Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

k3 1

Željka Veverec i Toni Starešinić glazbeni su par koji ove godine slavi mnoge obljetnice. Njihov novi studijski album "Srce" našao se prvi vrhu brojnih godišnjih lista najboljih glazbenih albuma 2018. godine, a perjanice hrvatskog neo soul/popa večeras će ga predstaviti na velikoj pozornici zagrebačke Tvornice kulture. O njemu, raznim nominacijama i ostalim planovima razgovarali smo u jednom simpatičnom trešnjevačkom kvartovskom kafiću.

Postoji li koncept albuma "Srce"?
Željka: Da! Naravno da postoji? Zapravo, mi uvijek krećemo iz neke priče i tekstualne i glazbene. Zove se "Srce" jer svaki put kad objavljujemo album ili smo na pozornici, potpuno se ogoljavamo. Imam osjećaj da ljudima jednostavno otvoriš ovaj prsni koš i predaš to srce kakvo god ono bilo. Onda svatko može doći i piknuti te prstom ili te može, naravno, njegovati. Nekako se poklopilo i s time da će biti 10 godina od prvog albuma "Svijet za nas" pa nekako 15 godina kako smo zajedno, 5 godina braka, sve to u ovoj veljači. Kad smo radili pjesme, svaka je bila drugačija, ali nazivnik je srce. Nekako smo ih povezali jer je iskrena priča. Zašto bih sad ja izbacila "Sanjala sam ljubav", a ona uopće nije elektronska kao "Laka sam"? To je moja pjesma.
Toni: Nismo si stavili na ploču zadatak srce. Nekad se dogode neke pjesme, a onda se samo povežu sa svime.
Željka: Kad se samo prepustiš i radiš iz srca, nekako te uvijek sve navodi na taj put. Kao kad smo radili "Sami" – priča je zapravo bila u tome da smo sami u svemu što radimo. Postoje uvijek ti neki trenutci kada neke stvari moraš učiniti sam. Sam moraš sebe promijeniti. Sam moraš izrasti u nešto. Ne pričam o samoći kao nekoj tuzi, nego nekad shvatiš da si sam i tek onda možeš biti sa svima. Onda svima predaš ono što imaš iskreno – to je to srce. Nemaš ništa drugo.
Toni: Poslije je bilo zanimljivo slagati imena za instrumentale da se uklope.

Je li onda Azimut oda Šibeniku?
Toni: Hrvoje Jelković, koji vodi klub Azimut u Šibeniku, prije je vodio Purgeraj u Zagrebu i prati nas od početka karijere.
Željka: To je bilo zapravo jako bitno jednom mladom bendu jer nije bilo toliko klubova kad smo počeli svirati, ali Hrvoje je to podržavao. Treba ti to neko mjesto na kojem ćeš svirati, na kojem ćeš pogriješiti, na kojem ćeš imati koncerte, na kojem ćeš nekako isprobati svoje stvari, gdje će doći ljudi…
Toni: Purgeraj je bilo mjesto gdje je nastala ta cijela jedna scena te nekakve soul/funk muzike i novih bendova u ono vrijeme. Purgeraj više ne postoji, ali postoji fantastični Azimut koji smo onda nekako morali uklopiti u "Srce".

Javljaju li vam se često ljudi sa svojim remixevima vaših pjesama?
Željka: Ovaj put se to stvarno dogodilo. Andrea Ljekaj je napravio "Preludij" s albuma "Sami" i koji nam je bio super – mi ga sada čak i sviramo kao remiksiranu verziju. Onda je došla "Sanjala sam ljubav" s kojom smo mi htjeli da se malo produži njezin vijek, a i Yakki se svidjela. Cortex Team nam se javio za "Tvoju" za koju sam ja uvijek mislila da može biti super remiksirana. Svi su ti ljudi napravili odlične remixeve i potrudili se, a onda smo se i mi morali potruditi da sve to stane na album…

Ljudi danas baš i ne konzumiraju album kao cjelinu, već kao glazbu s radija.
Toni: To je istina. Srećom, nekako sve više toga završava na Youtubeu pa se nadam da ljudi uhvate nešto. Naravno, CD-e više ne kupuje nitko, ali mislim da se kod nas ne slušaju toliko ni streaming servisi.
Željka: S jedne strane je to šteta. Mi smo sad objavili jako puno singlova jer smo imali te pjesme i htjeli smo da ih ljudi čuju. Mislim da je super kad ljudi zapravo imaju singlove, a onda poslušaju i cijeli album pa se iznenade.
Toni: Ljudi zapravo danas i jako malo slušaju radio jer je on obično neka podloga u prostorima u kojima se radi, u uredima, kafićima.

Stavljate li se vi žanrovski u neku kućicu?
Željka: Ja sam prije imala veliki problem gdje nas svrstati. Jedna mlada glazbenica je rekla da je živjela u Londonu i da ne razumije zašto su Hrvati tako opsesivni u tome da se žanrovski rasporede. Zaista, glazba je jako fluidna i moram priznati da je moja glazbena baza sigurno neki soul/blues/pop, a da Toni ima možda neku drugu bazu iz koje krećemo.
Toni: Ja bih zapravo rekao da je naš žanr tvoj glas i moje klavijature. To je ono što se provlači kroz sve i što povezuje sve.
Željka: I kad zapravo pogledaš neke od naših pjesama, recimo, "Laka sam". To je pjesma koju sam napravila na gitari i koja je imala jednu mediteransko-španjolsku melodiju, ali tada sam rekla Toniju da je moramo potpuno promijeniti iako ima tu melodiju. Sviđa mi se ta kombinacija da je melodija onakva kakva je izvorno bila. To je ljubavna pjesma iako se ne čini tako.

Imala sam problem s tom pjesmom kada sam čula kako se zove. Dobila sam potpuno drugi dojam od onoga što zapravo jest.
Željka: Ma vidiš, meni je to baš drago.
Toni: Lake note!
Željka: Super, iako nisam to namjerno napravila. Ja sam dosta teška pa mi je dosta bitno da mogu s nekim biti laka. Dosta ljudi je dobilo krivi dojam na prvu i da sam malo hrabrija, slikala bih se gola. Ali nisam!

laka sam 27

Znači, zato je takva naslovnica! Vjerojatno je i to onda utjecalo na percepciju pjesme.
Željka: Da, da… nemam taj kapacitet, ali da sam neka opasno dobra mačka, vjerojatno bih se fotografirala u nekom badiću kao James Bond djevojka. Ovako sam išla na to da budem u Tonijevoj košulji, a da se ne zna što imam ispod nje… To je bila moja provokacija. Svidjelo mi se kako je to ispalo. Jedna lijepa stvar, da te netko nosi kroz težak život, a da su ljudi pomislili nešto skroz drugo.
Toni: Meni je ta slika više izgleda kao da si 70-ih kod nekog psihijatra.

Jako mi je super vaš koncept kako se fotografirate. Uvijek imate neku kompoziciju, nije klasično fotografiranje nego uvijek imate neku priču. Imate li neke uzore što se tiče naslovnica jer vjerujem da imate hrpe tih soul i funk ploča iz 70-ih?
Željka: Pa ne baš, ali imamo super fotografkinju koja nam je zapravo i prijateljica, Vanja Vučinić. Ja bih zapravo voljela da taj naš neki vizualni identitet bude još bolji. Tu mislim prvenstveno na budžet da možemo sve što zamislimo a ovako je na Vanji je da napravi čaroliju Uvijek imam neku ideju ili nađem neku lokaciju. Uvijek tražim po gradu neki zid. Vanja ima fantastično oko i slikala je čak i naše vjenčanje. Zna da je Toniju to uvijek tlaka. Ne mogu reći ni da ja sad to obožavam jer nisam tako samouvjerena, ali znam da će me Vanja srediti. Zapravo se uvijek dobro smijemo i zezamo kad dođemo negdje. Frendica Sanja Šantak nas zna također fotografirati i baš pogoditi našu bit i zbog njih dvije imamo super slike.
Toni: Ali zato kad se fotografiram za Chui, onda mi uopće nije bitno kako ću izgledati nego je najbitnije da nađemo neku smiješnu pozadinu, tako da mogu izgledati i kao najgori klošar i baš me briga. Ali pored Željke, to je onda malo drugačije.
Željka: Ima uvijek nekih duhovitih priča s tih slikanja jer je to uvijek gerila. Recimo, jednom sam pronašla u Savskoj neki stari haustor koji je imao prekrasne tapete i stari lift, napravili smo "Ljeto bez nas", a imali su male smeđe palmice. Nismo imali dozvolu pa smo zvonili i pravili se da smo susjedi, ušli unutra. Naravno, uvijek netko prođe pa moraš objašnjavati što radiš. Jednom je čak došla i policija kojoj smo sve objasnili i nije bilo problema.
Toni: Kad smo snimali na jednom raskrižju spot "Nije da me ne voliš" u 1 u noći, ja sam se prešetavao u pidžami na pješačkom prijelazu, a kamermana nitko nije mogao vidjeti. Uglavnom, došla je murija jer je netko prijavio da je luđak pobjegao iz ludnice.
Željka: Voljela bih da imamo puno novaca i neke velike tehničke mogućnosti, ali nemamo, pa moramo biti kreativni i imati dobre ljude zato Vanja i Sanja hvala vam!

Rekli ste da su vam fotografkinje prijateljice pa da vam je ugodno raditi s njima, no što je sa ostalim suradnicima? Je li vam lakše raditi s prijateljima pa si možete dozvoliti da se čak i porječkate ukoliko je to potrebno ili radije više volite skroz poslovni odnos?
Željka: Mi smo sa svim ljudima uvijek krenuli u posao pa su oni onda postali naši prijatelji. Krenuli smo zato što oni super rade, nekako smo se dobro razumjeli i oni su isto tako jako profesionalni. Mislim da je to dosta bitno. Ako se orijentiraš samo na tu prijateljsku bazu, ti puno toga moraš pročistiti i reći da bi to na kraju stvarno bilo dobro. Tako da mislim da je dobro imati ljude koji znaju podijeliti posao i prijateljstvo. Možda će ovo grubo zvučati, ali ako se bavimo glazbom onda je taj dio sada na prvom mjestu, a to nije ništa osobno.
Toni: Svi ljudi s kojima smo radili, osim što su bili dobri ljudi, to su bili i dobri glazbenici tako da smo mogli sve bez problema iskomunicirati, razgovarati i ispoštovati sve. Ako bi se dogodilo da idemo u suradnju s kim vidiš da stvari jednostavno ne funkcioniraju, ne bi jednostavno više surađivali. Nema smisla da se mučimo i mi i svi skupa, ako neke stvari ne idu.

Vanja Vucinic Zeljka

Koliko su dugo nastajale pjesme za "Srce"? Koliko ste stvarali album?
Toni: Poklopio se neki prirodni ciklus od tri godine.
Željka: Neke pjesme nastanu u vrlo kratkom vremenu, neke su postojale kao skice otprije. Primjerice, "Nešto veće od nas" je pjesma koju smo mi davno napravili, ali nikako se nije poklapala. U ovoj konstelaciji zvijezda, s ovim ljudima, nekako je taman dobro sjela. Ima još takvim pjesama.
Toni: Takva je bila "Vila 21" na prošlom albumu, ali tek je sad dobila Tedija.
Željka: Nikad ne bacamo pjesme. Neke su nastale vrlo friško, jako odmah i onda se povezalo sve to nekako. Mislila sam da možda "Nešto veće od nas" neće nikada zaživjeti, a na kraju vidiš…

Toni, ti paralelno radiš na milijun projekata. Koliko ti je teško manevrirati što se tiče muzike? Kada sviraš s nekim drugim glazbenicima, je li ti teško raditi vlastitu glazbu?
Toni: Nije mi teško raditi svoje stvari. Sad su bile takve situacije da smo snimali i album s Edom Maajkom i Josipom Lisac. Toliko sam bio natrpan da sam morao to ispoštovati jer su dobri ljudi pa neke svoje stvari odgađam dok ovo ne prođe. Uspjeli smo napraviti ovaj Mangroove album usprkos tomu jer smo puno toga napravili prije. Sad sam preporođen i super mi je. Volim raditi sve to, ali kad radim za sebe, to mi je stvarno najveći gušt.
Željka: A i dobro si organiziran, rekla bih.
Toni: To je takav posao, 0-24. Što se tiče koncerata, uvijek je to tko javi prvi datum, stavi šapu u kalendar. Nema ljutnje. Mislim da tako svi funkcioniraju, drugačije ne možeš. Neki kažu, mi moramo biti prvi, ali s takvima onda ne radimo. Srećom ili ne srećom, nemam baš puno koncerata ni s Josipom, ni s Edom, tako da imam puno vremena za sve ostalo.

Pokušavaš li svoj stil sviranja više prilagoditi onda tim drugim izvođačima ili pokušavaš zadržati svoj način sviranja, svoju osobnost u svemu tome?
Toni: Oni su mene zvali iz razloga što sviram tako kako sviram. Poštujem njihove želje, ali zvali su me zbog mog stila. Ima puno klavijaturista koji tehnički sviraju puno bolje od mene i uopće me nije sram to reći. Ja imam neki svoj sound, a kome to paše, valjda me zbog toga i zove.
Željka: Ja ću ga isto sad malo pohvaliti i reći da ima tu sreću da ga ljudi pozovu da on sam da to nešto svoje.

Uvijek imate neke zanimljive suradnje, meni nespojive s Mangrooveom. Kako ih birate?
Toni: Pjesma sama pozove. To jednostavno uopće ne razmišljaš nego čuješ. Ovdje bi super bio Tedi, ovdje Dado Topić, Remi.

Vanja Vucinic Mangroove

Jeste li ih znali otprije ili imate problem pozvati osobu s kojom niste prije komunicirali?
Željka: Nemamo problema, samo je pitanje hoće li ta osoba pristati, to je uvijek na njoj. Nismo znali Tedija, ali uvijek idemo na to da je pjesma dobra, volimo ju, nama se sviđa, ovo bi možda bilo baš dobro. Ali da je Tedi rekao ne, napravili bismo ju mi sami ili možda bi nekog drugog stavili. Tako isto i za Dadu Topića kojeg prije nisam poznavala. Bilo je duhovito kad sam ga nazvala. Rekla sam mu: "Imam pjesmu za Vas, to će Vam biti super!", a on je bio malo skeptičan: "Dobro, čekaj malo da je čujem. Prvo ti meni pošalji tu pjesmu." I to nije uobičajeno za mene. Nisam ja tako samouvjerena, ali nekako sam za tu pjesmu rekla da će to biti to. Kad ju je čuo, samo je pitao kad ju snimamo. Dosta sam čekala taj njegov odgovor, ali kad je stigao, bilo je super.
Toni: Zapravo je najmanji problem nekog nazvati i poslati mail. Veća je frka kad čekaš odgovor.
Željka: Surađivali smo i s Josipom Lisac. Tu je Toni imao cijelu viziju, njegova je pjesma, a ja sam samo napisala tekst. On je cijelo vrijeme govorio kako će to raditi s Josipom, kako će Josipa to otpjevati. Ja sam samo rekla okeeeeeej… Ona je zapravo osoba koja ima dosta suradnji, ali i najviše suradnji fakat odbila. Njoj valjda netko pošalje nešto na tjednoj bazi. Za nju sam snimala i demo, kako bi onda to otpjevala.

Ako si snimala demo za nju, je si li je onda oponašala?
Željka: Ne daj Bože! To bi još bilo gore da sam napravila! Pokušala sam što jednostavnije melodijski to otpjevati bez ikakvih svojih prepoznatljivih stvari. Dosta sam slušala pjesme koje je prije otpjevala i baš sam je radila za nju.
Toni: Bilo je zanimljivo kad je Željka radila i za Dadu pjesmu i nakon što je otpjevala demo, spustili smo njen vokal za par oktava niže i onda je zvučala kao Dado!
Željka: To sam napravila da dobije neki dojam! Naravno da je on super muzičar i sve mu je jasno, ali dosta često ti imaš u glavi nešto što je možda teže ljudima objasniti. Dado se pitao kad je on to otpjevao :D Volim da ljudi mogu dobiti dojam o tome kako smo mi zamislili.

Što se tiče pisanja za druge izvođače, jeste li vi pisali samo za Josipu ili za još nekoga?
Željka: U biti ne. Mi smo samo zajedno napisali za Josipu. Ja sam se šalila s Tonijem, kad sam vidjela sve te paralelne svjetove u regiji i što zapravo veći broj ljudi sluša, da bi trebali uzeti neki alter ego i početi pisati neke drugačije pjesme… ali zašto ne? Otvoreni smo za sve. Toni je imao suradnju s Borisom Štokom.
Toni: Imam materijal s Tomislavom Golubanom i Edom Maajkom gdje sam imao neke autorske momente. Radio sam glazbu i za jedan dokumentarni serijal "Velike nesreće poslijeratne Hrvatske" koji se odnosi na razdoblje u Jugoslaviji i početak 90-ih. To mi je bilo prvo takvo iskustvo i iako mi je s jedne strane bilo depresivno stalno gledati takve fotografije, s druge strane cijeli posao sam napravio doma sam u toplom.
Željka: Ja sam napravila pjesmu za Krapinski festival za KUD Croatia u kojem sam plesala dok sam bila mala. Zapravo sam se otvorila svakoj mogućnosti jer volim sve vrste glazbe, ako mi se sviđa pjesma.. radila sam i sa Elvisom Stanićem gdje sam samo pjevala, i sa Igorom Geržinom s kojim je bio model da ima glazbu, a da ja napravim tekst, dok obično radim i jedno i drugo.

Dobro je svako malo izaći iz neke ugodne zone i vidjeti u čemu si još dobar.
Željka: Uvijek zapravo radiš ono nešto iz sebe, ali postoje neki različiti dijelovi tebe koje drugi ljudi vide na neki drugi način i onda to mogu izvući iz tebe. Mislim da to obogaćuje i ono što ti misliš da jesi.

Vanja Vucinic Ljeto bez nas Mangroove

Mislite li vi da ćete ikada doći u godine kada ćete glazbu držati po strani?
Toni: Teško.
Željka: Mislim da kod svakog, pogotovo kad si u godinama, dođe do toga da ti je naporno ići na putovanja, ali onda napraviš ono što možeš. Mislim da neće doći do toga da ćemo se prestati baviti glazbom i da će nam to biti teško, nego samo možda ove popratne stvari koje mi sami radimo. Recimo, da Toni vozi do Kosova i Makedonije…
Toni: Ma ja mislim da će u to vrijeme već postojati hologrami…
Željka: Ma mislim da se to već i sada radi. Možeš doma svirati pa te puštaju na Facebooku…
Toni: Jedna japanska hologram pjevačica već ima rasprodanu cijelu turneju po Japanu.
Željka: To je jedan novi način bavljenja glazbom. Moram priznati da volim publiku, da vidim ljude i tu neku njihovu reakciju…

Što najviše ne volite raditi u glazbi, a da nije glazba?
Toni: Slati mailove i editirati snimke…
Željka: Dogovarati te križaljke tko kad može… Najbolji dio je kad si na pozornici i samo pjevaš, ali dok dođeš na pozornicu, ti si već i odsvirao i otpjevao, doputovao, imao tonsku, sve ljude si prikupio, imali ste probu.
Toni: Ta pretkoncertna depresija… ali onda je poslije koncerta sve divno i bajno!

Rock & Off?
Željka: Opet nismo ništa dobili iako smo bili nominirani u kategoriji za pjesmu godine, ali to je jaka konkurencija, i bili smo u konkurenciji za pop izvođača isto u lijepom društvu. Toni je s Chuiem dobio Rock & Off za najboljeg jazz i koncertnog izvođača.

Nagrade i glazba?
Toni: Nagrade su lijepa stvar jer dobiješ neko priznanje. To je dokaz kao aha, dosta je ljudi to primijetilo i sviđa im se to. A s druge strane, sve te nagrade imaju i depresiju poslije toga. Malo se veseliš, sve je super, divno, krasno, a onda to prođe i malo pogledaš stvarnost i što te sve čeka pa onda potoneš.
Željka: Naravno da nitko ne radi ništa zato da bi dobio nagradu, ali ja isto moram priznati da je lijepo što te motivira i da pomisliš kako će sada možda više ljudi doći na koncert. Uvijek se nešto pokreće svaki put kad napraviš nešto novo, ali želiš možda izaći iz svog tog malog svemira i malo se proširiti. Kod nas je sve to tako malo i čini se kao da živiš u paralelnim svemirima kad pogledaš neke druge brojke i neke ljude koji pune arene, i onda se veseliš tome što je netko poslušao tebe. Ali moram reći da svi ti ljudi koji su sada na Rock & Offu i kritičari, mislim da ima nekoliko imena koji su pratili od početka tu neku off scenu, a to može mnogo značiti. Kada smo mi objavili svoj prvi album, to kao da je bilo ispod nekog pulta. Nitko nije znao za to, niti je bilo poslano igdje, ni mi tad nismo znali što se sve treba napraviti. Onda su se pojavili ti neki ljudi koji su dobili CD ne znam kojim načinima i napisali nešto pozitivno. Možda to nije bio naš najbolji album, ali oni su nas predstavili i mi smo bili sretni radi toga! Drago mi je da ti ljudi i danas nalaze nekoj široj publici isto neke nove izvođače koji danas nešto naprave.

Mangroove nikad nije dobio Porina, zar ne?
Željka: Ne, Mangroove je uvijek bio redovito nominiran u kategoriji za najbolji klupski album.

Veselite li se ovogodišnjem Porinu i očekujete li koju nagradu s obzirom da je album "Srce" bio pri samom vrhu godišnjih lista najboljih albuma 2018.?
Željka: Vidjet ćemo što će biti. Mi smo sretni da album dobro prolazi.

Planovi za dalje?
Željka: Nakon promocije albuma, voljeli bi napraviti neku turneju po Hrvatskoj, da budemo po festivalima i da više sviramo. Naravno, Mangroove ide dalje, samo ćemo u ovom periodu opet ići singl po singl jer se to čini kao dobra varijanta da te ljudi upoznaju. Možda napokon uhvatimo i neki hit koji će se vrtiti po radiju. (smijeh) Mangroove isto ima neku ideju, koja je sada u začecima, da okupi neke svoje stvari i napravi neku akustičnu varijantu, neku drugu stranu Mangroovea. Pjesme znamo izvoditi drugačije u akustičnoj varijanti pa neću nazvati ovo nekim best of-om, ali neke stvari bi izabrali i stavili u nove aranžmane. U svakom bendu dođe neki period kad već ima dosta pjesama koji bi možda mogle oživjeti na neki drugi način.
Toni: Često kako sviramo, stvari se i promijene na pozornici, dobiju neki svoj život, neku svoju priču. Tako da početkom proljeća sviramo i u Zadru, Šibeniku, Splitu. Stiže novi album Chuija, a spremamo se i za ljeto i ljetne festivale i želimo uhvatiti tjedan dana godišnjeg odmora!