Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Morrissey Zagreb 3Steven Patrick Morrisey, frontmen besmrtnih Smithsa, provokator, aktivist i još štošta drugo, sinoć je po drugi put stigao u Zagreb promovirati svoje samostalne studijske uratke. Nepotrebno je uopće naglašavati koliko nas je sve zadužio zajedno s Johhnyem Marrom u Smithsima, a i samostalni albumi („Viva Hate“, „Vauxhall and I“ te „You Are The Quarry“) izdržali su vrlo zahtjevan test kod kritike koja nije pokopala njegov rad s obzirom na činjenicu da je sa Smithsima zauvijek promjenio povijest moderne glazbe. Zadnji „World Peace Is None Of You Business“ ipak je otišao u nešto drukčijem smjeru, što smo itekako mogli čuti na zagrebačkom velesajmu jer ga je tamo odsvirao gotovo u cijelosti.

Gotovo krcat paviljon čekao je 21:30 da krene koncertno zagrijavanje u režiji našeg antagonista priče, koje se sastojalo od glazbenih isječaka ranih punk i art bendova poput Ramonesa, Nico i New York Dollsa, uz presjek zlatnih TV trenutaka s Otoka i šire. Poprilično zanimljiv koncept vjerovatno je trebao prebaciti publiku u retro štimung tradicionalnog i konzervativnog Morriseya, što je donekle i uspjelo jer su u dvorani gotovo svi bili 30+.Morrissey Zagreb 28

U 22:00 nakon vriska neke cabaret dame, bend je izišao na binu predvođen izvrsno rapoloženim Stevenom te odmah raspalio „Queen Is Dead“. Zvuk je nažalost bio prosječan prema lošem. Nedovoljno precizan i „udaran“, a opet glasan, zvučao je poput slušalica koje će uskoro otići „u vječna lovišta“, što je definitivno jedan od faktora zašto je sinoćnji koncert nakon početne euforije krenuo naglo nizbrdo. „Suedehead“ i „Speedway“, hitovi koji su „podmuklo“ dali nadu da ćemo slušati balansirani set starih hitova, novog albuma i Smithsa, pali su u vodu, jer od četvrte pjesme nadalje smo slušali gotovo cijeli „World Peace Is None Of Your Business“. Odlična komunikacija s publikom koja je dosta mlako pratila nastup, vrhunski lightshow i svirka na razini očekivane, održali su koliko toliko atmosferu do skorog kraja regularnog dijela nastupa. Kroz cijelu svirku Morrisey je vokalno bio na razini s obzirom na svoje godine i staž na sceni, te je tako ipak malo „podigao“ svoje melankolične i pomalo „plosnate“ pjesme s novog albuma, stoga bi bilo fer reći da je kroz cijeli koncert ipak to bilo „to“, samo je izbor bio problematičan. No „How Soon Is Now“ i „Meat Is Murder“ ipak bacili publiku i Stevena u trans, stvarajući iznimno moćan klimaks koncerta. Uz pozadinski propagandni videozid prikaza klanja životinja pokraj kojeg je Morrisey na završnom pasusu pjesme samo podigao glavu, zbilja je došlo do tog kolektivnog „momenta“ između pozornice i publike. Slagali se mi s njegovim porukama ili ne.Morrissey Zagreb 11

Bis je donio predivnu uspavanku „Asleep“ te možda i najveći hit „Every Day Is Like Sunday“, no teške umorne noge prisutnih odale su ipak promašeni koncept nastupa, koji nikako nije trebao biti samo „ok“.

No, uz sve ove probleme i propuste, Morrisey ipak pokazuje kako ga zbilja zaboli živo ona stvar za sve. Provokativan i pragmatičan u gotovo svemu, vjerovatno bi nam na pitanje o ovakvom nastupu odgovorio da nemoramo doći ako nam se ne sviđa. Takav bunt u neku ruku treba poštovati, pa je tako zaključak da smo svi mi možda pomalo nostalgični došli čuti Morriseya iz Smithsa, a ne samo Morriseya, što je definitivno jako utjecalo na našu prosudbu o ovom nastupu. Možda se do idućeg gostovanja uspijemo otarasiti te nerealne predodžbe.

Galerija fotografija

Zahvaljujemo tvrtki Canon na ustupljenoj foto opremi.
Fotografije s Morrisseya snimljene su s: EOS 5d mark III + 24-105mm f/4L IS USM AF i EF 70-200mm f/2.8L USM