Sinoć je, u klupskoj atmosferi Močvare, zatvoren 15. Žedno Uho festival. Nakon eksperimentalnog starta s DKV Triom i Hauschkom, treći dan je donio jedini pravi gitarski koncert Wovenhanda, koji je, nažalost, pomalo podbacio. No, za kvalitetni završetak festivala pobrinuli su se Ben Frost i Forest Swords, čiji nastupi su, svaki na svoj način, stavili lijepi pečat na ovu već sada kvalitetnu koncertnu sezonu.
Imavši najbolju namjeru ispratiti oba koncerta u potpunosti, razveselio sam se pomaknutoj satnici, koja mi je omogućila gledanje finala Lige Prvaka u potpunosti. No u 93. minuti, Sergio Ramos je odveo utakmicu u produžetke, što je značilo da ću propustit dio nastupa australskog mračnjaka Ben Frosta, koji je u Zagreb stigao povodom izlaska svog novog albuma „A U R O R A“. Portfolio suradnji sa velikanima poput Swansa, i sve veća eksopniranost u časopisima poput Wire, dali su naslutiti da se radi o zanimljivom glazbeniku koji će imati što za pokazati.
Čim sam stigao u Močvaru, odletio sam uhvatiti barem djelić njegovog preformansa i malo zažalio što nisam stigao ranije. Ben je u svojih 45 minuta stvorio atmosferu post-apokaliptičnog partya, kakve možemo zamisliti u filmskim svjetovima Terminatora i Bladea. Njegovo glazbeno koketiranje je u svakom trenutku zadržavalo dozu eksperimentalnosti, pa tako nismo imali priliku čuti nijedan „plesni“ ritam, što je dodatno pridonjelo vanzemaljskoj atmosferi. No za razliku od mnogih umjetnika ovakve glazbe, Frost prozivodi izrazito organske zvukove koji kao da su satkani od lupanja o metalne cijevi u nekoj zapuštenoj tvornici. Za potpuni ugođaj, pobrinuli su se stroboskopi, a meni ne preostaje ništa drugo nego zaključak da je Ben Frost DJ propasti i apokalipse, čiji set bi se bez problema uklopio u filmove poput Aliena ili Terminatora.
Djelomično ispranog mozga, odmor od pola sata je odlično „sjeo“ za ipak nešto drugačiji Forest Swords. Ovaj prilično žanrovski nedefinirani projekt iza kojeg stoji Matthew Barnes, prvi put je zamjećen 2010. godine, povodom izlaska Danger Paths EP-a. Etiketa „Best New Music“ na dežurnom Pitchforku, te album godine prema izboru redakcije FACT-a , ucrtali su Matthewa u listu umjetnika od kojih se puno očekuje. Usred ljeta prošle godine svijetlo dana je ugledo Engravings LP, koji smo sinoć mogli preslušati skoro u cijelosti.
Forest Swords zvuči poput eteričnog soundtracka za film nedefinirane radnje. Koketirajući ples između žanrova, umiksan sa odjekujućim vokalnim sampleovima najviše su me podsjetili na radove izvrsnog Clams Casina. Relativno jednostavan set-up mini klavijatura, MPC kontrolera i laptopa uz prateću bas gitaru, ostavili su puno „praznog prostora“ na kojem je cijela svirka polagano „levitirala“. Iznimno ugodni i opuštajući „cloud rap“ beatovi hipnotizirali su publiku na 60 minuta, uz očekivane ovacije na hitove „Thor's Stone“ i „An Hour“. U cijeloj magli utjecaja razaznao se djelomično i rad Massive Attacka, pa čak i Darksidea. Glazbu su pratile zanimljive vizuale na zidu, prikazujući sjetne kadrove jesenskih motiva s Otoka. Izvrsno raspoloženje benda na pozornici donijelo nam je čak dva bisa, u kojima smo čuli kratke hip hop instrumentale preko kojih je bez pardona netko mogao nabaciti freestyle.
Tako smo se na pomalo atipičan način oprostili od koncertnog programa 15. Žedno Uho festivala, što je za svaku pohvalu, jer upravo ovakvim programom najbolje vidimo kako je kvalitetna nezavisna glazba žanrovski nedefinirana, što je Mate Škugor iskusno prepoznao.