IMG 20181109 222934 552

Mladi jazz pijanist Zvjezdan Ružić, sa svojim je sekstetom tijekom listopada i studenog prošle godine održao veliku kinesku turneju posvećenu svom novom albumu "Pandaland". Ružić je tako najpoznatije kineske melodije prilagodio svome senzibilitetu i učinio ih prepoznatljivo svojima te ostavio iznenađujuće pozitivan dojam na kinesku publiku. 20-dnevna turneja obuhvaćala je nastupe u nekim najpoznatijim koncertnim prostorima u sklopu koje je Zvjezdan Ružić Sextet posjetio Šangaj, Ningbo, Yantai, Jinwan, Qingdao, Nanjing, Xuzhou, Hefei, Harbin… "Pandaland" je nedavno ovjenčan Porinom za najbolji album jazz glazbe, dok je snimka “Liuyang River” s istog albuma nagrađena za najbolju izvedbu jazz glazbe. Zvjezdan Ružić Sextet ovaj petak, 12. travnja, u Centru za kulturu Novi Zagreb predstavit će "Pandaland" zagrebačkoj publici. Sekstet, uz Zvjezdana na klaviru i mellotronu, čine Tomaž Gajšt na trubi, Vojkan Jocić na sopran saksofonu, Lenart Krečič na tenor saksofonu, Miha Koren za kontrabasom i Adriano Bernobić za bubnjevima. Ulaz na koncert je besplatan i održava se u sklopu ciklusa Jazz Point Novi Zagreb. Početak koncerta predviđen je za 20 sati.

Kako se dogodila tvoja kineska turneja?
Sa svojim sam sekstetom odradio dvije kineske turneje. Prva je bila 2017. godine i na toj me turneji kineski tour agent zamolio da obradim dvije kineske tradicionalne pjesme kako bih malo dodvorio njihovoj publici. Poslao mi je desetak tada najpoznatijih kineskih pjesama od kojih sam odabrao dvije skladbe. Kada sam shvatio da ćemo morati svirati dvije kineske pjesme, meni je to bio šok jer originali zvuče poprilično kičasto, za našu kulturu i naše pojmove, s manjkom ukusa. Meni je ipak bila želja da ne "odradim" te dvije pjesme unutar svog koncerta i skladbi s albuma "The Knightingale Cabaret" i "Elfin Farewell", već da ukomponiram te dvije skladbe, da zvuče kao moje, kao dio cijelog koncerta i moje priče. Dosta sam se potrudio oko njih i kad smo došli u Kinu, tour agent je bio oduševljen, publika nije vjerovala da one mogu tako zvučati, a i dečki iz benda su bili presretni i iznenađeni jer im se jako dopalo. Rekli su: "Wow, pa ovo zvuči kao da sviramo tvoje autorske skladbe! Pa napravi još koju!" i onda se rodila ideja gdje je tour agent rekao kako bi bilo super da snimim album kineskih skladbi na svoj način i da sljedeće godine radimo turneju sa tim stvarima. I onda je priča otišla još dalje, s obzirom da su mi te pande famozne zbog svoje nestašnosti i istovremeno velike upornosti jer, gdje god se penjale i koliko god visoko išle pa nisko padnu, uvijek samo nastave taj svoj put. Kod njih nema poraza. Jednostavno uvijek idu.

Osjećaš li se ti ponekad tako?
Uvijek! Pokušavam tako živjeti. Štogod da se događa – idemo naprijed. To je vjerojatno došlo od mame jer je ona takva pa je tako odgojila i mene i brata. Kad smo otišli u tu Kinu, već prvi dan turneje 2017. žicao sam tour agenta da odemo u zoološki vrt vidjeti pande. Logično je da sam album odlučio nazvati "Pandaland". Svi ljudi imaju predodžbu Kine kao ekonomske velesile, ali ja sam upoznao onu staru Kinu i osjetio staru kulturu te stare nacije, kinesku toplinu, njihov mir i njihovu spiritualnost, a kroz publiku i u Šangaju osjetio tu njihovu panda razigranost. Kinezi imaju tu neku znatiželju i nevinost, radoznalost. Jednostavno su mi kao neke pandice u nekom najboljem pozitivnom smislu. Sada razumijem zašto je panda njihov reprezent i zašto ta životinja predstavlja njihovu naciju.

Kako su Kinezi reagirali na naslov albuma?
Super! Ne može se nitko uvrijediti jer, kao prvo, ja sam panda na naslovnici albuma, a u ostalom, ostatak albuma je ispunjen drugim pandama koje su članovi seksteta. Ako će se netko uvrijediti, onda smo mi prvi jer je moj čitav band skupina razigranih “pandi”!

IMG 20181104 003618 968

Tko je Sara Škarica?
Sara Škarica je jedna divna i vrlo posebna djevojka, arhitektica iz Rijeke koja živi u Ljubljani, kreativka koja radi genijalne kolaže. Kako obožava Kinu i pande, prije moje prve kineske turneje poslala mi je jedan genijalni kolaž gdje je oslikala mene kao pandu u šarenom sakou - i naravno, ispred te pande bio je mellotron. Taj Sarin kolaž zapravo je bio preteča ove naslovnice. Kada sam odlučio raditi "Pandaland", prva i jedina osoba koju sam htio uključiti bila je Sara koja me već kupila onim prvim kolažem. Ona je doista svojim cover art-om dala Pandalandu jednu potpuno drugu dimenziju!

Naslovnica albuma uopće ne daje dojam jazz albuma. Zašto ove boje?
Ovo je kombinacija, kako je ona rekla, kineskog kiča i japanskog crtića. Sara inače voli moju glazbu i jako smo bliski, tako da je ona odlučila napraviti ovu bajku od likovnog oblikovanja. Ništa nisam želio sugerirati osim što sam joj otkrio ime albuma. Ovo je njena prva cd naslovnica u životu, siguran sam ne i zadnja, i napravila ju je predivno!

Azijska publika je poznata po poprilično intenzivnom doživljaju europskih izvođača. Kako su vas dočekali?
To je bilo ludilo! Prodavao sam CD-e nakon koncerata, potpisivao ih. Bilo je to predivno! Kada letiš pet sati avionom iz unutrašnjosti zemlje do sjevera, onda shvatiš koliko je zapravo Kina velika jer si i dalje u Kini. Odnosno, kad smo bili u Harbinu, ledenom gradu, bilo je -20 Celzijusa, a na jugu +45, a ista zemlja! Shvatiš koliko smo mi maleni i koliko smo genijalni! Sjećam se, na prvoj nam je turneji tour agent rekao da nam je dodao koncert u malom gradiću, ali da ne očekujemo neku ekstra dvoranu jer imaju samo 4 milijuna stanovnika. Mi dolazimo, a ono dvorana kao veliki Lisinski. I stvarno, druge su bile puno ljepše od velikog Lisinskog. Slušalo nas je preko tisuću ljudi po koncertu.

Kako su nastale skladbe za ovaj album?
Zamolio sam svog tour agenta da mi pošalje najpoznatije kineske pjesme i da za svaku napiše opširan opis. Na kraju sam imao 40-ak pjesama i tri puta sam odgađao snimanje albuma jer nisam bio spreman – skladbe još uvijek nisu bile moje. Htio sam to raditi tek kad sam osjetio da ih sviram kao svoje, da ih čujem kao svoje. Teže mi je bilo raditi autorsku glazbu jer ovo nisu bili kontrapunkti nego kič i nabacane melodije. Trebalo mi je vremena da shvatim koja je melodija bitna. Primjerice, neka je skladba zvučala kao rekvijem jer sam dobio verzije jedne kineske operne pjevačice, a ona je zapravo pjevala o dragom kojeg je čekala na potoku u romantičnoj večeri pod zvijezdama. Toliko je različita kultura i estetika da sam morao raditi eliminaciju. Napravio sam šest skladbi kad mi se osam dana prije snimanja tour agent javio kako zaboravio pjesmu o kineskom Romeu i Juliji – Butterfly Lovers. S obzirom da sam uvijek romantičan lik, kad sam je čuo, upravo me ona najviše taknula. Sve su skladbe super i u svaku sam u potpunosti dao sebe, ali Butterfly Lovers ima posebno mjesto..

ZVJEZDAN RUZIC SEXTET PANDALAND ALBUM COVER

A koja je skladba razbila publiku?
Razbila ju je ova koja je mene razbila najviše. Bitno je ono što ti odlučiš da je bitno, a meni je Butterfly Lovers bila bitna. Mislim, sve su mi bitne, ali ta mi je onih 2% više draga i tako se onda dogodi i s ljudima.

Jesu li Kinezi imali problem s izgovor tvoga imena?
Ne, ali veća je fora što sam ja naučio na kineskom najavljivati cijeli koncert. Publika je bila presretna!

Znači, publika je super reagirala?
Ove godine je bilo super je smo imali priliku nastupiti u Shanghai Concert Hallu, to je najstarija koncertna dvorana u Šangaju. Bila je velika čast nastupiti u toj legendarnoj dvorani, a usto je bila još veća čast i ponos vidjeti do zadnjeg mjesta publikom ispunjenu tu istu dvoranu.

Mnogi se hrvatski glazbenici žale da je hrvatsko tržište premalo i da nitko ne sluša njihovu glazbu, da ljudi ne dolaze na koncerte. U šali znaju spomenuti kako bi trebali napraviti glazbu za ciljanu publiku u Kini, provući se u neku nišu i konačno obogatiti… Zapravo, možemo reći da si ostvario san nekog prosječnog hrvatskog glazbenika!
Pa dobro, znate da se to nikad ne događa onima koji to planiraju. Meni se to dogodilo spontano. Niti ja imam milijunsku publiku, niti sam zaradio milijune, ali je predivno jer sam ipak stvarno osjetio kako je putovati s bendom i nadam se da ćemo opet ići tako malo dalje. Sjajno je kada shvatiš da glazba, pogotovo ova instrumentalna, nema granica i da bi bilo super kad bi se mi svi još više otvarali prema van, kad bi bilo prilike da ta naša glazba putuje dalje, jer mislim da ipak postoji prostor za širenje.

Kako je došlo do suradnje s 2Cellos?
2Cellos su imali album filmske glazbe "Score" i trebao im je pijanist za tu turneju. Dobio sam poziv koji sam, naravno, objeručke prihvatio i baš smo se lijepo sprijateljili na tom putu jer dečke nisam ranije poznavao. Imali smo super turneju u Japanu, u legendarnoj areni Nippon Budokan u kojoj su svirali Beatlesi, zatim po cijeloj Australiji i na kraju u Aucklandu na Novom Zelandu. To je bilo predivno! Imali smo dovoljno vremena na turneji između svakog grada pa smo skupa izlazili i imali jako puno divnih druženja. Mogu slobodno reći da je turneja bila pravi maturalac u najljepšem smislu!

IMG 20181113 001945 163

Je li iscrpljujući biti na tako velikim turnejama?
I ova moja kineska turneja je bila vrlo ugodna, kao i ova sa 2Cellos jer smo imali puno vremena između koncerata za odmor, razgledavanje i uživanje.

Nekako mi se čini da si ti stalno u nekim projektima. Uvijek nešto novo radiš…
Ja sam sanjar koji se trudi živjeti svoj san i radim puno na tome. Ne odustajem tako da se ne mogu žaliti. Imam osjećaj da sutra odem u Indoneziju da bih živio svoj san. Ja sam takav lik. Borim se jer mi je stalo i onda mi ništa ne može biti teško. Najčešće ljudi tvrde da se ne može, a nisu ni probali. U startu je odmah neka kapitulacija i negativan stav. Oni se stvarno uvjere u to, ali oni uvjere i cijeli svemir da ništa od toga. Ima onih kolega koji snime album i onda kažu "A, to ionako nema smisla, ali sam snimio..." i stvarno nema smisla jer su oni već u startu odlučili da nema smisla. Sami odlučujemo koliko nam je nešto u životu bitno ili nije, a meni je glazba sve.

Kako to da si sam objavio album i da je izostala podrška diskografa?
Razmišljao sam praktično. Stvarno imam neki osjećaj i duboko vjerujem da će se album "Pandaland" ponovno objaviti negdje u Kini i pomislio sam koliko će jednog dana biti komplicirano spajati tog nekog kineskog izdavača s našim izdavačima, a da ja tu moram posredovati. Ovako znam da ako to netko bude želio reizdati, moj je interes da moja glazba putuje svijetom i da što više ljudi to čuje. Onda ću pristati na one uvjete koji su dovoljni da moja glazba tamo živi, za razliku od tog nekog izdavača koji će se ipak boriti i za neke svoje interese. To poštujem, ali ja bih htio da tu muzika bude bitna.

Koliko su ti bitne nagrade? Za svoje albume ipak si dobio i Porina.
Pa iskreno, sve nagrade držim u ormaru. Imam Porina za "The Knightingale Cabaret", imam za "Elfin Farewell", ali i za bratov album gdje sam bio producent, "Spiritual Market"… imam sve one Status nagrade, ali to je sve kod mojih roditelja u Rijeci u kutiji u ormaru. Ništa nikad nije bilo vani. Znače mi te nagrade i potvrda su za moj rad, ali ne želim živjeti od tog osjećaja. Volim to putovanje do cilja i kad to završi nagradom, bude mi drago. Pa tu je i priznanje struke, neki blagoslov da ima smisla to što radiš, da si na nekom dobrom putu, ali ne da si gradiš ego, nego, hajdemo to spremiti i sad idemo dalje. Koji sam novi ja od sutra? Što mogu novo stvoriti? Naravno da mi nagrade znače i da ih poštujem, pogotovo Porin. Mislim da svakom glazbeniku u ovoj zemlji Porin znači. Oni koji tvrde suprotno mislim da su djelomično neiskreni.

Zvjezdan Ruzic HNK 0097

Koja ti glazba daje nadahnuće?
Slušam klasiku, ali inače jako puno slušam country. Obožavam Brandi Carlile, Johna Mayera, Keb' Mo'… Slušam i jazz, ali nisam onaj purist. Provjerim nove stvari, poslušam nešto staro, ali najviše slušam te country stvari jer me opuštaju. Ali znaš tko je volio country? To nisam vjerovao! Charlie Parker koji je bio najbrži bebop saksofonist na svijetu! Ima logike – to te odmara! Slušam nove produkcije jer se bavim produkcijom i imam svoj studio u kojem se snimaju albumi, ali meni je producent uvijek Miro Vidović. Dogodila se neka nevjerojatna sinkronizacija između mog glazbenog stvaranja, Mirine produkcije te iste glazbe i Sarinog cover art designa - a to je da smo svo troje doživjeli ovaj Pandaland neopisivo romantično i nježno, što me posebno veseli.

Planovi?
Bilo je zanimljivo gledati reakcije Kineza na turneji jer su to sve bile skladbe koje oni znaju, no baš sam od puno kolega dobio komplimente da sam napravio album kineskih skladbi koje zvuče kao da su moje i to mi je baš bilo drago za čuti, koliko je god to njima bilo pozitivno šokantno. Predivno su prihvatili cijeli taj "Pandaland" album. Razgovarao sam sa tour agentom i plan mi je i ove godine ponovno otići u Kinu. Ovog ljeta spremam se snimati moj solo piano album "Delightful F", na kojem će se naći i neki lijepi gosti - ali o tom potom... Snova i planova imam, snage i upornosti također, pa vjerujem da će ovo biti jedna lijepa i posebna godina!

(Dio intervjua preuzet je iz časopisa Cantus, broj 214)