Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

zo

Kakav je koncept Straha od dubine, nešto malo o efikasnosti, o jeziku i stihovima. Onda još malo o slide gitari i gitarama općenito. I o jednom novom smjeru na karti svijeta. Poslovično ugodan i zanimljiv razgovor s frontwomanicom Svemira urodio je isto takvim intervjuom. U Svemiru nije minus, tamo je plus četrdeset.

SG: Svemir ima novi album naziva Strah od dubine. Reci nam nešto o albumu. Je li istina da je snimljen skoro u hipu jednog vikenda u listopadu prošle godine?
Zvonka: Skoro. Nije baš cijeli, jer to valjda nije ni moguće, ali jedno 90% albuma je snimljeno tada. Mi smo stvarno cijeli taj vikend bili u tom studiju u Svetoj Nedelji od jutra do navečer i snimili smo osnovu svih pjesama s albuma. Klavir, gitare, bubanj, bas i sve odjednom. Sve osim vokala. I onda sam par dana iza, jedne srijede, došla u studio poslije posla i snimila sve vokale za jedno popodne. Da bi konačno, nekih tri tjedna kasnije, snimili zbor, back vokale i još neke dodatne detalje. I onda nam je naš snimatelj, Sven Pavlović, ozbiljnim glasom rekao: „Vi ste najefikasniji bend kojeg sam ikada snimao.” A čovjek se snimanjem bavi jedno dvadeset godina. Eto, bar u nečem smo naj! No dobro, poslije nas je pohvalio da smo jedan od boljih bendova s kojima je radio, što nam ipak malo više godi, i ono s efikasnošću nam je malo lakše sjelo.

SG: Kakve nas promocije albuma očekuju? Nedavno ste imali zagrebačku promociju u Vinylu.
Zvonka: Tako je, zagrebačku promociju smo odradili, ali nas u petom mjesecu očekuje jedan koncert u Beku, u zagrebačkom skvotu. Imamo još dogovorenu i svirku na Radio Studentu gdje ćemo ga isto tako promovirati. A što se tiče ostatka Hrvatske, imamo u planu jedan ljetni festival, a od devetog mjeseca ćemo krenuti malo po gradovima i klubovima. Ima vremena. Album je dosta friško izašao, još nisu niti sve recenzije vani. (Čeka se i SG – op. a.) Do rujna bi sve trebalo biti ispromovirano kak treba.

Imamo još jedan jako zanimljiv materijal koji nismo ni izdali. Naime, isti ovaj album smo snimili još jednom, ali sve akustično. Ja pjevam bez svog mikrofona. Bubnjevi su skroz tihi i to. U tom aranžmanu smo organizirali privatni koncert za dvadesetak naših prijatelja, kod Matka doma. Prvih dvadeset minuta je snimljeno u sobi, gdje su pjesme na klaviru, a drugih dvadeset minuta u dvorištu, gdje nema klavira i gdje sviram na gitari. Sve je snimljeno audio i video. U planu nam je i to izdati i također promovirati.

zo

SG: U kojem razdoblju su nastajale pjesme? Je li „Žmirečki” najstarija?
Zvonka: Svi moji prethodni albumi bi bili vremenski razbacani. Na istom albumu bi se našle neke stare pjesme, neke nove. Neke bi bile ljubavne, neke o skroz drugoj temi. A ovaj album je, može se reći konceptualan. Sve pjesme, osim „Žmirečki”, bave se istom tematikom i nastale su u bliskom vremenskom periodu, uglavnom 2017. Za temu kojom se pjesme bave nisam uspjela pronaći poetični izraz, pa moram zdravoseljački, bave se krizom srednjih godina.

A „Žmirečki” je stara pjesma ljubavne tematike iz vremena kad smo ja i Daniel Rodik imali prvi pokušaj benda, gdje je on napisao muziku a ja tekst. I sad kad je Daniel ponovo došao, bilo nam je logično da ovu pjesmu odmah radimo zajednički. Iako, ja sam tu pjesmu već odavno htjela svirati s bendom i snimiti, ali nikak nije išlo. Tek kad je autor došao, sve je sjelo na svoje mjesto, i odlučili smo je zadržati u repertoaru. Iako se tematski ne uklapa u album, svojom atmosferom ipak da. A i jako je lijepa pjesma, pa ima smisla da bude tu.

SG: Daniel je obogatio zvuk Svemira sa svojim sviranjem slide gitare. U kombinaciji s tvojom bojom glasa sve zvuči baš vrhunski.
Zvonka: Nema tko nije pohvalio njegovo sviranje gitare. Naravno da ga i mi hvalimo, ali očito nismo subjektivni, jer se i drugima sviđa. Osim toga sudjeluje kao autor u tri pjesme. Dvije su nam zajedničke, „Žmirečki” i „Zadnja djevojka atomskog doba”, a „Snova nema” je skroz njegova. Što je predivno, jer što je više autora u bendu, to je bend zanimljiviji. A plus to što je odličan gitarist. I naravno, super je lik.

SG: Kako skladaš svoje pjesme? Nastaju li na gitari ili klaviru?
Zvonka: Više na gitari. Na klaviru ponekad, ali za Svemir vrlo rijetko. Možda jednu ili dvije pjesme za Svemir sam skladala na klaviru. Iako, sam za klavir završili osnovnu muzičku školu, što ne znači puno, ali ti utuče u glavu određeni set pravila. A gitaru možda niti dan danas ne poznam najbolje, što je možda i jedini način da ne pišeš stalno jedno te istu pjesmu, već istražuješ. Zato sam si sad kupila ukulele. Vidjet ćemo gdje će me to odvesti.

svemir

SG: Koliko gitara imaš i kako se zovu?
Zvonka: Tri. Jedna se zove „Amelia”, elektro-akustara, Yamahina gitara, moja prva gitara i meni najdraža, iako nije ništ posebno i nitko se od gitarista neće slikat s njom, ali meni je važna jer sam na njoj počela. Onda imam Fender Telecaster električnu, što je među gitarama nešto kao Golf trojka među autima. S tim možeš sve. Ona se zove „Roberta”. I imam još jednu Godin 5th Avenue Kingpin. Ova moja je malo jazzy gitara i to je najskuplja gitara koju imam i već se tri mjeseca pokušavam prisiliti da je prodam jer mi u biti ne treba. Zove se Kornjača. Po pjesmi koja je na njoj nastala.

SG: Kako nastaju stihovi tvojih pjesama? Jesi li od onih pjesnika koji pišu intuitivno iz trenutne inspiracije pa se tekst kasnije ne mijenja ili si više sklona sustavnom revidiranju stihova i traženju odgovarajućih riječi?
Zvonka: Pa najviše pišem nekakve tekstiće, neke pjesme u prozi, dnevničke crtice iz svakodnevnog života i sl. Dakle te zapise koji su sastavljeni u sekundi inspiracije iskoristim za svoje pjesme tako da izvadim neke sličice, detalje ili rečenice i pri tome prilagodim metriku, malo nešto nadodam, oduzmem. To je najčešći način. Nakon što smislim neku muzičku dionicu, harmonijsku progresiju, padne mi na pamet neki moj stari ili novi tekst, kao da ga ta melodija zove. Vjerojatno zbog sličnog sentimenta. I onda idem u svoje bilješke, tražim to u wordu i tako to krene.

SG: Što je s pjesmom na engleskom?
Zvonka: To je cover od Steve Wynna and The Dream Syndicate. Jedini način da se dođe do nje je da se kupi album na Bandcampu. Onda se ona pojavi kao bonus track. Inače, nema je na Deezeru niti na fizičkom izdanju. Ali sviramo je redovito na našim koncertima.

SG: Zakajkala si u jednoj pjesmi.
Zvonka: Da u „Ništa”, i to mi je užasno drago. Inače jako puno govorim kaj, i to sam skužila tek kad sam vidjela neke svoje intervjue na televiziji. Što je bilo zapravo bilo iznad mojih očekivanja. Inače kajkanja nema baš u pjesmama. Ne samo u mojim nego i općenito. Ali ovdje mi je nekak baš pasalo. Inače pjesma je nastala u Primoštenu.

SG: Ovaj put se niste odlučili uglazbiti neku pjesmu nekog pjesnika kao što je to bio slučaj na prethodnim albumima?
Zvonka: Pa ne, malo smo se samo dotakli Bob Dylana, zato što ta pjesma završava sa teškom kišom, pa mi je bilo logično.

Zato sa svojim drugim bendom „Sjeverozapad” radim jedan ciklus poezije na tekstove hrvatskog pjesnika Stojana Vučićevića. I vjerojatno su tamo ispucani ti porivi. Inače koga zanima, neka malo progugla o tom pjesniku, ima vrlo zanimljivu biografiju. Robijao je na Sv. Grguru i napisao ciklus pjesama o potpunoj pomrčini sunca 1961 godine. Prekrasne pjesme na koje mi je prvi put ukazala moja kćer koja ga je otkrila u dopunskoj lektiri. A ako nekog zanima Sjeverozapad, sad u subotu sviramo u Saxu kao predgrupa bendu „Ti, ja i moja mama” koji tamo imaju promociju svog albuma.

SG: Hvala na tvom vremenu!