Ciklus Lisinski arioso ove je sezone ugostio najveća imena svjetske operne scene, a posljednje u nizu je bariton Dmitrij Hvorostovskij. Premda je konkurencija bila prilično jaka, Dmitrij ju je svu naveliko nadmašio i održao koncert koji će se dugo, dugo pamtiti.
Uz podršku Simfonijskog orkestra grada Kanausa pod vodstvom maestra Konstantina Orbeljana i uz gostovanje sopranistice Asmik Grigorian, izveli su vrhunski program u kojem je naglasak bio ruskim skladateljima, uz spektakularan završni duet iz Verdijeve opere "Trubadur". 
Nakon korektno i uigrano izvedene Uvertire operi "Ruslan i Ljudmila", na pozornicu je zakoračio Dmitrij Hvorostovskij i prvim korakom izazvao opće oduševljenje i određenu vrstu delirija. Ovacije koje su protresle dvoranu uistinu se rijetko viđaju, očito je kako ovaj veliki umjetnik uživa izrazito poštovanje i bezkompromisnu ljubav domaće ozbiljne publike. Na trenutak je atmosfera bila jednaka onoj na rock koncertima i to onim najboljim.
Njegov gard je naprosto zadivljujuć, energija koju širi osjeti se u svakom kutku dvorane, izrazito vješto dominira samom pojavom uz dozu simpatične skromnosti i velikim osmjehom na licu koji se u trenutku pretvori u izraz opernog junaka s prvom odsviranom notom. Tako je izveo kavatinu Aleka iz opere "Aleko", "Sav tabor spava", i prepustio mjesto solistici Asmik Grigorian. Asmik je, moglo bi se reći, tek na samom početku karijere, premda iza sebe bilježi mnogo upečatljivih nastupa. 
Trideset i pet joj je godina samo, dolazi iz Litve gdje je studirana na Litvanskoj akademiji za glazbu i kazalište. Prilično neobičan odjevni ukus za jednu opernu divu, no osim što izgledom očito odskače od mase, ona to čini i svojim glasom. Prilično upečatljiva osoba koja se vješto izborila za svoju pozornost, što je prilično teško, s obzirom na to s kakvim velikanom je pjevala te večeri. Dvorakov klasik, arija Rusalke iz 1. čina opere "Rusalka", op. 114, "Mjeseče na nebu dubokom", u njenoj je interpretaciji zvučala snažno i samouvjereno uz neizbježnu nježnost i emotivnost.
"Po nebeskom oceanu", arija Demona i 2. čina opere "Demon" Antona Grigorjeviča Rubinsteina omogućila je Hvorostovskom da pokaže svoje pjevačko umijeće. Prirodni legato u njegovom glasu daje dramatičnoj izvedbi sirovu ljudskost dok mu tehnika koju je stekao tijekom dugog niza godina uspješnog rada omogućuje da bez imalo napora odradi ustinu zahtjevne dijelove. Ruski romantizam uistinu je zahtjevan za izvedbu, veliki skokovi i dinamička raznolikost zahtjevaju striktnu kontrolu i velik glas uz to su prepuna emocija koje treba prenijeti te tako zadiviti publiku.
Asim se tako snašla u ariji Lize iz prvog čina opere "Pikova dama" Petra Iljiča Čajkovskog "Odakle suze te", no na trenutke se ipak borila sama sa sobom. Biti jednako čvrst i stabilan u visinama i donjim lagama je sve samo ne jednostavno, ali ona je svojim umijećem i talentom izborila glasne ovacije publike.
Prvi je dio koncerta završen arijom Igora iz 2. čina opere "Knez Igor", "Ni sna, ni odmora", Aleksandra Porfirjeviča Borodina koju je Hvorostovski izveo s posebnom emotivnom povezanošću. Srčanost i ponos izbijali su iz njegove snažne osobnosti.
Poletni uvod u drugi dio koncerta dala je "Poloneza" iz opere "Jevgenij Onjegin", nakon čega je nastavljeno s djelom Čajkovskog, baladom grofa Tomskog iz prvog čina opere "Pikova dama", "Jednom u Versaillesu". Instrumentalni "Intermezzo" iz Puccinijeve opere "Manon Lescaut" stvorio je poseban ugođaj i pokazao sinergiju koja vlada među članovima Simfonijskog orkestra vođena simpatičnim, izuzetno uspješnim i iznimno talentiranim maestrom Konstantinom Orbeljanom koji je debitirao kao pijanističko čudo od djeteta sa Simfonijskim orkestrom San Francisca kad mu je bilo samo jedanaest godina. Osmijeh se te večeri nije skidao s njegovog lica, a oduševljenje solistima naprosto nije mogao sakriti. 
Asmik je izvela ariju Manom iz četvrtog čina iste opere, koja je možda više interpretacijski nego tehnički zahtjevna, a publika je od oduševljenja počela pljeskati čak i prije samog kraja, no sopranistica se nije dala omesti, ostala je u fokusu do samog kraja. A za sam kraj koncerta - Verdi. Preludij trećem činu opere "Krabuljni ples" i, "Trubadur". Opera koja naprosto ostavlja bez daha u izvedbi najboljeg svjetskog baritona. "Bljesak njezina osmijeha", arija grofa Lune iz drugog čina i duet Leonore i grofa Lune iz četvrtog čina "Gledaj, potok gorkih suza" izvedene su spektakularno. Verdi, uz Wagnera, velikan opere s čijim se likovima pjevači mogu početi susretati tek u zreloj fazi karijere, zahtjevaju savršenstvo vokalne tehnike, veliki raspon i snalažljivost u svim mogućim situacijama. Što je to za jednog ovakvog pjevačkog velikana? Gotovo pa ništa, a kranji rezultat je nenadmašan. Uz gromoglasni pljesak i uzvike kakav se iznimno rijetko viđa i mnoštvo obožavatelja koji su mu direktno donosili cvijeće i poklone pa su ih zaštitari čak morali sprječavati, Dmitrij je ispraćen kao pobjednik. Jer, on uistinu jest pobjednik. Životni i glazbeni pobjednik. Uz sve poteškoće i zdravstvene probleme s kojima se zadnje vrijeme borio, on je ostao na samom vrhu. Nikakva sila ne može pokolebati ovu rusku ikonu koja u svom stavu nosi veliki šarm. Duh pobjednika i srce pravog prijatelja. To je Dmitrij Hvorostovskij. I "Oči čornye" na bisu prije kojeg nitko nije žurio po kaput.
