ZEZ, iliti Zavod Za Eksperimentalni Zvuk, posljednjih je godina u svojih nekoliko ciklusa zbilja odlučio Zagrebu ponuditi nešto novo. Hvalevrijedan potez volontera iz KSET-a vjerojatno nema održivu financijsku konstrukciju jer eksperimentalni zvuk nije niti će ikada biti ticket seller. Ipak, neumorne najave razno-raznih gostovanja iz domene onih čudesa o kojima čitamo u magazinima WIRE i Quietus, nisu prestajale stizati bez obzira na broj prodanih karata. Tako smo imali prilike u KSET-u čuti zbilja svašta, a The Kandinsky Effect, electro jazz trio iz SAD-a se nije slučajno našao po treći put na pozornici kultnog zagrebačkog kluba.
Warren Walker i družina su u Zagreb prvi puta stigli prije nekoliko godina i održali fenomenalnu mračnu fuziju jazza i elektronike, a njihov zvuk podsjećao je na bendove poput Chui uz malo studiozniju i kompliciraniju strukturu skladbe od domaćih nam miljenika. Nažalost, njihov rad je ostao nezapažen van uskog kruga fanova takve glazbe, no bilo je fora imati malu ekskluzivu vrhunske svirke nezapaženog sastava. Isto tako, njihove zagrebačke gigove pratio je i mali „maler“ zagubljene opreme po aerodromima, stoga smo prošlo gostovanje nažalost ispratili u krnjoj izvedbi no kvaliteta je i dalje bila tu.
Sada, dvije godine nakon možda i najboljeg albuma „Somnabulist“, trio se vratio na staro mjesto druženja, a u rukama su, sem opreme koja je ovaj put bila čitava, donijeli i novi album naziva „PAX 6“.
Summa summarum, i ovo druženje je proteklo u znaku vrhunskog glazbenog umijeća i dalje hvalevrijednog stvaralaštva. Ideje njihova eksperimentalna zvuka još uvijek zvuče svježe bez obzira na prisutnost određenog lajtmotiva kroz sva studijska izdanja. Za razliku od bendova poput Gogo Penguin čiji je studijski rad nažalost ušao u domene šabloniziranja vlastitog projekta, Kandinsky i dalje uspijeva iznenaditi. Bilo to putem ritam sekcije koju i dalje neprikosnoveno melje Caleb Dolister ili pak sax solaža u režiji Warrena Walkera. Svirka gotovo uvijek nudi nešto zanimljivo na temeljima triju instrumenata (sax, bas gitara, bubanj) koji su obogaćeni efektima kojima upravlja Warren.
Sve ovo je zagrijavanje za ZEZ festival koji je na rasporedu sredinom idućeg mjeseca. Na njemu ćemo čuti široku paletu glazbene eksperimentalnosti koja nužno ne zvuči poput ekipe iz New Yorka, no Kandinsky i dalje zasluženo puni mjesto u gotovo svakom ciklusu ovog programa. Privilegija je imati takvu priliku jer se zbilja radi o kvalitetnom sastavu koji bi jednog dana možda mogao i nadići mikroscenu u kojoj se nalazi i zakoračiti na nešto veće i ozbiljnije dvorane i pozornice. Ako se to i ne desi, uvijek će postojati nekoliko desetaka duša u Europi koji će vjerno pratiti njihove nastupe. Glazbena preporuka ljubiteljima modernog jazza i eksperimentalne elektronike.
