Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Jeste li čuli za Afro-Cuban All Stars? Ako niste, taj nedostatak ili pomanjkanje informacija imate priliku ispraviti početkom ožujka u Tvornici. Ako jeste, onda vaša prisutnost na tom dugo očekivanom glazbenom događaju nije upitna. Jedno je sigurno, i jedni i drugi nakon koncerta izići će u noć s iskrenim osmijehom na licima. Osim što će biti privilegija čuti mnoštvo odličnih harmonija i improvizacija, siguran sam da će manje-više svi posjetitelji mrdati nogicama i bokovima, jer onima koji budu mirovali očito je slon prdnuo u uho.

Zaista mi je čast postaviti nekoliko pitanja njihovom voditelju, dirigentu i pravom ambasadoru kubanske, uvijek zavodljive, uvijek rado slušane glazbe. Pa krenimo.

Poštovani g. Juan de Marcos Gonzales, zaista mi je žao što neću biti u mogućnosti prisustvovati Vašem skorašnjem koncertu u Zagrebu, stoga Vam unaprijed zahvaljujem na odgovorima na ovih nekoliko pitanja.
O, da. Hvala Vam na interesu za kubansku glazbu i kulturu moje domovine.

Jedan od koncerata koji neću zaboraviti bio je Vaš nastup u Splitu 2005. godine, kad ste nadahnutim sviranjem na iskren ples natjerali i mlado i staro. Sjećate li se možda tog koncerta? Prošlo je skoro 14 godina, što se bitnog odonda promijenilo?
Naravno da se sjećam tog koncerta. Dobro smo se zabavili, a vjerujem i publika. Split je lijepo mjesto, a hrvatska publika vrlo strastvena. Oduvijek želim upoznati vašu domovinu, i to zato što mi je Toni Kukoč nekoć bio omiljeni košarkaš.
S druge strane, mnogo toga se promijenilo od 2005. godine. Za početak, stariji sam. Prije par dana podsjetio sam se prošlosti i utvrdio da sam sada iste dobi kao što su Ibrahim Ferrero, Guajiro Mirabal i Cachaito Lopez bili kad sam ih angažirao za snimanje i prve turneje Buena Vista Social Cluba (BVSC). Vrijeme leti. Danas moj bend ima drugačiju postavu. Kvaliteta je ostala ista, ali je postava nešto reducirana (na pozornici je sada 13 članova umjesto 18 koliko ih je bilo u Splitu 2005. godine). I dalje je to veliki bend, doduše malo umanjen. Osim toga, prije pet godina stvorio sam donekle drukčiji zvuk upotrebom puhačke sekcije u kojoj se nalaze bas klarinet, tri trube, flugelhorn i vibrafon. Takav miks daje određenu sofisticiranost energiji benda. Također sam napisao dosta kompozicija za ovakvu postavu. Iako takav odabir puhačkih instrumenata nije konvencionalan, dosad se pokazao vrlo uspješnim. Nastavljamo izvoditi pjesme u kojima se spajaju afro-kubanske melodije i moja vlastita glazba, i to tako da publika može cijeniti snagu i raznovrsnost naše glazbe. Još jedna promjena očituje se u činjenici da su moje kćerke odrasle te su se pridružile bandu i osnažile ga dodatnom energijom i ženskim utjecajem. Moja žena (mogli ste je vidjeti u Splitu) također je članica benda. Moje kćerke su visoko školovane glazbenice, pohađale su prestižne konzervatorije na Kubi i Meksiku. Starija, Gliceria Gonzales je dirigentica i svira vibrafon i klavijature, dok mlađa, Laura Lydia Gonzales, svira klarinet. Ostali članovi benda već duže vrijeme sviraju s nama. Odreda su izvrsni glazbenici koji su stekli priznanja i ugled u domovini u kojoj je, kao što znate, velika konkurencija u pogledu dobrih glazbenika.

2

U Zagrebu nastupate 8. ožujka u Tvornici kulture. U bendu vas ima 13, a pozornica u Tvornici nije baš velika, hoće li Vam to stvarati probleme u realizaciji Vaših uvijek „vrućih“ nastupa?
Pa, publika može očekivati vrlo kvalitetan i iskren koncert na kojemu ćemo je povezati s djelićem naše domovine. Kuba je malen otok, gotovo bez ikakvih resursa. Jedino što imamo su naše poznate cigare, dobra klima i glazba. Iskreno vjerujem da smo jedna od zemalja s najsnažnijim utjecajem na popularnu glazbu širom svijeta. Namjera nam je da ljudi u ovim stresnim vremenima nakon naših koncerata odlaze sretniji i bolje pripremljeni za svakodnevne životne bitke. Repertoar, kao što sam ranije kazao, biti će šarolik, smjesa klasike sa suvremenim melodijama iz raznih žanrova. Mješavina jazza sa plesnim pjesmama. Također, s obzirom da smo ove godine objavili naš prvi album na vinilu (A toda Cuba le Gusta), svirat ćemo i nekoliko pjesama Buenavista Social Cluba.

Vaš zadnji studijski album izišao je, interesantno, također u 2005. godini. Nakon toga nastala su dva sa nastupa u živo, Absolutely Live 1 i 2 iz 2009. i 2017. godine Planirate li možda opet snimanje novog materijala?
Nakon što je glazbena industrija postala digitalna, bio sam neodlučan glede izdavanja novih albuma. Drugačiji je to svijet. Moji agenti iz SAD-a i Europe uvjeravali su me da ipak izdam novi album, pa sam to i učinio 2017. godine s albumom „Absolutely Live II“, koji je sniman tijekom dva nastupa uživo u North Bethesdi u Marylandu i u Guanajuatu u Meksiku. Moja zadnja dva albuma također su snimana u živo jer sam htio da publika osjeti nešto stvarno. Primijetio sam da ljubitelji glazbe vole nastupe u živo, snimane iz jednog pokušaja, nešto poput simfonijske glazbe. Živi nastupi imaju magiju trenutka te povezuju slušatelje s temeljnim emocionalnim nabojem događaja. Ja ih osobno mnogo više preferiram. Svi albumi Buenavista Social Cluba snimali su se u studiju, ali u živo. Ako usporedite originalan album s našim nastupom u Carneggie Hallu, vjerojatno će vam draži biti ovaj drugi. Zamislite samo da Billie Holiday snima „Easy Living“ s nekoliko nadosnimavanja. Rezultat sigurno ne bi bio isti, tu nema dvojbe. Moj drugi album „Distinto“ za World Circuit također je sniman u živo. I „Live in Japan“ također. Preferiram živu glazbu. Bez trikova, bez autotunea i bez korektivnog softwarea. Bez nadosnimavanja. Prava stvar. Ipak, iz razloga koje ne razumijem, neki agenti i promotori žele studijsko snimanje. Mislim da je riječ o inerciji. Dakle, ove godine pripremam novi studijski album na kojem ću pomiješati afro-kubanske ritmove sa hip hopom. Bit će to nešto vrlo kubansko, premda mi je draga i poezija dobrih repera pa ću stoga dovesti i neke prijatelje poput Kurtisa Blowa da mojim aranžmanima pridoda urbani štih. Već sam snimio dvije pjesme. Nastojati ću da album izađe do jeseni.

3

Često se kroz tisak može pročitati sljedeći naziv Vašeg benda: Juan de Marcos Afro-Cuban All Stars. Siguran sam da s obzirom na kvalitetu glazbenika, kao i njihovu multinacionalnost, u bendu vođa baš i nije potreban, te da su svi glazbenici ravnopravni u iskazivanju svojih ideja. Kažite nam nešto više o tome.
Davne 1999. godine, kad sam prestao voditi Buenavista Social Club i odlučio zadržati samo Afro-Cuban All Stars, moj agent i prijatelj iz Engleske, Dave Flower, preporučio mi je da svoje ime ubacim u službeni naziv benda, i to zato što smo prvotnu postavu sa zaista sjajnim glazbenicima iz starih vremena zamijenili mlađom postavom. I ja sam ga poslušao. Uistinu, kao što ste kazali, bend je u stvari All Stars tim u kojemu svaki član ima svoj pedigre i povijest. Ne možete postaviti radni kolektiv bez vodstva, glave, jer to neće propisno funkcionirati. Zbog toga danas postoje vlade, dok smo prije imali šamane i poglavice. To je korisno i štiti nas od anarhije. Na našim probama, turnejama ili snimanjima ja donosim aranžmane, sviramo ih, te poslije analize rezultata donosimo odluke na temelju općeg konsenzusa. Ali netko treba sve to voditi i održavati stil po kojemu je grupa prepoznatljiva, a taj netko sam ja. Na pozornici je također potreban vođa koji daje migove, naznake za različite dijelove pjesama. Ne možete pustiti glazbenicima da sviraju po svojoj volji. Ako, primjerice, bilo kojem orkestru date notni zapis Beethovenove 7. simfonije, oni će je odsvirati, ali tko će kontrolirati različite vidove interpretacije (dinamiku i slično)? Ja preuzimam dirigentsku palicu u bendu. A to po kome se bend zove i nije toliko važno, makar po mom mišljenju.

Negdje sam pročitao da Vaši nastupi znaju varirati u interpretacijama, ponekad su više jazzy, ponekad tradicionalni, ponekad suvremeni. Što planirate za zagrebačku publiku?
Da. Na Kubi postoji više od 75 različitih vrsta popularne glazbe, a tu činjenicu nastojim prikazati na našim koncertima. Set lista ovisi o mjestu održavanja koncerta. U koncertnoj dvorani obično počinjemo s introspektivnijim i jazzy skladbama, dok koncert na kojima publika pleše počinju s življim pjesmama. Ponekad na istom koncertu pomiješamo oba stila, s više jazzy introm i vatrenim plesnim krajem. Također nastojimo odabrati repertoar na način da u pjesmama budu zastupljeni svi stilovi glazbe koju sviramo, jer publika tako može cijeniti raznovrsnost kubanske glazbe. Branimo tradiciju naše nacije tako što se oslanjamo na korijene, ali smo usmjereni ka budućnosti. A upravo tako će biti i u Zagrebu.

4

Harlem Globetrotters diljem svijeta promoviraju košarkašku igru. Za Vaš bend moglo bi se kazati da ste Globetrottersi kubanske glazbe. Kažite nam kako biste Vi definirali što je to kubanska glazba.
Da, na određeni način. Znali su me nazivati ambasadorom kubanske glazbe. Puno putujemo, branimo i predstavljamo afro-kubansku glazbu kao vrlo važan sloj naše kulture. Dosad smo bili vrlo uspješni. Neovisno o glazbenoj modi koja se mijenja svakih par godina, mi imamo vjernu publiku diljem svijeta i sretni smo kad pripadnici različitih kultura dobro reagiraju na naše namjere. Iskreno se nadam da ću još najmanje 5 godina ići na turneje, budem li imao snage. Kasnije ću se najvjerojatnije uključiti u razvoj kluba koji će startati naredne godine u New Havenu u Connecticutu, blizu sveučilišta Yale. Bit će to prvi Buenavista Social Club izvan Kube, prostor za jazz svirke izvanrednih glazbenika. Nick Gold, moj prijatelj iz World Circuita gdje sam radio kao A&R savjetnik za BVSC sessione i na drugim albumima, odobrio mi je upotrebu tog imena. New Haven je blizu New Yorka, te se nadamo napraviti nešto zaista dobro.
Za kubansku glazbu mogu kazati da je rezultat sinkretizma zapadne kulture (uglavnom Španjolske i Francuske) i mnogih afričkih kultura, uglavnom Bantu porijekla (Yoruba, Ibo, Congo, Ibibio itd.). Dakle, ona je nešto posebno gdje se, umjesto teške dobe, naglašava četvrta doba u taktu ili druga polovica četvrte dobe (posljednja osminka). Možda je taj opis odveć tehnički. Zamislite, recimo, ženski hod. Žena zakorači na dobu, a potom zanjiše bokom u jednu stranu na osminku. Tako je kubanska glazba strukturirana, a siguran sam i da je tako atraktivna mnogim ljudima različitog porijekla upravo zato što je sugestivna i poziva na ples. U plesnim žanrovima koji pripadaju onome što mi nazivamo „son“, a poznato je i kao „salsa“, bas uvijek udara na četvrtu dobu i to nazivamo advance bass. A zatim je tu još nešto: u našoj glazbi note nikada nisu odsvirane kao što su napisane. Uvijek je tu rubatto, unaprijed ili unatrag za približno jednu šezdesetčetvrtinku. Mi to nazivamo „sabor“ (začin) ili „sandunga“ (zavođenje). Mogao bih to još dugo obrazlagati, ali mislim da bi previše tehničkih detalja moglo dosaditi čitateljima.

Na vašem prvom albumu „A Toda Cuba Le Gusta“ iz 1997. godine svirao je i Ry Cooder. Poznata je njegova tadašnja izjava: „Dosta priče, haj'mo svirati“. Jeste li u kontaktu s njim, može li se s njim u budućnosti očekivati još suradnje?
Rya već odavno nisam vidio. On živi u Santa Monici u Kaliforniji, a ja živim između Mexico Citja, Kube i Washingtona. Prilično smo udaljeni jedan od drugog. No poslušao sam njegov zadnji album i zaista je vrlo dobar. Ry je jedan od glazbenika koje sam slušao dok sam odrastao, pogotovo njegovo razdoblje s Paulom Revereom i the Riders. Bilo mi je posebno zadovoljstvo što smo surađivali tijekom BVSC sessiona i kasnije na albumima Ibrahima Ferrera. Nisam siguran da ćemo ponovo surađivati na projektima jer nam je veza bio Nick Gold koji više ne objavljuje nove albume. Kao što sam već rekao, glazbena industrija se promijenila i danas je sve digitalno. Zbog toga World i Roots glazba teško preživljava. Cijene su također porasle. Ali na svijetu ništa nije nemoguće. Možda se ipak nađemo u nekoj budućoj produkciji temeljenoj na našoj glazbi.

U odnosu na početke benda primjetni su mladi glazbenici. Kako su se „mladi lavovi“ prilagodili starosjediocima?
Dobri su. Zgodna je to kombinacija. Pravo je zadovoljstvo raditi s mlađim generacijama koje donose optimizam i snagu doba u kojem žive. Tako se i održava kontinuitet bilo kojeg projekta. Život je ciklus u kojemu je svježa krv neophodna. Mladi donose ideje koje konzervativnijim ljudima poput mene isprva izgledaju previše odvažno. No mješavina izazova koje oni postavljaju i tradicionalnog koncepta kubanske glazbe stvara nove rezultate u kojima je sadržana bit, ali ostvaruju nove dosege. Mladi glazbenici u bendu visoko su akademski obrazovani i na pozornici će pokazati svu raskoš svog glazbeničkog umijeća.

afa

Planirate li, osim u našem glavnom gradu, održati još koncerata u Hrvatskoj ili bližem susjedstvu?
Ovoga puta ne. Imat ćemo samo koncert u Zagrebu, ali sviramo u susjedstvu, u Budimpešti, 6. ožujka u koncertnoj dvorani Bela Bartok (usput, veliki sam ljubitelj simfonijske glazbe, a Bartok mi je jedan od omiljenih skladatelja), te 9. ožujka u Cankarjevom Domu u Ljubljani. To će biti jedini koncerti u blizini u ovoj godini. Bit će zabavno.

Iskreno zahvaljujem na Vašim odgovorima u nadi da ću Vas uskoro gledati i slušati na nekom koncertu.
Bilo mi je zadovoljstvo. Zahvaljujem Vam na pruženoj mogućnosti da budem povezan s vašim čitateljima i nadam se da ću Vas vidjeti u budućnosti, kad ćete uživati i plesati uz afro-kubansku glazbu. Želim vam mir i mnogo zdravlja. Sve ostalo može se kupiti!