Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

seine

Prošlog četvrtka imali smo priliku uživati u svirci Paula The Walrusa i Stray Dogga, a da nam ni ovaj četvrtak ne bi prošao dosadno, pobrinuo se Vintage Industrial Bar s novom poslasticom: riječ je opet o popularnim regionalnim sastavima – zagrebački Nellcote i varaždinsko/zagrebači/beogradski Seine.

Ljudi su koncertni prostor Vintagea popunili čim je Nellcote počeo sa svirkom, što je bilo ugodno iznenađenje, s obzirom na to da prvi izvođač večeri često ostane „zakinut“ po pitanju publike. Uskočivši kao zamjena za NLV koji je zbog zdrastvenih problema jednog od člana(Luke) bio primoran otkazati svoju gažu, Nellcote se dokazao kao itekako dostatna zamjena. Iako nije nastupala kao što je bilo prvotno zamišljeno, Nikol Čačić došla je podržati kolege, što je Vinko Ergotić iskoristio kao priliku da zaželi Luki iz NLV-a brz oporavak pjesmom „Hold on“, najavivši ju riječima „ovo je pjesma za L.“.Ovaj indie folk/blues sastav nastao je kao bedroom project, pa je jako zanimljivo gledati kako ta tiha, intimna često i mračna atmosfera njihovih pjesama dobije nešto glasnije i žešće lice na live nastupima. Osim starijih pjesama, poput „Just a beautiful doll“ , „Hold on“ i „She said“, najavili su i nekoliko novih stvari i promovirali zadnji EP, „Surrender“ pjesmama „So long, my friend“ i „Time/She“. Indie folk, koji često zbog specifičnog zvuka riskira da bude proglašen monotonim i dosadno poznatim zvukom (barem po mom mišljenju) Nellcote ipak uspijeva učiniti atraktivnim i življim, što posebno dolazi izražaja na ovakvim klupskim svirkama koje su, u usporedbi sa snimkama, nebo i zemlja. Iako sam se nadala da će se u nekom trenutku Luce popeti na pozornicu i s Vinkom otpjevati „Who is next?“ ili neku od drugih pjesama na kojima su surađivali, nisam bila nezadovoljna (kao i ostatak publike, sudeći po reakcijama) kada su najavili kraj koncerta s jednom blues stvari, „Same grass“. Završetkom svirke najavili su Seine, koji je započeo desetak minuta poslije.

Nakon nedavnog nastupa sa svojim solo projektom Eine u klubu KSET, Ščapec je doveo svoj alternativni/noise/angst projekt Seine na pozornicu Vintagea, a njemu i bubnjaru/bek vokalu Dimitriju Mekotanoviću i ovoga je puta kao pojačanje došao Ivan Grobenski, kao zamjena za basista Boška Mijuškovića. Repertoar im se uglavnom svodio na materijal s posljednjeg, kritički odlično prihvaćenog albuma „Sno Sna“, uz dvije-tri nove stvari – pjesme „Pare“ i „Pitaju“. Svojom energijom i blesiranjem na pozornici natjerali su nas da zanemarimo sitne tehničke probleme , i time natjerali publku da se opusti i ne shvaća samu sebe preozbiljno. Bendovo „razmahivanje“ na pozornicu natjeralo je i publiku da učini isto (vrhunac je vjerojatno bio na njihovoj poznatijoj pjesmi „Ko“) te je agresivno i željno tražila od benda još, čemu su oni rado izašli ususret. Dok su intenzivno raspoloženje publike izazivali revoltiranim pjesmama poput „Ko“, „Puška“, „Pare“, istovremeno su ju i „mazili“ svojim tihim izdanjem u pjesmi „Kritika čistog razuma“ i baladi „Privatno tijelo“. Za kraj koncerta publici su dali da bira između pjesama „Šilo“ i „Kritika čistog razuma“, gdje je gladna publika istjerala na svoje – i dobila obje pjesme. Na bis se Seine vratio s a cappella pjesmom „Janko“, čime je koncert ovih dvaju bendova završio na jednoj jednostavnijoj noti, ostavivši tako publiku u nekom maštanju o „snu sna“.

Nellcote setlista:
Just a beautiful doll
Hold on
This is what i get
So Long, My friend
Future's Gone
Hope
Time/She
Mutiny
Trouble In disguise
Same grass

Seine setlista:
Ljubav
Svog
Spavam
Privatno tijelo
Visoke kuće
Puška
Pitaju
Pare
Treba
Ko
Šilo
Kritika

Bis:
Janko