Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mark feldman i scott colley1

Od 24. do 27. listopada održao se jubilarni, 30. Beogradski jazz festival, u prostorima Doma omladine i Doma sindikata. Festival se održava od 1971. g. (s prekidom 1990.-2005.), kada je prvi umjetnički ravnatelj festivala Aleksander Živković na Newport Jazz Festivalu dogovorio suradnju s Georgeom Weinom (slavnim jazz impresariom) i u Beograd doveo glazbenike koji su svirali na Newportu. Festival je tijekom godina ugostio neke od najvećih legendi i zvijezda jazza kao što su Dizzy Gillespie, Ornette Coleman, Miles Davis, Oscar Peterson, Sarah Vaughan, Roland Kirk, Art Farmer, Carmen McCrae, Charles Mingus, Dexter Gordon, George Shearing i brojni drugi.

Na svečanom otvorenju, 24. 10. 2014. u Domu omladine Beograda, svirao je trio svjetskih virtuoza – pijanist Danilo Perez, basist John Patitucci i bubnjar Brian Blade, koji su se prozvali Children of the Light Trio. Riječ je zapravo o dugogodišnjoj ritam sekciji Kvarteta Waynea Shortera (od 2000.), inače nesuđenog gosta Zagreb VIP jazz festivala, koja je dovoljno briljantna da impresionira i bez vodstva legendarnog Shortera.

Festival je trajao 4 dana i svaki se dan održalo više koncerata, počevši od 19:30, pa do sitnih sati. Drugi dan festivala nastupila su dva srpska benda, Serbian Jazz, Bre, i trio talentiranog pijanista Vasila Hadžimanova, uz sudjelovanje američkog saksofonista Davida Binneyja. U 23h u dvorani "Americana" nastupio je Mutua trio, u zanimljivom sastavu Wolfgang Puschnig (saksofon), John Sass (tuba) i Mamadou Diabate (balafon, električna kora), nadahnut afričkim ritmovima i free jazz improvizacijom. U sitne sate, nakon ponoći, u istoj je dvorani zasvirao trio Nils Wogram Nostalgia trio (trombon, bubnjevi i Hammond B3).

Nedjeljnu je večer otvorio danski pijanist i kompozitor Jacob Anderskov, koji je predstavio svoj novi ambiciozni projekt "Strings, Percussion and Piano" koji istražuje granicu između jazza i klasične glazbe. U 21h uslijedio je Kvintet Paola Fresua, vrhunskog talijanskog trubača koji s ovim sastavom nastupa već dugi niz godina, što se dobro čuje u uigranoj svirci. Njihova glazba ne izlazi iz granica mainstreama, ali riječ je o kvalitetnoj i nadahnutoj svirci u najboljoj tradiciji melodioznog jazza tipičnog za glazbenike s mediteranskog područja. Fresu je virtuozan trubač upečatljivog stila i zavodljivog zvuka na tragu Cheta Bakera, a njegov kvintet čine vrsni glazbenici.

fresu

Iza ponoći u dvorani "Americana" uslijedila je prava poslastice za ljubitelje avangardnog i eksperimentalnog jazza – nastupio je kvartet Sylvie Courvoisier-Mark Feldman-Billy Mintz-Scott Colley, pravi all star sastav. Bračni par Sylvie Courvoisier (klavir) i Mark Feldman (violina) jedan su najzanimljivijih glazbenih dvojaca na suvremenoj jazz sceni, a nedavno su snimili album "Birdies for Lulu" (2014.) s briljantnom ritam sekcijom - basistom Scottom Colleyjem i bubnjarom Billyjem Mintzem, negdje na granici suvremene komorne glazbe i progresivnog jazza. Na koncertu su uglavnom izvodili repertoar s tog albuma, i to je bio jedan od najimpresivnijih koncerata na beogradskom jazz festivalu. Iako oznaka "avangardni jazz" može zvučati zastrašujuće nekim slušateljima, ove kompozicije odišu nekom hipnotičkom ljepotom – melodije su nekonvencionalne, no glazba nikako nije amelodiozna kao što je često slučaj kod avangardnog jazza.

sylvie courvoisier

Colley i Mintz su maestralni i sviraju u najboljoj tradiciji njujorških ritam sekcija, nepogrešivo egzaktni kad pružaju potporu melodiji i izuzetno kreativni kad ritam dođe u prvi plan. Takvu ritmičku maestralnost postižu rijetki europski glazbenici, i upravo je to ono što je malo nedostajalo zvuku Fresuovog kvinteta, koji je ipak u tradiciji mediteranske melodioznosti labavog ritma. Stilski raspon Sylvie Courvoisier također je impresivan, na trenutke se nadahnjuje Monkovom tradicijom i swingom, na trenutke suvremenom klasičnim glazbom i atonalnošću. Feldmanova hipnotička violina također je prepuna iznenađenja koja cijelo vrijeme drže pozornost slušatelja i očaravaju ljepotom izvedbe.

charles lloyd

Posljednja večer festivala, u ponedjeljak, rezervirana je za dva velika imena jazza – Charlesa Lloyda i Michela Camilla, a lokacija je premještena iz Doma omladine u Dom sindikata. Charles Lloyd nastupio je sa svojim kvartetom i predstavio svoju novu kompoziciju "Wild Man Dance Suite". Originalno je komponirana za tradicionalni jazz kvartet (saksofon, klavir, bas i bubnjevi) te grčku liru i cimbal, no ovom ju je prilikom izveo sam kvartet. Riječ je o ambicioznom glazbenom komadu u kojem je Lloyd demonstrirao svoj ekspresivan stil, a briljirao je i prateći trio, posebno Gerald Clayton na klaviru.

Nakon Lloyda nastupio je glazbenik koji otjelovljuje čistu maestralnost – Michel Camillo. Camillo je pravi vatromet tehničkih bravura, njegovi prsti prelaze po tipkama brzinom svjetlosti, no ta blistava tehnika ne služi samo demonstraciji vještine već odiše melodioznošću i čistom radošću muziciranja koja s lakoćom osvaja publiku. Sa svojim triom (basist Lincoln Goines i bubnjar Cliff Almond) Camillo je izveo neke od svojih najpoznatijih kompozicija i nakon oduševljenog pljeska publike izašao na jedan bis.

mark feldman

Uz glavni program, beogradski jazz festival organizirao je niz popratnih zbivanja – masterclass radionice, svirke studenata u predvorju Doma omladine, i jam sessione u klubu Jazzbuka koji su počinjali u sitne sate iza ponoći. Za svaku je pohvalu odluka organizatora da ne popuste suvremenom trendu uvrštavanja pop glazbenika u jazz festival i snižavanja umjetničke razine festivala zbog profita – o programu 30. Beogradskog jazz festivala može se raspravljati iz perspektive različitih glazbenih ukusa, ali ne može se osporiti dosljedna odanost jazz izričaju.