Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Indie Emo Naočale su nas u subotu 7.4.2018. počastile jednim ranovečernjim programom koji je morao završiti do 22.40 jer je u Močvari nakon toga slijedila nekakva RHCP večer. U dva sata smo imali priliku poslušati tri benda: Walter etc., Crush i Weather Pains.

U 20.40 su momci iz benda Weather Pains odpočeli svoj prvi koncert ikada. Stajao sam na ulazu u klub dok je krenula prva stvar i zaključak mi je odmah bio da bih se trebao požurit uć unutra. Tjedan uoči ove svirke sam baš previše slušao Mom Jeans, Prince Daddy & The Hyena i Pictures of Vernon pa mi je zvuk Weather Painsa odlično sjeo. Sound je bio super, što je gro bitno kad se isfurava bend s dvije gitare gdje jedna stalno roka neke melodije. Momci su odmah prvom svirkom pokazali da mogu složit super groove i da im ne manjka smisla za slaganje tvrdo emotivnih rifova. Još neki bekovi ili malo odrješitiji vokal i bili bi točno po mom ukusu.

2

Nakon kratke prezentacije prvog benda uslijedio je Crush.  Dečki i cure iz Graza su po dolasku na binu djelovali zbunjeno i pomalo nespremno ili prestrašeno, ali kad su krenuli svirat zadobili su pozornost svih prisutnih. Njihova slatka mjuza u điru nekog dream pop-rocka je i dalje imala dovoljnu energiju da poprati punkasti sound prošlog benda. Bend ima jako lijep zvuk i cure super slažu vokale, a komunikacija s publikom im je komično slatka i sramežljiva. Crush je tip benda na koji slučajno naletiš na hidden stageu inmusic-a i ostaneš ugodno iznenađen. U svakom slučaju logična predgrupa za ono što je uslijedilo.

Walter etc. je kalifornijski sanjivi sunčani pop rock bend proizašao iz benda Walter Mitty and his Makeshift Orchestra, akustičnog folk pank „šta ja znam“ projekta koji je Walter osnovao kao srednjoškolac. Utjecaji punk rocka mogli su se osjetiti od samog početka svirke, a u jednom trenu je čak krenula neka zajebancija gdje je Walter krenuo svirat uvod u stvar koji se na kraju pretvorio u blinkov What's my age again. Nisam previše upoznat s njihovim opusom tako da ne mogu imenovat poredak stvari i slično, ali mogu reć da je live nastup bio siroviji i energičniji od studijskih snimaka. Maksimalno sam zguštao njihovu prekrasno normalnu i frendovsku komunikaciju s publikom i taj neki prizemni attitude. Gledajući njih jednostavno dobiš feeling da nema razlike između stajanja na pozornici i otvaranje duše pred hrpetinom nepoznatih ljudi i ispijanja pive s frendovima.

3

Dugo nisam bio na ovako potpunom eventu gdje su svi bendovi potrgali svirku. Još ljepše je bilo to što je u 20.40 klub bio pun ljudi što u Hrvatskoj nisam vidio doslovno nikad. Svaki bend mi je bio svojevrsno iznenađenje. Mislim da sam ovim koncertom doslovno postao Indie Emo Naočale fan boy.