Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC02264a

Mladen Lončar-Mike, kao autoritativan poznavatelj bluesa, sigurno će se složiti s činjenicom da dobar blues ne možeš svirati ovako ili onako. Osim ako ti ime benda nije „Otprilike ovako“.

Splitske blues veterane, koji traju više od četiri i pol desetljeća, ustvari, prvi pravi blues bend u bivšoj državi, mnogi će povezati s jednim od njegovih osnivača, bardom splitske glazbene scene, Jadranom Zlodrom – Gobbom.

Gobbo, na žalost, nije više među nama, no njegov duh i ideje i dalje žive u njegovom matičnom bendu koji je, iskreno rečeno, bez njega izgubio na iskričavosti autorskog materijala, ali zato Vlado Kragić – Patak (bubnjevi), Goran Cetinić – Koča (gitara, el klavir, vokal), Goran Slaviček – Salko (bas gitara), Željko Milić (sve vrste saksofona), Vlado Garić (gitara, vokal) i Matko Petrić (konge) nisu izgubili ni gram kompaktnosti, uigranosti te, kazao bih, izuzetnog sviračkog umijeća, naprotiv.

DSC02239b

Bend za kojeg je Predrag Lucić, još jedan koji nam nedostaje, svojevremeno napisao: "a je, čuli su i u Zagrebu i još kojekuda za legendarnu splitsku grupu „Tak nekak“ čiji članovi radije prodaju brokve i žarulje nego da prodaju svoju muziku. Gobbu i blues bendu nije bilo do sklapanja poslova s diskografima, menadžerima i ostalom estradijom. Oni su sklapali pošten posao sa svojom publikom po principu "mi sviramo, a vi guštajte"".

Tako je oduvijek bilo, zato nema razloga da se to ne ponovi i osmog ožujka, na dan posvećen svim pripadnicama ljepšeg spola.

Kratku i nadahnutu uvodnu riječ u, ne do kraja popunjenom gledalištu uputio je Mladen Velat, jedan od članova prve postave benda. Napomenuo je kako je sama ideja sviranja bluza na dasci za pranje rublja, drombuljama u Splitu u startu bila nemoguća misija. Kazao je kako su večeras iz prve postave na sceni samo Patak i Gobbo, Patak za svojim bubnjevima, a Gobbo negdje okolo sa zadatkom nadgledanja je li sve u redu.

DSC02221b

Svjetla se gase i na scenu nastupaju Patak i Željko u nadahnutom intru za sopran saksofon i bubnjeve, da bi im se pridružili i ostali članovi u „Kind Hearted Woman“ Roberta Johnsona.

Na ovom koncertu više je bio zastupljen autorski materijal, koji nam bez dileme, opetovano dokazuje koliki je genijalac bio Gobbo. Čuli smo tako tekstualno otkačenu „Parandetoza blues“; „Išijas; „O Da“ ; „Paranoju“ ; „Parabrod“ s Patkom u ulozi glavnog vokala; i možda njihovu najpoznatiju „Novo jutro“ u kojoj je vokal preuzeo Vlado Garić, tenor po vokaciji.

Prvo pravo iznenađenje večeri priredio nam je fenomenalni Željko Milić koji je na „mrcini“ od instrumenta – bas klarinetu, nadahnuto i osjećajno odsvirao „I Wanna Blue“, da bi se u „Sanja blues“ uhvatio gitare uz najavu da će nakon nekih 40-tak godina nanovo zapjevati, što je zvučalo sasvim korektno.

DSC02276a

Ostalih iznenađenja, ustvari, i nije bilo, od njih smo uvijek navikli čuti odličnu, čak i briljantnu svirku, ipak je večeras to bilo podignuto na jedan viši nivo s potpunim grooveom, u notu pogođenim harmonijama, s finim međuigrama dvije gitare, sola na basu i saksofonu.

Bez obzira na osobno poznanstvo s Vladom Kragićem moram istaknuti kako po mom skromnom mišljenju njegovo nenametljivo, uvijek svrsihodno i racionalno sviranje ima prepoznatljivu snagu u jedinstvenoj kombinaciji slobode i discipline kao spoj ritmičkog, harmonijskog i improvizacijskog iskustva i bogatstva. Ukratko, Vlado je vrhunski bubnjar.

Ustvari Patak uz Salka predstavlja pravo srce benda koje svoje glazbene sokove uspješno pumpa i na ostale članove u potpunom srazu kvalitetne svirke prepune neponovljivih momenata sa nedvojbenim utjecajem na slušatelje.

Kraj koncerta pripao je maratonskoj „Washing Machine“ Wayne Hancocka te „Monkey On The Limb“ Georgea Harmonica Smitha.

DSC02296a

Prvi očekivani i iskreno od publike zahtjevani povratak na pozornicu pripao je poznatoj „I Don't Need No Doctor“ Johna Mayera.

Drugi i završni put su vratili u odličnom instrumentalu „Chicken“.

Je li uz sve nabrojane vrline koncert imao i ponekih mana?

Na pamet mi pada jedino pomalo sterilna atmosfera u publici, što obzirom na činjenicu da se koncert održao u kazališnom okruženju u kojem svi sjede i nije baš neka mana.