Luka Belani, mladi križevački kantautor u Maloj je dvorani KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 7. 11. predstavio i dio novih pjesama koje će objaviti na svom trećem albumu. Vrlo ležeran i simpatičan dečko koji vokalno podsjeća na Eddieja Veddera i Neila Younga, a nekim riffovima i na Toma Pettyja. Atmosfera je bila upravo božićna. Luka u sredini stagea obučen od glave do pete u crno, a pokraj njega blagdanske lampice i svijeće. Na drvenom stoliću boca crnog vina.
Podsjetio nas je na dobre stare stvari, kao što su Bring Me Your Love, The Wanderers i Too Long. Odlično je skinuo Josha Rittera s Temptation of Adam - lagana melodična pjesma, po nekim glazbenim stručnjacima biblijske i seksualne konotacije. Predstavlja novu stvar W koja po stilu podsjeća na Dylana. Pred kraj predstavlja obradu indie-rock glazbenika Noaha Gundersena, Issaiah. S prijašnjeg albuma, proglašenog najboljim debijem 2009., „B-Side of My Mind“ izvodi Stealin', potpuno uživljen, te se na njemu gotovo osjeća bol i poistovjećenost s tom pričom. Uslijedile su izvedbe starih stvari, poput Bitter Glass Of Life, Too Long, meni drage Boring Days (koja uopće nije „boring“) i Changin' Chapters (istoimeni album iz 2011.). Luka je zabavljao publiku punih sat vremena. Očarao me na izvedbi Scars s Changin' Chapters; svira zatvorenih očiju i, što je ritam užurbaniji i energičniji, on se tako i giba cijelim tijelom te zaista djeluje kao da ti ožiljci nisu potpuno zacijelili. Jako je uživljen u svoje pjesme i izvodi ples s akustičnom gitarom, glasom i vještim prstima dok miluje žice.
Danas nosi titulu najveće hrvatske nade na kantautorskoj sceni zahvaljujući prijašnjim albumima, "B-Side Of My Mind" (2009.) i "Changin' Chapters" (2011.). Prvi su album kritičari svrstali među najbolje debi albume godine. Nakon toga uslijedio je EP "What The Ghosts Want Us To Do", a Luka je bio vrlo zaposlen i u inozemstvu - svirao je u Londonu, Amsterdamu, Beču, odradio turneju po jugozapadu Engleske te šest turneja po Njemačkoj. Trenutno radi na trećem albumu i moglo bi se reći kako je u punom zamahu. Kod nas ga se mnogi sjećaju po nastupu na InMusic festivalu 2011. u Zagrebu.
Teško mi je specificirati koju točno vrstu glazbe stvara, ali možemo tu naći elemente countryja, folka, rocka i bluesa. Uzori su mu Hendrix, Peppersi, Neil Young, a i trenutno planetarno popularni američki indie-rokeri TV On The Radio. Black Rebel Motorcycle Club su mu pak, prema njemu samome, prenijeli energiju slobode i života na cesti i time ga zarazili, što se vidi po motivima u njegovoj lirici.
Ovu glazbu svakako preporučujem svima koji se nalaze u rocku, countryju i bluesu. Danas, na žalost, vrlo rijetko susrećemo tekstopisce, a pogotovo tako mlade, da nam pričaju o životu na jednostavan i kvalitetan način, bez puno velikih riječi i ispraznog filozofiranja - Luka to radi kao zreo čovjek poučen samo životnim iskustvom. "Iskustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa", kazao bi Sokrat.