Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mangroove

Tri godine nakon sjajnog albuma "Sami", zagrebački sastav Mangroove objavio je, sada pod okriljem Aquarius Records, svoj novi, ukupno četvrti album, "Srce". Odlične nove pjesme i svakako album za najtopliju preporuku bili su nam više nego uvjerljiv povod za razgovor s autorskim dvojcem, Željkom Veverec i Tonijem Starešinićem.

"Srce" je "na terenu" i skuplja iznimno pozitivne kritike. Kritika je, dakle, svoje vrlo jasno rekla. Očekujete li i proširenje baze slušatelja?
Željka: Jako nam je drago da su kritike dobre i to nas veseli, ali hoće li to baš proširiti bazu slušatelja vidjet ćemo na sljedećem koncertu. Mislim da publika najviše reagira na live koncerte i na glazbu dostupnu besplatno na internetu. Oni će svoje reći ako im se sviđa ono što sami čuju pa ako nekoga dohvati neka recenzija pa zato ode kupiti album i onda dođe na koncert, nitko sretniji od nas, ali ipak mislim da šira publika ne reagira toliko na recenzije, možda ih čak i ne čita, ona sluša što dospije do njih, a recenzije su više za ekipu koja je već unutra i prati scenu.

Na albumu se osjeti veći utjecaj glazbe koju također vrlo uspješno, osobito što se kvalitete tiče, zadnjih godina stvara Chui. Prirodni tijek stvari ili pitanje odluke?
Željka: Mislim da je zapravo obrnuto jer Mangroove je tata Chuiju i svi oni koji su bili na koncertima Mangroove znaju da je to uvijek kombinacija instrumentala i vokala i tako se to nekako kroz godine i provlači na svim našim albumima. Nismo tipični pop bend jer svatko je od nas dvoje (Toni, Željka)  glazbeni individualac koji nosi svoje glazbene ukuse, ali mi smo ih upravo u Mangrooveu spojili i to nam se sviđa. Upravo zato imamo kombinacije bluesa, popa, soula, hip hopa i psihodelije, sve smo to mi, sve je to Mangroove. Na svim albumima tu su instrumentalne stvari koje povezuju vokalne i obrnuto.  
Toni: Da, Chui je nastao nešto kasnije i to na probama Mangroovea, baš dok smo radili album "Put na mjesec" i na tom albumu je isto bilo instrumentala jednako kao i na ovom sad. Vjerojanto bismo dosad sa svim instumentalima na svim albumima imali i cijeli jedan instrumentalni album Mangroove; samo želim reći kako su instrumentali sastavni dio Mangroovea oduvijek, a posebno se to čuje i na koncertima jer sviramo više i ne držimo se limita postavljenim aranžmanima u studiju.

Kako je nastajalo "Srce"? Što su u glazbenoj slici donijeli Leo Beslać i Silvio Bočić?
Željka:  Čini se da sad već imamo jasan ritam od tri godine u kojem stvaramo nove pjesme. "Srce" je isto tako nastajalo u te tri godine, naravno, paralelno smo svirali promovirali i album "Sami" i skupljali iskustva potrebna da bi se opet stvorilo nešto novo. A proces ide tako da obično ili ja dođem Toniju s pjesmom, otpjevam ili snimim i onda zajedno sjednemo, on za klavir, ja pored njega, pa vidimo hoće li ostati u tom obliku ili će  krenuti nekim drugim ili zajedno muziciramo doma pa snimimo bazu, onda ja još poradim na tekstu a Toni na aranžmanu. Kad to već ima oblik pjesme dolazimo na probu i Silvio i Leo stvaraju svoju magiju. Silvio i Leo donijeli su "Srcu" svježu mladu krv a to je jako dobro za srce i krvne žile. Osobito flauta kao jedan novi zvučni moment koji podiže cijelu stvar na neki drugi nivo i činjenica da Mangroove ima dvije  klavijature u bendu. Jako je veselo.
Toni: Pardon, Željka, Mangroove ima puno klavijatura u bendu ali ima dva klavijaturista, a i ti bo'me sviraš sintesajzer Theremini, hehe. Da, Leo je donio u bend hrpu glazbenih talenata i multiinstrumentalnost. Svira flautu, klavijature i bas gitaru, što nam na koncertima daje velike mogućnosti, neke pjesme sviram bas na moogu, neke Leo na bas gitari, instrumentalne solističke dionice također se izmijenjuju između flaute i mojih klavijatura... Puno toga možemo napraviti, a samo nas je četvero na pozornici. Silvio je master groover, pa je donio savršen groove na kojeg ne možete ostati imuni, a ima i super sound bubnja. Mislim da je Rundek to isto prepoznao i brzo ga uzeo u svoju ekipu, hehe. Naravno, svima nam se puno preklapaju osobne kružnice glazbenih ukusa i to je glavni preduvjet za ostvarivanje suradnje.

m

Promijenili ste i izdavačku kuću... Neki posebni razlog?
Željka: Iskreno, dobili smo bolju ponudu i to je bilo to. Pomislili smo da trebamo pokušati i zašto ne olakšati si neke stvari. Promjene su ponekad same po sebi nužne, a s druge strane Chui je i dalje ostao u istoj izdavačkoj kući tako da svi sretni i zadovoljni.
Toni: A i Aquarius je glazbeno-stilski puno bliži Mangrooveu, a Chui se više uklapa u alternativno rokerskiji katalog Dancing Beara.

Usudim se reći da bi glazba kakvu svira Mangroove u nekom prirodnijem rasporedu snaga trebala vladati radijskim postajama. Kako biste se sami pozicionirali u odnosu na ono što bismo mogli nazvati mainstreamom na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Željka: Ja sam se nekako izgubila u našem mainstreamu, bar što se radija tiče, tako da ne mogu baš skužiti kako to da stvar kao "Laka sam" nekima zvuči toliko avangardno ili još bolje "Sanjala sam ljubav" je previše jazz. Ali ima radio stanica koje još puštaju različitu i kvalitetnu mjuzu, a mislim da sam u prvom dijelu već odgovorila da ja definitivno mislim da bi se gotovo sve naše stvari, osobito singlovi, komotno mogle puno više puštati na radiju.
Toni: Moj dojam je da je naš odnos prema mainstreamu stalno negdje blizu, a istovremeno daleko. Stvarno ne vidim razloga da se neke pjesme ne vrte više ali tu su sad neke druge stvari u igri, od ziheraškog ultrakomercijalnog dodvoranja nekih radija određenoj publici do preraspodjele tantijema od vrćenja na radio postajama. Ali danas je pak internet pojeo i radio i televiziju tako da se ne treba previše opterećivati s tim, publika koja reagira na ta glavna mainstream radija koja dirigiraju glavnu top listu ionako je vrlo inertna prema glazbi općenito i pojavljuje se samo na koncertima par najvećih zvijezda i na besplatnim masovkama.

Mangroove postoji već dugo... Prisjetite li se svojih početaka, kako biste opisali razvoj benda? Možda neki potez koji biste ispravili da možete, nekakav presudan korak...?
Željka: Mangroove je i Toniju i meni škola i naravno da smo i u počecima radili lude stvari i glupe greške i bili i naivni i uff... ali sad kada se svega toga sjetimo sve je baš kako treba biti i sve nas je vodilo tamo gdje želimo stići. Još smo na tom putu i ne treba žaliti ni za čim niti ispravljati ono što je bilo, prošlo je, naučili smo toliko toga i treba ići dalje.
Toni: Jaoo, malo mi bude neugodno kad se sjetim nekih nepromišljenih gluposti koje uradih tamo davno ali sve je to bila velika škola koju smo skupa prošli kroz Mangroove. Mislim da je presudan korak bio kad smo odlučili da ćemo živjeti od glazbe. Kad se makneš iz drugih stvari jednostavno osjetiš navalu slobode koju imaš, a s druge strane tu je obaveza preživljavanja pa nekako to moraš spojiti u jednu cjelinu.

Kako nastaju pjesme, odnosno, skladbe? Je li se koncepcija mijenjala tijekom godina?
Željka: Pa u biti koncepcija se nije mijenjala iako bilo je pokušaja da uključimo cijeli bend u sam proces stvaranja, čak onda kad nas je bilo najviše, ali ta demokracija nije upalila. Toni i ja smo se već u početku nekako nametnuli kao autori. Ma zapravo Toni kada me je pozvao u svoj tada instrumentalni bend rekao je: želim raditi svoje stvari i želim vokalne stvari. Ja sam rekla, super imam ja već neke svoje stvari i tako smo krenuli on i ja. Jedan čovjek i jedna žena, klavijatura i glas, povremeno moja gitarica. I tako dan danas on ima neku ideju pa kaže hajmo malo jammati ili ja dođem s pjesmom pa ju on, kako ja volim reći, uništi (smijeh).
Toni: Najlakše je kad jedan ima ideju za pjesmu i kako treba zvučati, s dvoje je isto lagano ali već malo kompliciranije i tako s porastom glava uključenih u stvaranje pjesme smanjuje se lakoća stvaranja, a povećavaju problemi. To je vrlo logično jer ni jedna glava nije ista, i svaka čuje nešto na svoj način, pa je lakše uključiti druge glave kad se već postavi neki smjer pjesme na koji se onda ostali nadovežu svojim iskustvom i obogate cijelu priču.

Oboje imate projekte ili bendove izvan Mangroove. Mislite da je u pitanju najbolja kombinacija ili očekujete možda neke vrste spajanja tih glazbenih putova, možda nekakvo objedinjavanje u jedan veći bend?
Toni: Super da to pitaš jer evo mogu sad i najaviti, na novom Chui albumu bit će pjesma Chui feat. Mangroove. To jedna moja stara stvar koja je nastala još davno prije svega pa nije mogla ići amo ili tamo, a i treba puno ljudi za odsvirat ju tako da će to biti jedan dobar mnogoljudni spoj.

Singlovi, albumi, digitalne platforme, revival vinila... Kako gledate na današnju glazbenu industriju i formate izdavanja glazbe? Kakve su mogućnosti za življenje od glazbe u Hrvatskoj? Ustrajete na formi albuma?
Željka: Uff, puno toga se promijenilo u naših samo deset godina na sceni, a kamoli u cijeloj industriji. S jedne strane sve je dostupnije i to bi trebala biti super stvar, ali opet ja se nekad pitam kako današnji klinci mogu saznati za super stvari ako im nitko nije šapnuo. U bespućima interneta kako će moj nećak ikad poslušati Milesa Davisa ako mu to nitko nije preporučio... Mislim da to treba biti neka kombinacija medijskog educiranja, roditelja pa onda i društva i onda kreneš sam u super potragu. Moja mama je radila na pločama i ja sam ploče slušala cijeli život i sjećam se 90-ih kad su sva djeca u školi imali cd-player. Ja sam slušala Beatlese na svom gramofonu, ali to tada nije bilo u modi reći niti sam ja to smatrala kao neki modni krik ili foru; imala sam jednostavno gomile ploča, super ploča i gramofon i slušala sam muziku, tako da i dan danas volim vinil i drago mi je da se vratio u modu (smijeh). Mnogi tvrde da je vrijeme albuma prošlo, ali mi volimo napraviti neku glazbenu cjelinu i spojiti to u neku priču i zato volimo album. Ima nešto u tom opipljivom CD-u, knjižici, čitanju tekstova, gledanju slika muzičara i nekako uvlačenje u taj svijet kako je to nešto i zašto nastalo. Možda je to nostalgija. S druge strane, super je da jednim klikom svi mogu poslušati album ili pjesmu koja im se sviđa – ne znam kako će to biti kod mlađih naraštaja ali meni je drago da sam dijete i analogije i digitalije. Da mogu uživati u ploči, da sam osjetila ushit pri kupnji CD-a nekog dragog izvođača i da opet mogu otići na net i potražiti i poslušati sve što me zanima.
Toni: Da, slažem se sa svime što je Željka rekla, ja sam isto tako imao gramofon doma pa smo kao djeca po zimi kad je vani brijala bura slušali ploče, a kasnije je tata krajem osnove škole donio hrpu CD-ova i onda je krenula glazbena zaraza. Kasnije sam, kad sam došao u Zagreb na faks, dalje sve sam istražio putem allmusic.com. Ali trebao mi je netko da me postavi u doticaj s glazbom. Danas pak novi roditelji su generacije prvih pravih gamera, pa ne slušaju doma glazbu nego igraju s djecom igrice i igrice su glavni oblik zabave svih mladih, od mladih roditelja pa do djece od 5 – 6 godina; prije je glazba bila jedan značajan oblik zabave, pa se od nje moglo puno lakše živjeti. A bilo je prije i puno manje bendova i svega, dok su danas nove tehnologije omogućile da se puno više ljudi može baviti glazbom, a prostora za svirke je sve manje.

Koliko vam je, uz promotivnu stranu priče, bitna koncertna aktivnost? Unosite li u već gotove, snimljene pjesme nove ideje? Što slušatelj vaših studijskih snimaka može očekivati od koncerta Mangroove?
Željka: O, pa koncert je bit svega, mislim živa svirak energija i povezanost s publikom je ono što svi glazbenici najviše vole. Mi smo uvijek voljeli žive svirke i tamo se zapravo događaju te prekrasne čarolije. Mi nismo bend koji zvuči isto na CD-u i uživo. Da netko ne bi krivo shvatio, ne u negativnom smislu jer ljudi nekad znaju reć' bilo smo na koncertu i bilo je fenomenalno, ljudi zvuče isto ko na CD-u. Ja to razumijem i poštujem, ali ja kad idem na koncert očekujem nešto više jer CD mogu slušati i sama doma, a live je live. Tako i mi uvijek improviziramo i osluškujemo publiku, idemo s njom pa kud nas odvede. Publika i prostor postaju dio glazbe i neka stvar može uz neke ljude zvučati sasvim drugačije kao i u nekim prostorima. Pa to je živa stvar i mislim da se to treba iskoristiti. Ja sam to uvijek barem pokušala iskoristiti, vidite te ljude, ili plešu ili pjevaju s vama ili stoje pa ih morate pokrenuti, dirnuti, ispričati im svoju priču kroz pjesmu... Pa to je strašno, to je izazov, to je hrabro, ali to je to.

Turneja je već precizirana ili još slažete raspored? Gdje vas se može sve očekivati idućih mjeseci?
Toni: S turnejom krećemo od veljače. Prvo, 8. veljače sviramo promociju albuma u Tvornici Kulture pa krajem ožujka idemo u Split i Šibenik, početkom travnja smo u Zadru, a ostali koncerti su još u dogovorima. Postalo je malo smiješno spominjati riječ turneja u ovim našim regionalnim uvjetima. Jer se to sve svelo na vikend avanture, eventualno po ljeti uspijete skupiti nešto više dana u komadu da bismo to mogli nazvati turnejom.

Dolazi vrijeme kad se slažu godišnje liste, a vrlo brzo će na red doći i nominacije te dodjele nagrada, od Porina do nove Rock & Off nagrade...  Da ne slušamo i čitamo samo što drugi misle o vama, kako vi vidite trenutnu kritiku u Hrvatskoj i koliko su te liste i nagrade stimulativne za vas kao bend(ove)?
Željka: Tko ne voli kad ga hvale (smijeh)? Nije to nešto s čime krećeš, nije to nešto ni o čem razmišljaš kad radiš pjesmu, nastupaš ili snimaš album, ali kad se dogodi da te struka pohvali lijepo je i motivira te, osobito jer se kod nas ne radi o novcima. Dakle, imaš publiku koja ti je najvažnija i njenu reakciju i sad imaš ljude koji slušaju i pišu o tome, zapravo isto dio tvoje publike. Mi nismo milijunski igrači, naše tržiše je malo, naša glazba nema kapacitete za stadione tako da živimo od ljubavi pa kada nas vole sretni smo.
Toni: Na kritičare gledam kao na publiku koja voli strastveno glazbu i prati što se događa na sceni i u prilici je podijeliti neku dobru riječ s drugim ljudima. Publika koja je u prilici da stvori još publike. Istina je da se danas umanjio značaj bilo kakvog kritičkog mišljenja jer je internet danas omogućio svima da svi mogu nešto reći i sad ću tu s guštom opaliti citat jednog omiljenog mi stripa koji je jako aktualan: „danas nitko ne želi razmišljati, a svi moraju imati mišljenje o svemu“, pa se u moru svih tih informacija izgubi i mišljenje stručnjaka i ljudi koji zbilja prate, slušaju i znaju.

mangroove

Za kraj, neka glazbena preporuka...? Što se sluša kad se ne svira?
Toni: Kod nas se sluša sve i svašta, svako malo izvadim neki CD koji dugo nisam slušao... Evo dok sam ti odgovarao na intervju u podlozi je svirao Joe Zawinul i njegov album "My People".
A od noviteta na playeru i gramofonu se često vrte Sao Paulo Underground, Rob Mazurek & Black Cube,  Fire! Orchestra, Krokofant, Bushman's Revenge... Evo nedavno mi je stigla i nova ploča Medeski Martin & Wood with Alarm Willl Sound Orchestra.
Od domaćih snaga vrte se Mayalesi, Zvjezdan Ružić sextet, Japanski premijeri, Šimun Matišić, Bebe Na Vole, Svemirko, Mimika, Porto morto, Peglica i komandos i mnogi drugi.

Hvala na razgovoru i čestitke na sjajnom albumu!
Hvala na pitanjima i drago nam je da ti se svidio album (smijeh).