Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

kamasai

Možda je još prerano za reći, ali Kamasi Washington bi mogao narednih godina postati jedno od najvećih imena jazza. 34-godišnji kalifornijski saksofonist, skladatelj, dirigent, koji je svirao prošloga tjedna u Bologni, uspio je stvoriti eksperimentalnu-improviziranu glazbu koja zvuči suvremeno i posebno je atraktivna za mlađe slušatelje, sve to bez mijenjanja njezine iskonske jazz duše.

Njegova dosadašnja karijera imala je više manje popularnu crtu: svirao je na posljednjom albumu rapera Kendricka Lamara, koji se prodao u milijune primjeraka; surađivao sa Snoop Doggom, Raphael Saadiq, Lauryn Hill i Snoopadelics. No, unatoč tome Washington je svirao jazz od djetinjstva.

Epic, njegov prvijenac impresivan je album. Washington je ambiciozan: 172 minute glazbe na tri CD-a ili šest strana vinila, Epic okuplja "jazz-duh"koji je su uveli John e Alice Coltrane u godinama prvih borbi za  građanska prava crnaca, s glazbenim i društvenim kontekstima u Americi danas, koristeći velike glazbenike današnjice, uključujući i 32-člani orkestar i zbora od 20 glasova.

 NIK1382-2 B resize

Album je od svog objavljivanja u ljeti dosad prodan u gotovo 70.000 primjeraka, neviđen broj za album suvremenog jazza. Na Top 10 listi iTunes Jazz, dominiraju Louis Armstrong, Miles Davis, Nina Simone i Frank Sinatra, Washington je jedan od rijetkih umjetnika s liste koji je živ i djeluje.

Poveznica koja spaja tradicionalno i moderno nije slučajna. Album je izdan pod etiketom Brainfeeder koje je u vlasništvu producenta Flying Lotusa, koji je praunuk Alice Coltrane. Ostali članovi grupe West Coast Get Down, koji se pojavljuju u albumu (i koji su svirali na koncertu u Bologni), dolaze iz obitelji koje imaju duboke veze s jazz scenom  Los Angelesa.

Koncert Kamasi Washington, 9. 11.2015., Locomotiv Club Bologna

Već par mjeseci čekam ovaj specijalni događaj. "Lokomotiva" je već odavno rasprodana ,skoro su 20.00 i ja žurim da zauzmem dragocjeno mjestu u prvom redu. Iznenada žamor. Iza zavjese bine provirio je Kamasi i znatiželjno viri prema omanjoj grupi novinara, u kojoj sam i ja. Djeluje vrlo srdačno i prijateljski. Prvi put je u Italiji, kaže nam, dok nam uz to daje dozvolu da se fotografiramo s njim .

Dobacujem dobroćudno da sam vjerni pristaša Hendrix-ove glazbe i da vidim velike sličnosti u njegovom muziciranju, na što on odgovara osmjehom odobravanja. Cool Kamasi!

 NIK0994-2 B resize

Kamasi i njegov sastav sviraju neumorno dva sata, Ronald Bruner i Tony Austin na bubnjevima, Miles Mosley na električnom kontrabasu, Brandon Coleman na klavijaturama, Ryan Porter na trombonu, Patrice Quinn glas te Rickey Kamasi,Washington-ov (Kamasi) otac, na flauti.

Publika je oduševljena već od prvog takta,nazočne su sve generacije i mnogi od slušatelja su prvi put u Lokomotivi (koja je poznata iznad svega kao najvažniji rock club u Bologni). Kompozicijama dominiraju dva bubnja i električni kontrabas (kombiniran s pojačalom i pedalama), na koje se nadovezuju trombon,flauta i električni klavir. Kamasi zatvorenih očiju meditira i sluša podivljalu ritam sekciju i svaki njegov povratak na svirku publika popraćuje ovacijama. Njegov saksofon je kao trešnja na  vrhu torte. Kamasijev band svira opušteno i publika to osjeća, a glazbenici "žive" note koje sviraju.

Unatoč tome da na albumu svira legendarni Kendrick Lamar, šta se tiče live izvedbe u Bologni, Miles Mosley, vrhunski kontrabasist, je "noseći zid"grupe i glavna spona između paklenih bubnjara Ronalda Brunera i Tonya Austina. Mosley je imao nekoliko,nazovimo ih, "solo intermezza" u kojima je eksperimentirao s rock i psychodeličnim zvucima te svirao bass s gudalom postižući, pritom, zvuk sinta; eksplicitno je pokazao koje su namjere te važni koloriti Kamasijeve glazbe.

 NIK0942-2 B resize

Kamasi neprikosnoveno, ali u demokraciji, vodi show. Ima tu nešto šta se osjeća u zraku. Karizma koju smo mogli posljednji put vidjeti kod Boba Marleya. Između kompozicija ispriča poneku anegdotu iz djetinjstva, predstavlja svog oca, koji u bandu svira flautu te u jednom momentu citira i Jimia Hendrixa.

Koncert je sadržavao ogromnu emotivnu crtu i jednostavno je bio perfektan. Neopisiv doživljaj. Sve ovo što se zbilo te noći u Locomotiv Klubu mi daje očiti signal da se rodilo nečem posebnom i jako kvalitetnom na glazbenoj, jazz i rock sceni.

Perfektna sloboda izričaja, u kombinaciji s afro & jazz nasljeđem, sve to u salsi modernog rock zvuka.

Samo naprijed Kamasi i hvala najljepša!