Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Balašević  2Ovo mi je bio njegov peti koncert. Pet godina je prošlo od zadnjeg nastupa u Slavonskom Brodu. I u ekipi nas je bilo pet. Jedan zagriženi fan kojem je sve što ovaj snimi odlično, jedan koji to nije ali cijeni i shvaća opus dotičnog, jedan koji je ovome bio deseti koncert, jedan koji se zgraža od tužnjikavih tekstova i Đoletovih recitala i ja, polufan koji s vremena na vrijeme zbog druge genijalne glazbe zaboravi na Panonskog Mornara.

Kako sam već dva puta pisala o slavonskim koncertima gospodina Balaševića i svaki put sam to nahvalila najviše što znam, sama sebi sam rekla da ću isključiti ovaj fan dio i sve ću promatrati strogo kritički. I jesam… Koncert je započeo baš onako kakav je i sam Balašević. Balašević  6Lagano i nepretenciozno. Uz zvukove kola, šesnaest vrhunskih glazbenika popelo se na skromnu ali pomno osmišljenu pozornicu koja je prizivala neka izgubljena vremena. Fenjeri, klupice, stari stolovi i stolice kakve sam kao dijete viđala u ˝letnoj kujini˝ svoje prabake. S prvim taktovima sam znala da će već spomenuti Koji Se Zgraža  komentirati kako je zvuk loš. I stvarno nije zvučalo kako bi trebalo, a konstantno ˝pucanje˝ razglasa nije pridonijelo dojmu. Nakon uvodne Neko to od gore vidi sve i sam Đole je u svom stilu  komentirao ˝gromove od gore˝  no oni su se pojavljivali do kraja koncerta. Uz hitove kao što su ˝Neki novi klinci˝, ˝Provincijalka˝, ˝Lepa protina kći˝, ˝Samo da rata ne bude˝, ˝Boža zvani Pub˝ itd. svi već spomenuti glazbenici, u nekim novim i starim aranžmanima, pokazali su svu raskoš  umijeća sviranja što je publika itekako znala nagradit. Balašević  12Vjerojatno je nepravedno izdvojiti i navesti samo neke od njih, no kako sam već rekla imena šesnaest osoba nije lako zapamtiti stoga ću spomenuti samo one s kojima smo na kraju (jer smo i ovaj put ostali zadnji) pričali kod autobusa. I ako nekim čudom budu vidjeli ovaj tekst neću im se ispričati u ime svoje spomenute četvorke, koja je bila nevjerojatno simpatična, već ću ima zahvaliti što su ih razveselili. Stoga Bunford Gabor, Nikša Bratoš i nasmijani gitaristu hvala. Što se tiče ostatka koncerta bio je sve ono što osoba može očekivati od odlaska na Balaševićev koncert. Bijeli zečevi, hektolitri suza, pivo od petnaest kuna, gromoglasno pjevanje publike… Dodatne stvari koje su razveselile mnoge je Balaševićeva šetnja među publiku i suptilna najava novog albuma. Pet koncerata nije mnogo, ali ova tri i pol sata bila su za pamcenje. Balašević  14A jasan dokaz tomu je i taj kada pogledaš na onu drugu polovica koja Balaševića smatra dosadnim starčićem, onu polovicu koja je došla na koncert zbarit emotivne curice, cure, žene i dečke, onu polovicu koja ima viška para pa su si mogli kupit kartu i lijepit po zidovima fotke istih uz neki Đ.B. citat i onu polovicu koja na početku nije shvacala zašto u torbici imaš paketića maramica i vidiš da i oni plešu i uživaju uz mumljanje pokoje riječi iz refrena. I to je to... S ovakvih koncerata nitko ne odlazi ravnodušan. Možda zbog piva, abnormalne vručine, razglasa ili nečeg drugog, ali sigurna sam da su svi osjetili ono najvažnije. Iskrenu emociju u glasu i stihovima "Onog što ne voli nosit uštogljena odjela". Možda šesti neće biti u Slavoniji niti na pola puta, ali gdje god da bude mi ćemo ići. Svi.