Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

jeremiah's

Iskreno, dvije činjenice mi se sviđaju oko ovog mladog (iako djeluju od 2011) benda; prva što nisu podlegli aktualnoj uniformiranoj glazbenoj kategorizaciji, već su svoje glazbene snove vezali uz gotovo arhaičan izričaj iz kojeg je rock glazba i nastala, naravno u pitanju je blues; i druga što ne dolaze iz „glazbenih centara moći“ već iz uvjetno kazano „malog mjesta“, a što je uvijek poželjno za razvoj raznolikosti na glazbenoj sceni u Hrvata.

Oni se zovu Jeremia's i dolaze iz Filip Jakova i Zadra. Kao prošlogodišnjim pobjednicima Croatian Blues Challenge pripala im je čast nastupiti u Memhisu, o čemu u nastavku par informacija:

Desetodnevna turneja za ove je mlade glazbenike bila iznimno uspješna i produktivna, prošli su kroz pet saveznih država, u dva iznimno „glazbena“ grada Nashvilleu i Memphisu poslušali na stotine bendova, četiri svirke u sklopu festivala su i sami izveli kao jedan od 200 najboljih blues bendova na svijetu, posjetili su brojne glazbene muzeje poput Sun Studia gdje se smatra da je rođen rock 'n' roll, zatim muzeja Johnyja Casha, muzej soula The Stax, a možda najvažnije - snimili čak pet pjesama za novi album „Time to Rob“ u vrhuskom glazbenom studiju Dark Horse.

S obzirom na fuziju stilova koju sviraju i po kojoj su kod nas poznati (mješavina bluesa, rocka i funka), nisu se plasirali u finale festivala u Memphisu, jer žiri na njemu isključivo nagrađuje čiste, tradicionalne, 12- barske bluzere. Međutim, u publici nakon nastupa oduševljenja i pohvala nije falilo pa sada sa sigurnošću znaju – Americi se uvijek mogu vratiti!

Sletjeli su prvo u Atlantu gdje se nisu dugo zadržali i nastavili prema „malom gradu za američke pojmove, ali sa puno duše i sadržaja na dohvat ruke“, rekla nam je pjevačica Mirta.

- Nashville je grad countryja, soft rocka i popa, njegove ulice žive glazbu 24 sata na dan, posebno Broadway 2nd Avenue u kojoj se u 50-ak klubova konstantno izmjenjuju iznimno talentirani bendovi. Na ulicama se miješaju zvuci različite glazbe, a nama je poseban šok bio ujutro piti klasično američki razvodnjenu kavu, dok pored nas svira bend i bubnjar razvaljuje... Naravno, kako i dolikuje, unajmili smoveliki Chevrolet truck i iz Nashvillea se uputili u Memphis takozvanim music roadom koji, vodi u grad bluesa gdje smo održali četiri nastupa zbog čega smo prvenstveno i stigli u SAD, prepričao nam je djelić doživljaja član Jeremiah's benda Frane. Prvog dana festivala, 16. siječnja svirali su u trošnoj crkvi Clayborn Temple, poznatoj po prosvjedima koje je tamo predvodio Martin Luther King. Uslijedio je nastup u Wet Willie's klubu, a vrhunac natjecanja održan je u je Blues City Cafeu gdje su svirali dvaput, svaki puta po 30 minuta kako stoji u pravilima natjecanja.

- Festival se dakle održava u samom centru Memphisa, nedaleko rijeke Mississippi, u ulici Beale prepunoj klubovima. Bio je prvi gušt svirati pred zaljubljenicima u ovu vrstu glazbe. Pretežito je ispred nas bila publika iz Amerike i Kanade, no znam da svake godine ovdje dolaze i ljubitelji bluesa iz Hrvatske, kao i cijelog svijeta. Klubovi su tih dana prepuni svih generacija ljudi, prepričava nam Frane.

Ono što je ovih šestero talentiranih glazbenika posebno oduševilo je Dark Horse Recording Studio u kojem su planirali snimiti dvije pjesme za album no kada su čuli zvuk i upoznali tonca mađioničara kojem je svaka njihova ideja bila tek dva klika daleko, u jednom su danu snimili pet pjesama.

- Imali smo samo 12 sati da nešto snimimo i mi smo naravno morali ići do samih granica, kaže nam Mirta, a na nju se nadovezuje Frane:

„To nije samo studio, to je čitavi resort napravljen za glazbenike i nalazi se u šumi, odvojen od grada Nashvillea. Tako nešto ne postoji u našoj blizini i željeli smo iskoristiti priliku.“

Iskoristili su je maksimalno pa tako osim novo snimljenih autorskih pjesama koje će nam uskoro predstaviti na novom albumu, Jeremiah's bend može se pohvaliti i novim fanovima koji su, ni manje ni više, na drugom kraju zemaljske kugle.

Inače članovi benda su: Jeremija Eškinja ( bubnjevi) ; Luka Ćetković ( bas) ; Roko Vodopija (gitara) ; Frano Škara (usna harmonika) ; Ante Brzić ( truba, vokal) i Mirta Juran (glavni vokal).

Ovoga vikenda po prvi put su nastupili u Splitu, u klubu Pecado, bolje rečeno pivnici koja se, nažalost nije iskazala kao dobro mjesto za održavanje koncerata. Dodatno elaboriranje rečenog svelo bi se na činjenicu da je zvuk bio zaista loš (makar na mjestu gdje sam sjedio), gitara i usna harmonika ponekad nisu bili niti malo razgovijetni, a Mirtin vokal je u visokim lagama prelazio u distorzije.

Šteta, jer ovaj bend zaslužuje i bolje ozvučenje i bolje mjesto (recimo ljeti negdje na otvorenom prostoru) kada bi njihova kombinacija bluesa, rocka i funka kroz poslovičnu koncertnu energiju dobila na akceleraciji i dodatnom naboju koji bi još više animirao publiku koja je i sinoć aklamacijama iskazivala počast glazbenicima. Jer njihove izvedbe „Peter Gunn“ Henry Mancinija , te autorska „Monkey“ zaslužuju upravo to.

Iz nastupa je evidentno da u odabiru svoje glazbe nepatvoreno uživaju, a vrlo dobrom svirkom koja na momente vraća uspomene makar moje generacije na blistave dane Woodstocka, glazbe koja je carevala američkom zapadnom obalom, a na koju me ponekad asociralo Rokovo sviranje na tragu Sama Andrewa iz Big Brother & Holding company.

Antino soliranje na trubi, te ponekad cjelokupna atmosfera izvedbe podsjećala je na zvučno bogatstvo benda Chicago.

Od autorskog materijala koji će biti zastupljen na uskoro izlazećem albumu naziva „Time To Rob“ mogli smo čuti „Little Brains“; „When I“; odličnu „Monkey“; „Home“; “Felling“, „Vegetation“, „Moving on“, „Break of the day“, „No food“..

Evo nekih Rokovih natuknica o albumu:
- album će biti podijeljen u dva dijela,..prvi dio će sadržavati pet pjesama snimljenih u Americi u Dark Horse studiju u Nashvillu, a drugi dio četiri pjesme snimljene u starom kinu u Sv. Filipu i Jakovu.
- sniman je old school svi odjednom tj uživo i nije bilo nadosnimavanja osim nekoliko back vokala,
- pjesma „No Food“ je first take, tj. njeno prvo snimanje je uvršteno na album
- novac za album je sakupljen od niza svirki
- sve pjesme zajednički potpisuje cijeli bend i nastajale su na probama ili bi se izrodile iz improvizacija.
Ukratko rečeno, ovo je bend kojeg treba obavezno poslušati, ovo je bend čiji bi budući razvojni put glazbena struka trebala prepoznati i pomoći mu kroz iskristaliziranu produkciju njihovog izričaja, kojom bi nedvojbeno zaokružili svoju neupitnu kvalitetu.