Goran Bare i njegove Majke rasprodali su Sax 19.12.2014. te održali koncert u prepunoj dvorani hrvatskih glazbenika u centru grada. Ulaznice su u pretprodaji bile po 70 kn, na blagajni 90 i malo prije koncerta dosta ljudi je pred ulazom čekalo u nadi da će baš oni biti jedni od sretnika koji će moći uživati u potresnim i lijepim baladama legendarnog vinkovačkog rock pjesnika i ikone naše glazbene scene.
Pet dana prije Badnjaka, Zagreb, mjesto radnje Sax - čovjek na čovjeku, svi se guraju prema bini i čekaju da se ta mršava pojava napokon ukaže i počne recitirati i pjevati. Bare nas je počastio intimnom i snažnom svirkom u klubu. Svijetla se gase, u pozadini trepere božićne lampice i on izlazi na stage odjeven u kožne bikerske rukavice, crnu usku potkošulju i crne sunčane naočale. Sjeda na visoki crni stolac: „Dobro večer braćo i sestre, dobro večer dobri ljudi“...pauza – privlači mikrofon „Grešnik“.
„Zovem se grešnik koji se probudio iz sna“. Majke ga prate energičnim riffovima, snažnim, surovim bubnjanjem, on se dere na mikrofon, ljudi se počinju gibati- muškarci šire ruke prema njemu, a žene se kreću lijevo-desno plešući opijene s cigaretom u ruci. Na gitarama se čuje distorzija koja se savršeno uklapa u ovu mračnu, tešku pjesmu. Bare sjedi na stolici i poluzatvorenih očiju izgovara „Ne razumijem ni sebe sam“. Savršen uvod u savršen koncert, ljudi plješću, svi se guraju prema naprijed, tonac sa smiješkom namješta tehnikalije i plješće. Taman kao naručeno slijedi Iz sve snage. Strašna pjesma, doslovno iz sve snage. Dvorana se dere, a Bare širi na njegov poznati način ruke i kvrči se: „Moram naći izlaz iz mraka, moram naći razlog za sreću, ne želim stajati, ne želim misliti“. Svi sviraju s osmijehom. Na svakom refrenu ljudi su sve življi i luđi. Na solaže od gitare lude i dižu šake prema Baretu i Majkama.
Majkama je veliki uzor bio Iggy and The Stooges i to se zaista vidi. I po melodiji i glazbenim dionicama, a bare je zaista poput Balkanskog Iggy Popa - pokreti, figura, energija. Pjesma završava, Bare pali cigaretu (mada je u Saxu zabranjeno pušenje) „Hvala braćo i sestre. Mršavi pas“. Uzima mikrofon, nateže bocu vina i poput vuka koji pozdravlja pun mjesec zavija, a publika ga prati. Dolazi na red jedna od najljepših balada hrv. glazbe "Odvedi me" (meni ova pjesma budi emocije i kada sam u vezi i nisam te me podsjeti na ljude koje sam voljela, a nisam imala... to je oda ljubavi: čista i nevina ljubav kakva bi i trebala biti-poput grčkih epova, rimskih poema, vrati me u to doba). Majke su nas prisjetile i dobre stare stvari "Daj mi" te su izveli "Put ka sreći" u laganijem tonu. S najnovijeg albuma Bare izvodi "Depresiju" koja toliko podsjeća na Doorse. Emocija me vukla užasno na njih i osjetila sam dijelom kako je možda to nekoć izgledalo u Americi. Taj svijet, psihodelija, moć glazbe i nečija karizma koja te puni i govori da nisi sam u svemu, a muzika liječi - i kada si na vrhu svijeta i na samome dnu. Ona je svijetlo koje nas puni i vodi u „bolji svijet“, a Goran Bare definitivno jest svijetlost mada ga mnogi zbog njegova načina života osuđuju. On je prvenstveno pjesnik i jedan vrlo jak čovjek koji je po meni zaista bio na samome dnu ali vlastitim snagama uspio se izdići i definitivno mu skidam kapu te bi mu uvijek stisnula ruku. I kao glazbeniku i kao čovjeku.
Mnogi glazbeni kritičari uspoređuju Bareta s Jimom Morrisonom i zaista kada ga gledaš na bini, ili slušaš kako pripovijeda te kako se obraća vjernoj publici, zaista je jedinstven i jednostavno zrači. Zrači takvom surovom energijom, boli, nabijenim emocijama, osjećaš što i na koji način pjeva, naježiš se... on je čista energija!