Među naramak ovoljetnih festivalskih nastupa u Europi, Beč je zaradio privilegiju da u dvoranskom ambijentu ugosti jedno od najcjenjenijih imena pomaknutog rocka, ujedno i žensku rock ikonu - PJ Harvey. Polly Jean zaslužila je svoje mjesto na rock Olimpu još prije 30 godina usprkos što se nalazi u tradicionalno muškoj muzičkoj dimenziji, dokazavši da rijetko kojoj bolje stoji električna gitara. Uz pomoć dogogodišnjih suradnika Johna Parrisha i Micka Harveya, u proljeće 2016. izdala je svoj 11. studijski album naziva “The Hope Six Demolition Project”.
Svaka od posljednjih nekoliko ploča otkriva njezinu novu stranu pa su sukladno i nastupi uživo vrlo upečatljivi i svježi. Na “Let England Shake” iz 2011. eksperimentirala je novim instrumentarijem, pristup koji je primijenila i na recentnom albumu na kojem besramno eksploatira saksofon koji zapravo nikad nije našao svoje mjesto u rock kontekstu. Za ovu turneju okupila je pravi all-stars ansambl u kojem uz Parrisha i Micka Harvey najintenzivnije sjaje Alain Johannes, Terry Edwards i Kenrick Rowe - ozbiljan orkestar koji se našao zatočen u igrokazu pogrebnog benda kojim opojnošću sirene i zloćutnošću vrane, u uskoj kožnoj opravici, upravlja upravo Polly Jean Harvey.
Iako je bečki Gasometer ugodna koncertna dvorana, delikatnost ovakvog nastupa zahtjeva ipak još intimniji prostor. Recimo, životopisnost kazališnih dasaka bi najidealnije komplimentirala njegovoj suptilnoj teatralnosti. No u finalu, možemo smatrati da je doživjeti PJ Harvey u kontroliranijem pejzažu od ljetnih festivala svakako privilegija.
Set je gotovo identičan onom kojeg smo mogli vidjeti prošle godine na INmusic festivalu. Ako se ne varam, ovaj put su zarotirali dvije stvari pa sam tako doživio i White Chalk, naslovnu singlicu s mračnog albuma iz 2007. koja je osobno predstavljala vrhunac koncerta. Ostatak se svodi na fokus prema najaktualnijem materijalu s pokojim slatkišem, kao što su 50ft Queenie, Down by the Water ili To Bring You My Love. Naoko vrlo isprogramirano i proračunato, ali se definitivnom namjerom i svrhom.
PJ Harvey stvarno je jedna od najimpozantnijih lučonoša alternativnog rocka uopće, što iznova dokazuje svakim svojim izlaskom na pozornicu. Štoviše, doklegod će se na sceni pojavljivati talentirane sljedbenice poput Terese Suarez ili Delile Paz, ne trebamo sumnjati da će svoju relevanciju potvrditi još nebrojeno puta.