Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Denis RazzDenis Razumović Razz koncertira 30. ožujka, u zagrebačkom Kulturnom centru Mesnička, u uvodniku 30. Muzičkog biennala Zagreb koji se održava od 6. do. 13. travnja. U društvu Giovannija Maiera i Rajka Ergića predstavlja njihov novi, zajednički CD „Port to Port to Port“ (Dallas Records). Glazba na tom izdanju nastala je kao rezultat spontanih kolektivnih improvizacija, bez predumišljaja i priprema, od prve, intuitivno, a izvedbe koje su dokumentirane potpisuju sva trojica suradnika: alt i tenor saksofonist, flautist, gitarist i vokalist Razz, kontrabasist Giovanni Maier i bubnjar i sopran saksofonist Rajko Ergić. Iako to nije njihov prvi izbor, na ovom su albumu pokazali sklonost prema free jazz glazbi, hrabrost za upuštanje u rizik u cilju traganja za slobodom i istinom, posvećenost istraživanju u sferi podsvijesti, mogućnostima intuitivne komunikacije, pomicanju granice u poimanju umjetničkog izražavanja.

Kako ste pristupili ovom free-jazz projektu?
Nismo mu pristupili žanrovski. Jednostavno, željeli smo biti iskreni i svirati na način na koji doživljavamo ideju o apsolutno slobodnoj improviziranoj glazbi. Svatko od nas trojice ima ogromne emocionalne rezervoare pune impresija o ljudima, glazbenicima, glazbi koju godinama slušamo, proučavamo, uzdižemo je, obožavamo i od koje ne odustajemo. Ovaj CD/DVD posvećen je pravoj eksperimentalnoj free jazz glazbi, odaje počast kreativnosti i hrabrosti svim glazbenicima koji ne prestaju istraživati u sferi podsvijesti, pomicati granice u poimanju free jazza i umjetničkog izražavanja općenito. Ovo izdanje još je jedan dokaz da sloboda u umjetničkom izražavanju nikad neće i nije prestala postojati. Nikada nije i neće biti krize među umjetnicima kreativcima, zato jer je njihova umjetnost iskrena. Zato free-jazz, jer smo svirajući ga oslobođeni od svega.

Kako stvarate glazbu bez predumišljaja?
Najvažnija je iskrenost. Ako se svira potpuno improvizirana glazba nema ponavljanja, materijal je na svakoj izvedbi unikatan, nema shema, koncepcija, ritmičkih obrazaca. Danas - to intenzivno pratim - je trend da se pod nazivom “improvizirana glazba” prodaju lijepo upakiranje pjesmice koje se ponavljaju identično s koncerta u koncert, ali to nije to, ne može biti “aranžirana improvizirana glazba”. Publiku se obmanjuje jer se u izvedbama na razne načine ublažava i smanjuje količina tzv. improviziranih free dijelova i tako otupljuje oštrica tog kulturološkog fenomena. Naravno da, ako nemate pojma o povijesti umjetnosti, glazbe i tradicijskim načinima sviranja, nećete nikad doći u stanje svijesti da pokušate jednog dana ne svirati paterne nego početi istraživati zvučne, akustične, tehničke mogućnosti vašeg instrumenta, te eksperimentirati formom da se uhvatite neke druge metrike osim 4/4 ili da pokušate svirati totalno bez forme, izvan forme, izvan sigurnosti AABA varijante. Bauk i diskusija oko toga je li free-jazz ili općenito improvizirana glazba umjetnički opravdan fenomen ili ne, krenuli su od tzv. jazz akademija, zato jer vam u tim ustanovama ne znaju objasniti kako doći do slobode u izražavanju. Prisustvovao sam predavanjima na kojima su puštane snimke Sun Ra Arkestra, Art Ensamblea of Chicago ili Anthonyja Braxtona popraćene neadekvatnim, površnim objašnjenjima predavača. Sve se svodilo na objašnjenje je li taj vid glazbenog izražavanja ekstreman, usamljen u pokušaju, ali ti intervali, ta rješenja su tu, u prirodi oko nas. Nismo mi glazbenici ništa izmislili, sve je tu, u našim instrumentima, u našem biću.

Giovanni MaierKako se odvija komunikacija?
Komunikacija se među nama odvija na način da sva trojica tijekom improvizacije jedan drugome šaljemo signale, zvučne valove, vibracije kojima dajemo naslutiti kuda smo krenuli da bismo se samo koji trenutak kasnije prepustili praćenju glazbene ideje drugog sudionika u improvizaciji, a to se stalno izmjenjuje, tako da se polje za variranje glazbenih motiva širi i nikad se ne ponavlja. U biti se radi o stalno, nazvat ću to, dekomponiranju zvučnog materijala, razbijanju fluidnosti koju nameće paternizirani ritam i pravilna struktura forme. Čim osjetimo ili naslutimo da improvizacija postaje činjenično jasna, čvrsta i konkretna, munjevito to izbjegnemo demontiranjem zamisli koja se krenula razvijati. Stalno sviramo jedan “protiv” drugoga, a ne zajedno, po nekim ustaljenim parametrima estetike glazbe. Rezultat je nevjerovatan i mi svaki put sa zanimanjem preslušavamo snimljeni materijal što dokazuje da se stvarno maksimalno oslobađamo tijekom improvizacije i preuzimamo odgovornost za krajnji rezultat.

Što je najvažnije u takvom pristupu?
U takvom pristupu najvažniji su iskrenost, na prvom mjestu, te kreativnost, intuitivnost i visoka razina tehničke izvedbe, kao i vladanje glazbalom.

Je li bilo situacija potpunog sjedinjenja uma svih članova?
Na DVD-u se može vidjeti kako ta glazba nastaje u zbiljskom vremenu. Rajko Ergić i ja smo od prvog susreta sa Giovannijem Maierom lijepo profunkcionirali na razini potpunog sjedinjenja zamisli o umjetnosti improviziranja i to se osjeti u svakoj milisekundi snimljene glazbe na ovom CD-u/DVD-u. Imali smo sreće što je naš prijatelj u čijem smo studiju snimali, Boris Boro Rakamarić, postavio minijaturne kamere po studiju tako da sad postoji i video dokument o autentičnosti nastanka naše glazbe.

razz cd coverKako, u tom slučaju, razvijate svoje skladateljske vještine?
One se u ovom kontekstu razvijaju pod utjecajem kolege glazbenika, sudionika u improvizaciji. Cilj mi je što više i što češće iznenaditi samoga sebe kroz izvedbu glazbe. Teško je odsvirati nešto “friško” a da se ostane u domeni poznatih pojmova glazbe. Pokušavam napraviti nešto u domeni free-jazza, na polje avangarde ne ulazim jer nemam znanje za to, iako jako volim avangardnu a i eksperimentalnu glazbu. Ja sam jazz saksofonist, multi instrumentalist koji pokušava iz svojih glazbenih iskustava iscijediti maksimalno kvalitetnu glazbu, kako na polju mainstreama tako i free jazza. Važno mi je da mi zamisli i osjećaj za glazbu ostanu isti kao kad sam se s devet godina prvi put s gitarom zatvorio u sobu. Sjećanje na to uzbuđenje ljubomorno čuvam i želim da mi bavljenje glazbom uvijek ostane takvo - uzbudljivo.

Osjećate li se tada kao skladatelj u trenutku - bez mogućnosti popravljanja i prepravljanje notnog materijala?
Da, to je odgovarajući izraz za tu sitaciju - “skladatelj trenutka”. Velika je odgovornost improvizatora, razina svijesti mora biti visoka. Tu treba spomenuti i moralno pitanje kad se špekulira s improviziranom glazbom. Ne bi bilo dobro da netko tko ne voli potpunu slobodu u glazbi, nego baš suprotno, tko voli dirigirati u bendu, a takvih je puno, ili voli raspisivati velike, raskošne partiture, krene raditi nešto čemu će nadjenuti naslov improvizirana glazba, i to zato što je to sad trend, jaka fraza, a rezultat će biti daleko, daleko od toga. U umjetnosti se treba suočiti sa samim sobom i znati se nositi s istinom.

Rajko ErgićKoliko je opasno svirati na taj način?
Ima puno vrsta talenata i svatko od nas ima zadatak da ustanovi, shvati u čemu je dobar, koji talent treba razvijati. Shvatio sam da sam nadaren za improvizaciju u glazbi i to njegujem. Riskantno je svirati ovako jer poneki mlađi glazbenik stekne krivi dojam da je to lako, pa se upusti u eksperimentiranje s katastrofalnim rezultatima. Da, opasno je i riskantno svirati na ovako slobodan način ako niste u stanju snositi odgovornost za ono što radite. Opasno je čisto i zbog nekih egzistencijalnih razloga, jer trendovi diktiraju situaciju na terenu. Naime, čini mi se da su mainstream i free-jazz jako slični žanrovi, bliski ako ih slušamo bez predrasuda. To je zvuk grada, urbanih sredina, velikih prometnih luka i tranzitnih točaka gdje se miješaju utjecaji raznih kulturnih skupina. Rijeka! Zagreb!...