Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/1m.jpg, Bloodhound Gang u Zagrebu, Left}Bilo je to 2006. kad su zadnji put Bloodhound Gang došli u Hrvatsku. Svirali su u Tvornici, i oni koji su bili tamo sigurno će reći kako je to bio koncert za pamćenje. Gdje bi inače vidjeli neki bend kako svira obradu Enjoy the Silence, a dok vokal/gitarist pjevuši refren, basist piša po njemu? To mora da je Bloodhound Gang, jer ako nije, onda ste ušetali na pogrešnu orgiju. Mnogo toga se promijenilo u te četiri godine; američki predsjednik postao je crniji i demokratičniji, naš predsjednik je manje bodljikav, internet je brži, HDZ se i dalje trudi od građana napraviti izumrlu vrstu, a hlače više nisu baggy nego hipsterski uske.

Ono što se nije promijenilo su Bloodhound Gang. Naime, u te četiri godine oni nisu napravili ništa. Promijenili su dva člana – bubnjar The Yin i gitarist Denial P. Cartier nekad su svirali u britanskom bendu A. Uz The Band, A je možda najbolji naziv za bend ikada. Ostali likovi su isti – Jimmy Pop kao erotični frontman, Evil Jared Hasselhoff kao ogromni basist ili reklama za teretanu, te DJ Q-Ball, iznimno pijani DJ za MacBookom.

Predgrupu, njemački Green.Frog.Feet nismo uhvatili jer smo čekali intervju sa Bloodhound Gangom. Mi smo čekali, predgrupa je svirala, Bloodhound Gang su jeli i klikali Twitter. Kasnije smo ih i intervjuirali, ali o tome više u slijedećoj epizodi. Što se predgrupe tiče, moj drugar Ante koji je sastavljao stage ih je komentirao kao 'neki pankeri, šta ja znam, ok valjda'. Riječi mudrosti.

Nekog velikog kašnjenja nije bilo, iako su Blodhound Gang imali problema sa izlaskom iz Rumunjske, i kad je napetost bila već dovoljno gusta da se može rezati nožem, veseli Ameri (i dva Engleza) počinju svirku sa Fire Water Burn. Na backdropu stoji ogromni prekriženi logo Metallice, ispod piše Bloodhound Gang, na pozornici pet ljudi upitnog morala, a čitava dvorana skače i urla Burn Motherfucker, Burn. Uz malo CO2 efekata i fog machinea prelaze na Lift Your Head Up High. Q-Ball je poprilično pijan, ali ipak uspjeva ubaciti scratcheve gdje im je mjesto, i povremeno zauzima ulogu drugog vokala.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/2m.jpg, Bloodhound Gang u Zagrebu, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Između pjesama Evil Jared, Jimmy i Q-Ball bacaju šale uglavnom naciljane specifično za lokalnu publiku, spominju se naravno Slovenci. Jared nonšalatno natjerava publiku da svi pjevaju Jimmy Pop is a Homosexual, na opće oduševljenje sviju pristunih. Tko do tada nije shvatio da je ovo show i tulum više nego koncert, došao je na krivo mjesto.

Bombe padaju na prve taktove Along Comes Mary i publika popižđuje. Lete pive, tjelesne tekućine, donje rublje. Netko iz publike je dobacio zgužvani natpis A3 formata Bloodhound Gang, na što Jimmy Pop proziva autora natpisa pitajući ga ima li pet godina ili je možda retard. Uzgred, izgleda da je natpis napravljen od krvi, što bend odobrava. Tada na Jimmyja doletavaju ženske gaćice, na što on komentira da i na njima ima krvi.

I Hope You Die ponovno tjera publiku na skakanje, a nakon Ralph Wigguma najavljuju Pennsylvaniju sa opisom svoje matične države – Jimmy je proglašava Pulom Amerike. Nakon toga udaraju F.U.C.K i The Ballad of Chasey Lane – produžena verzija, kako bi ljudi bili sretniji i mogli urlati refren još jednom. Evil Jared spominje o svojim sklonostima ka pišanju na stageu (o tome više u intervjuu), ali ovaj put ostaje 'suh'. Svejedno, obavlja svoje ritualno eksavanje boce Jägera, pri čemu mu je pomogla poprilično lijepa djevojka, jamačno dio njihovog crewa. A možda je bila i iz publike. Backstage doušnici su mi kasnije rekli da u boci nije bio čisti Jäger, već je bio pomiješan sa nekim energetskim napitkom. Svejedno, to zahtjeva čeličnu jetru.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/bhg/3m.jpg, Bloodhound Gang u Zagrebu, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

No Hard Feelings i Hell Yeah zatvaraju glavni dio koncerta, a nakon kraćeg We Want More skandiranja, ekipa se vraća na stage i sviraju Uhn Tiss Uhn Tiss Uhn Tiss u produženoj verziji. Jimmy priča o Scooteru, ponosu i dike njemačke dance glazbe, i kreću sa stvari Weekend, što je inače njihova kolaboracija sa Scooterom i vjerovatno pjesma mnogo poznatija u Njemačkoj nego kod nas. Slijedi Mama's Boy, s popularnim refrenom I Need To Find A New Vagina. Koncert spektakularno završava uz još komedije na stageu, opijanja i teturajućeg Q-Balla i dugom verzijom The Bad Touch. Ah da, još jedan smiješni moment bio je kad su upalili reflektore u jednog lika u publici koji je imao Iron Maiden majicu. Bend je zaključio da se svi na koncertu dobro zabavljaju osim njega, zbog dakako majice na Iron Maiden. Ali hej, šala, alkohol, dobra vremena.

Bio je to jedan poprilično jeben tulum. Bloodhound Gang su opušteni likovi koji sebe ne doživljavaju ozbiljno. Ali svejedno ozbiljno odrade svoj posao zabavljača; na trenutke izgleda kao da vode late night show, a ne da sviraju koncert. Kad bi radili tjednu emisiju u kojoj bi se iživljavali i svirali, siguran sam da bi imali publiku. Ljudima ionako fali Jackass. Jedino što ostaje misterija jest, gdje su se skrivali zadnjih par godina i kad će novi album? Do tada, glavno je da rade ovakve zajebantske koncerte.