svojim live nastupima, nije teško zamisliti proslavu i tog četrdesetog rođendana, jer unatoč tome što se ničija mladost sigurno povrnuti neće, upravo ta neugasla i živa unutarnja vatra i žar koja u njihovom slučaju gori istim intenzitetom već dvije dekade, daje nam pravo vjerovati u visokopostotnu izglednost te izjave. Takva kreativna, pokretačka energija ne stari i njena mladost nikada neće ni krenuti prema odlasku.

Kao što smo ranije spomenuli, svirale su se jučer mnoge značajne uspješnice iz njihovog repertoara, od Pet je Kumi i Race, preko Bratec Kosi i Vuprem Oči, do Tičeka i Oj, Mladosti moja i brojnih drugih dragih nam pjesama, a prijem kod publike bio je upravo fantastičan. Ljubav svih okupljenih prema tim pjesmama i melodijama mogla se gotovo fizički osjetiti, i na svakom koraku moglo se posvjedočiti iskrenoj radosti povodom ovog jubilarnog okupljanja. Izgleda da obilježavanja bitnijih događaja u povijesti Cinkuša od Krave na Orehu više ne mogu proći bez Rundeka, pa čak i ako to znači samo ispjevanih ili pak izgovorenih par stihova i samozatajno lupkanje po tamburinu u pozadini. Iz nekog razloga Darko nije sudjelovao u izvedbi Tičeka što nas je pomalo začudilo, no eto, pojavio se u znak podrške kolegama. Podrška im je svakako trebala, jer kako smo i imali prilike posvjedočiti, Cinkušima do gemišta nije bilo jednostavno doći, previše puta se s pozornice zazivao taj nezaobilazni sastojak, tekuća amajlija bez koje to sve jednostavno ne ide. Organizatori, pozor!  Iskreno, na kraju svega nismo uspjeli zaključiti koliko je sve to skupa trajalo, vrijeme kao da se nekako ubrzalo kroz koncert,a li manje je to bitno. Bitno je da se okupljena masa više puta raspametila, bitno je da su Cinkuši opet odradili odličan koncert i bitno je da smo svi skupa dostojno proslavili dvadeset godina postojanja ovog jedinstvenog benda koji kao i vino, s godinama postaje sve bolji. Kako je bilo? Opušteno. Odlično. Zabavno. Kao i uvijek.