×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2007/09/lapanke_2.jpg, images/SGKolumne/2007/09/lapanke_2mala.jpg, LaPankE Logo, Left} Od svih punk bendova za koje sam čula i koje sam i sama slušala, udio ženskih punk bendova, puno je manji. Zašto je to tako i da li je hrabrost ono što manjka pripadnicama punk scene da se aktiviraju i počnu svirati? Sigurno je u svakom slučaju to da je konkurencija velika. I često prestroga.

Iako mi se želja za istraživanjem o ovoj problematici pojavila još davno kada sam uhvatila samu sebe da se iznenadim dok vidim da nastupa neki ženski punk bend, ipak je moj preloman trenutak bio kada sam iz publike na jednom koncertu čula uzvike upućene nekim curama koje su se spremale svirati. Izjave tipa: ?Vidi mala, to su ti žice!? i ?Šta one pokušavaju??, dolazile su od nekih klinaca u kožnim jaknama, martama i prišivcima Ramones, Anarchy, GBH i sličnima. Pankerima, reklo bi se, ali više fashion pankerima nego pravim pankerima. U čudu sam ih promatrala tokom cijelog koncerta, ne shvaćajući da li je moguće da nekome tko živi ili barem vjeruje da živi nešto i za nešto, promakne čitava jedna ideologija vezana za tu pojavu? Pokazivati lijevo, a hodati desno isto mi je što i tim klincima biti panker. Čisto neznanje uzrokovano manjkanjem volje za razbijanjem nekih osnovnih predrasuda i stereotipa u vezi žene na pozornici. U ovom slučaju to se odnosi na ženu kao članicu benda, a ne pratećeg seksualnog objekta.

Punk kao muzika koja se pojavila sedamdesetih godina prošlog stoljeća s vremenom je potegnula za sobom nezaobilaznu ideologiju. Nema tu ideologije- rekli bi neki, ali ja se s tim ne bi složila. Čim tu postoje neke ideje, ljudi koji ih stvaraju, slijede i tumače, a pripadaju nekoj skupini ili vremenu, onda mislim da tu postoji i ideologija. Uvijek sam bila pobornica mišljenja o pank ideologiji kao ideologiji koja se protivi militarizmu, seksizmu, komercijalnim vrijednostima i normama, ugnjetavanju,eksploataciji, konzumerizmu, a zalaže za ljudska, životinjska,ekološka prava, individualnost, društvenu ravnopravnost, toleranciju,…

Radi nekih od tih stavova i vrijednosti često se susreću pank i anarhizam pokušavajući zajedno živjeti pod anarhističkim motom prikladnim punku - ?Drugačiji svijet je moguć.?
Samim time dolazimo i do teme feminizma u anarhizmu i panku kao ideologiji, ali i u ovom drugom slučaju, glazbi. Radi onoga na čemu se anarhizam temelji i zasniva, mislim da je nužno govoriti i o feminizmu. Međutim, često izbjegavanje teme feminizma, uzrokovano je mnogo puta jednostavnim, sirovim, za ovo vrijeme, neopravdanim neznanjem i muškaraca i, nažalost, žena o tome što feminizam uopće je. Ne samo neznanje, nego i krivo tumačenje i stvaranje vlastite, često puta, smiješne, slike o njemu.

Tu se vraćam na početno pitanje. Zašto onda, barem u panku, glazbi koja promiče društvenu ravnopravnost, govori protiv diskriminacije i seksizma, opet dolazimo do toga da imamo dovoljno pankerica ispred kluba na klupicama u parku sa litrom Ribara i Trento kole, ali nemamo ih na pozornicama kao bubnjarke ili gitaristice? Da li je moguće da od istog broja pankera i pankerica na jednoj strani imamo hrpu bendova i talentiranih i dobrih glazbenika, a na drugoj samo njih par od kojih gotovo da nema onih dugotrajnih koji su dali veći doprinos pank glazbi?

Iako je, zadnje što želim, da ova kolumna bude seksistička, pričajući samo o ženskim bendovima, kao što bi mi izgledalo da pričamo samo, isključivo, o muškim, ipak ideja i je predstaviti žensku pank scenu, kako domaću, tako i stranu. Čim počnem imati previše posla, znat ću da pank stvarno počinje djelovati onako kako bi i trebao.