Američka savezna država Washington odgojila je mnoga vanserijska glazbena imena od Quincyja Jonesa do Nirvane, no retrospektivno, jedno od najviših pozicija na pijedestalu naslijeđa ovog geografskog područja definitivno zaslužuju The Sonics. Ovaj peterac garažnog rocka direktno je utjecao na prvi val sijetlskog punk-rocka iz 80-tih koji se pokazao kao preteća onog ispopulariziranog glazbenog pravca kojeg pejorativno etiketirasmo kao grunge. Ni danas nije neobično čuti hvalospjeve iz ustiju Eddieja Veddera ili Marka Arma, a povratnički album “This is the Sonics” iz 2015. dokazuje da dužno poštovanje, doduše s nekoliko desteljeća zakašnjenja, pokazuje i publika. Kultna debitantska ploča “Here are the Sonics” koja je izašla tek godinu nakon što su The Beatles isprovocirali Ameriku, zvuči ispred svog vremena i zapravo je najavila ono što su nešto kasnije ukrali, ispljunuli i pretvorili u sasvim novi žanr Iggy Pop i njegovi The Stooges. Iako se aranžmanski nisu previše odmakli od svojih rockabilly prethodnika Jerryja Lee Lewisa i Little Richarda, njihova distorzirana sonika i nepatvorena energija iz današnje su perspektive velika prekretnica u rokenrol diskografiji.
Nažalost trenutna live varijanta Sonicsa uključuje tek jednog originalnog člana Roba Linda. Nasilno pomlađivanje s odličnim Dustyjem Watsonom za bubnjem, gitaristom Evanom Fosterom i kljaverom Jakeom Cavaliereom svakako je za razumijeti s obzirom na starost članova, no upečatljivi vokal Larryja Parype i rubno slušljivu produkciju jednostavno nemoguće je nadomjestiti. Iako su odradili respektabilan nastup, The Sonics su djelovali kao tribute sastav dostojan tek predvidljivog rockabilly okupljanja što im neće zamjeriti nijedan potpisnik te supkulture, no publika koja je došla svjedočiti kultu koji je odgojio mnoge punk-rock generacije sigurno to nije pronašla na sinoćnjem nastupu.
U polusatnom nastupu prije rockabilly veterana, predstavila se britanska kantautorica Gemma Ray u pratnji dvočlanog sastava. Iako dolazi sa Starog kontinenta, Gemma ne skriva svoju fascinaciju kalifornijskim zvukovima 60-tih godina pa se njezin opus može lako kompartmentalizirati s jednako tako hip američkim izvođačima kao što su La Luz ili The Growlers. Minimalistički aranžmani često inspirirani modernom synth produkcijom i samouvjerena egzekucija materijala najsvjetlije su točke njenog nastupa.
