Prvi puta sam gledala Crowbar i stvarno su bili odlični. Izgleda da se u ovom malom klubu skrivaju najbolji koncerti.
Naravno da sam opet zakasnila na predgrupu, ali jednostavno ne mogu doći na koncert koji počinje u 19 i 30. Nemoguća misija. Tako da sam propustila pariški bend Hangman's Chair, ali nema veze. Ekipa na koncertu je više-manje bila ista ekipa koju sam viđala na hardcore koncertima i bilo mi je super vidjeti toliko poznatih faca. Klub je bio pun (vjerojatno 350 ljudi), unatoč temperaturi od preko 35 stupnjeva koja već danima ne napušta Pariz.
U 9 i 20 pojavljuju se Crowbar i nakon naštimavanja svojih teških rifova započinju koncert sa ultra teškim i sporim pjesmama uz koje se publika samo laganim pokretima glave i tijela talasa u ritmu. S prvim zvukovima The Lasting Dose svi padamo u trans. Taj trenutak čini se nezaboravan. Uz Sever The Wicked Hand ekipa se budi iz transa i počinje pogati, čak sam zabilježila i jedan stage diving. Svi se dobro zabavljaju, a to je najbitnije. Komunikacija s publikom svodi se na merci beaucoup i Kirkov niskotonski yeeeeeeeeeeaaaaaaa te uz najavu koncerta Down u listopadu ove godine. Također su spomenuli da im je ovo zadnji koncert na turneji, ali ujedno i najbolji.
Nakon sat vremena svirke i jednog bisa, svjetla su se upalila, a gitare utišale. Čini se kao da je sve bilo samo jedna pjesma, jedan trans iz kojeg smo se probudili čim su se utišali teški zvukovi. Čak i meni koja zna tek nekoliko njihovih stvari činilo se je prekratko, ali u svakom slučaju posebno.
