Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
{mosthumbviewer: images/SGvijesti_najave/2010/02/12/russian.jpg, images/SGvijesti_najave/2010/02/12/russianm.jpg, Russian Circles, Left} Jučerašnji koncert Russian Circlesa po mnogočemu je specifičan. Kao prvo, nakon Isisa, Mona i Sun O)))-a Zagrebačka publika još je jednom pokazala da voli post-nešto bendove napunivši KSET do posljednjeg mjesta. Druga specifična stvar je ta da smo napokon u našoj zemlji imali priliku vidjeti bend u naponu snage pa makar takvu vrstu glazbe kod nas slušalo malo više od stotinjak ljudi. Sljedeće je to da su Russian Circles svirali malo više od sat i pol, a koncert je završio pola sata prije ponoći, tako da su se ljudi koji danas rade mogli i pošteno naspavati. Posljednja i najmanje važna stvar u ovoj priči je ta da sam po prvi puta u posljednje dvije godine pohađanja koncerata zaboravio ponijeti čepiće za uši i već na samom početku koncerta sam mislio da će mi bubnjići puknut, a uši otpasti, ali kada razmislim upravo mi je drago da sam baš na ovom koncertu bio bez njih.

Bilo je jučer i mnogih stvari koje krase svaki koncert na našem tlu. Od toga da uvjek postoji jedna kretenčina koja misli da je upravo njegova, već tisuću puta viđena fora, kada se u stankama između pjesama zadere: Sviraj Motorhead urnebesno smiješna tako da to mora ponoviti još barem desetak puta, preko toga da nekolicina ljudi ima tu nevjerojatno iritantnu potrebu da na laganijim djelovima pjesama i također u stankama između istih neizmjerno glasno priča i žubori o tome kako: Iva ima novog dečka, kako joj/mu je bilo na poslu i koliko košta glavica kupusa na placu, do toga da je koncert kasnio oko pola sata, ali niti to nije uspjelo pokvartiti odličnu atmosferu koju nam je bend jučer pružio.

Russian Circles su u našu metropolu došli iz Graza u sklopu turneje kojom promoviraju posljednji, treći po redu album naziva Geneva. Nastaju 2004. godine u Chicagu i kroz šest godina postaju odlična post-rock atrakcija. Ovaj fenomenalni trojac: Dave Turncrantz (bubnjevi), Mike Sullivan (gitara), Brian Cook (bass) te oko tridesetak gitarističkih i bass pedala te jedne klavijature napravili su atmosferu koju čak niti bendovi s milijunskom produkcijom nisu u stanju napraviti. Russian Circles imaju to znanje da kompletno nasnimljeni materijal s albuma prezentiraju i u live izvedbi, što uključuje reproduciranje dvije pa čak i tri nasnimljene gitare, a to postižu korištenjem različitih semplova, pedala s različitim efektima i loopovima čime svoju izvedbu čine slojevitom i moćnom. Odlična ponuda i pristupačne cijene merchandisea bile su šlag na torti jučerašnjeg događanja.

Koncert je počeo par minuta iza deset sati, četverominutnim zidom buke koji je dobiven pedalama izlazio iz razglasa nakon čega su otvorili pjesmom Harper Lewis s drugog albuma Station. Zvuk benda bio je fantastičan, od bubnjeva čiji je bass moćno udarao u prsa do same gitare kod koje su se čule i najmanje sitnice, zaista svake pohvale toncu. Svirali su s nevjerojatnom točnošću i preciznošću i zaista je iznenađujuće kada praktički tri instrumenta mogu postići takvu atmosferu. Između pjesama nije bilo praznog hoda jer su konstantno puštali isti sample koji odlično paše njihovom opusu. Kroz sat i pol prošetali su se svojom diskografijom dotičući se najvažnijih pjesama prijašnjih izdanja (Death Rides A Horse, Youngblood, Carpe) te uspješnica s najnovijeg (Geneva, Malko). Između svake pjesme dobili su ovacije od, osim one dvije napomene, raspoložene Zagrebačke publike, a na licu gitariste vidjelo se da to cijeni što su i pokazali izlaskom na bis. Veliki bend u malom klubu mogli bismo nazvati odličan jučerašnji koncert.

Za kraj ovoga izvještaja htio bi ostaviti par rečenica za Matu Škugora, osobu koja je zadužena za dovođenje ovoga, ali i mnogih odličnih izvođača poslijednjih godina. Upravo su ovakvi koncerti, načelno manjih i ne toliko razvikanih glazbenika ono što Zagrabu i našoj urbanoj kulturi treba i zato se nadam da će negdje i nekako pronaći potrebna sredstva za ostvarenje svojih već poznatih projekata (N.O. Jazz Festival, Žedno Uho) i nastaviti organizirati koncerte bendova koje bi rijetko tko doveo.