Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

U svojim pjesmama često je pisao o ljubavi, ali nije prezao ni kritizirati društvo u kojem živimo. Dino Šaran, jedan od najcjenjenijih autora u regiji sa svojim sarajevskim bendom Letu Štuke dolazi u rekonstruirani prostor Tvornice kulture 17. studenog gdje će koncertno predstaviti nadolazeći četvrti studijski album naziva 'Topla voda'. Sudeći po posljednjim singlovima, Šaran više nego ikada progovara o socijalnoj nepravdi na Balkanu.

Možda bi netko rekao da Letu Štuke idu u nekom novom smjeru kada se poslušaju posljednji singlovi 'Bože zdravlja', 'Supermarket' i 'Bočice', ali kroz svoje pjesme ti si uvijek kritizirao društvo, a čini mi se da je danas materijala više nego ikad prije.
Dino Šaran: Ima sigurno. Postoji kineska kletva koja glasi "Dabogda živio u zanimljivom vremenu." Napominjem, to nije poslovica nego kletva. Nažalost, ima materijala više nego ikad. Snalazim se. Radim to što znam da radim. Radim to savjesno i živim skromno. Daj Bože zdravlja, to je moj statement zadnjih nekoliko godina kako sazrijevam i shvatam kako stvari stoje, kaže "živim skromno, ovdje nema mjesta Suncu"… To je pjesma koja otvara ploču i statement ovog proteklog perioda.

Premijere novog singla 'Zemlja gori' s Dubiozom bile su u svakoj državi, kao i koncerti kojima ćete promovirati novi album "Topla voda". Otkud to ime?
Dino Šaran: Mi svi znao što je termin "topla voda". "Topla voda" je general poslije bitke, naknadna pamet. Mi svi živimo u tom vremenu naknadne pameti, pogotovo zahvaljujući tim društvenim mrežama gdje bukvalno svatko ima pravo i opciju da iznese vlastito mišljenje, prije svega u tome, a onda i u drugim stvarima. Nekako mi se čini da su sve stvari jasne, ali opet nisu nikad dovoljno jasne. Mi zapravo ne znamo što se dešava iza scene i koja je to režija, ali ta topla voda je prisutna. Kad vidite omot albuma, bit će vam sve jasno što sam htio reći s time.

Nekako mi se čini da je na prethodnim albumima bilo više ljubavi. Sada mi se čini da su nove pjesme puno direktnije od prijašnjih. Drukčije više ne dopire do ljudi?
Dino Šaran: Mislim da nema više ljubavi na prethodnim albumima. Zavisi što je zapravo pojam ljubavne pjesme. Ja sam uvijek imao protkan taj socijalni moment, a zapravo najsocijalnija pjesma je ljubavna pjesma, drito između dvoje ljudi – najintimnije. Međutim, ovo novo što sam napisao… tu su morale biti protkane druge stvari jer, realno, svi bi neke ljubavne pjesme, a u praksi nema ljubavi. Sve je manje ljubavi, sve je više razvedenih brakova, neuspjelih veza, loših odnosa… pa nemojmo da se lažemo. Onda idemo u kič i patetiku. Nisam za to da pjesnik bude realan jer pjesnik nije inženjer, ali da pjeva neke gluposti, da laže sebe i druge, ma ne ide ni to.

Po čemu se novi materijal razlikuje od prethodnog?
Dino Šaran: Album je stilski vrlo razrađen, čak više nego ikad dosad. Sve pjesme su potpuno različite, napisao sam ovaj album kao ploču, kao vinil, tako sam je zamislio, ali kao zbirku singlova, kao kompilaciju singlova, a ne kao konceptualni album. Međutim, uvijek se na kraju dogodi koncept, htio-ne htio. Uvijek čovjek piše o sebi, takav je kantautorski pristup.

S kim ste surađivali na novom albumu?
Dino Šaran: Imamo više gostiju, ali dosta njih su instrumentalisti. Imamo dosta gostiju iz Makedonije, imamo neke gudače, imamo neke duhače. Tako da smo se više oslonili na goste instrumentaliste. Ovi specijalni gosti, to su naše kolege i prijatelji Dubioza Kolektiv.

2

Kako se tvoj pristup glazbi promijenio s vremenom, novim žanrovima i novim produkcijskim tehnologijama? I sam si rekao da na ovom novom albumu ima svega i da ste eksperimentirali sa stilovima.
Dino Šaran: Pa jesmo. Ostalo je tu rocka, ima i elektronike, ima tu ska, ima tu čak i sympho pristupa. Tako da mi je to zanimljivo da idem u svim pravcima i da se ne ograničavam ni stilom, ni žanrom. To sam uvijek mrzio i gledao da to izbjegnem. Kao i raditi nešto što je copy-paste. Sad mi je uspjela "Mjesto za dvoje" pa ajmo napisati 15 novih s istom harmom – to zna biti suludo, a vidim da se to danas masovno radi. Kad netko ubode đir, ako mu je prošlo, onda samo po tom udara, a ne mijenja konja na kojeg se kladi.

Što možemo očekivati na koncertu u Tvornici? Hoće li biti gostiju?
Dino Šaran: Zasad sam pozvao, i nadam se da će se odazvati, Darko Rundek i dio njegovog orkestra. To je naš prvi duet i prvi gost, zapravo meni najdraži duet. To nisam napravio nikad. Za ostale ne znamo još. Sve je to još u procesu jer zapravo još uvijek dovršavamo album.

Ma da? Pa je li napeto onda?
Dino Šaran: Ma je, baš je napeto.

Gdje snimate?
Dino Šaran: Album smo snimali u Pavarotti centru u Mostaru. To je jedan odličan analogni studio koji nije ni skup i ja ga preporučam svakome 'ko se bavi muzikom i 'ko snima sa SSL miksetom. Nju je u Mostar donio Brian Eno i na koji su navodno snimali Bob Marley i Seks Pistolsi, znaš… tamo je ekipa super! Tu smo snimali, a postprodukciju smo radili u Sarajevu.

Trebaju li dobri rock bendovi stremiti prema top ljestvicama?
Dino Šaran: Znaš, kako je egzistencija u pitanju, nije loše kad si prvi na top ljestvici. Nije loše kad napuniš veliku dvoranu. To je sve dobro mada nije prioritet, barem meni. Nije mi sad neki san da punim neke ogromne dvorane i stadione. Rock'n'roll nije za stadione. Ja nikad nisam volio stadionski rock, uz izuzetke bendova kao što su Queen. Ne stoji mi to. Nisam taj tip. Izgubi se ta intima, to je problem.

Koliko je rock'n'roll dobar lijek za život u današnjem društvu?
Dino Šaran: Rock je zapravo mutirao… hip hop je nekako zamijenio ulogu rock, a ja zaista jako volim hip hop! Ono što najviše slušam od stranih izvođača su upravo hiphoperi, a ne rockeri. Sad u zapadnoj muzici iz oblasti rocka nalazim jako malo izvođača koji me zapravo zaintrigiraju. Više mi znači jedan Kendrick Lamar nego kompletna američki indie scena, recimo.

Što onda slušaš u posljednje vrijeme?
Dino Šaran: Slušam Kanye Westa. On je talentiran, odličan, sjajan. Onako, malo djeluje kao luđak, ali mislim da zna što radi. Talentiran je, brate, ima dobre pjesme. Ne slušam baš puno muzike trenutno jer sam u svom filmu.

Je li glazba zbog publike ili publika zbog glazbe?
Dino Šaran: Mislim, publika je tu. Nije prisilno. Tu dolazi, sluša, dolazi na koncerte, skida, downloadira, kupuje CD-ove. Publika mi je najbitnija. Bez publika šta? Po meni je nekako glazba zbog duše, zbog mog nekog ličnog. Znaš, tako čistim dušu, tako izbacujem iz sebe sve frustracije i dok izbacujem iz sebe trudim se da to više nisu frustracije nego neke konkluzije, neki moji lični zaključci kojima se tako liječim. Terapija.

Gledaš li na pisanje pjesama kao na zanat ili umjetnost pa onda čekaš inspiraciju?
Dino Šaran: Kod mene to ide dosta spontano, iz podsvijesti. Većina mojih pjesama nastale su kao ono kad baciš kockice na stol. Pišem impulzivno, nemam neki koncept. Neke kolege pišu smišljeno, planski, paze na svaku riječ. Ja nemam to i samo bacim kocke pa šta ispadne… Naravno, tu i tamo se doradi neki tekst…

U svako je vrijeme bilo dobre glazbe i one glazbe upitne kvalitete. Uvijek mi se čini da je stara popularna glazba imala melodiju za koju se možeš uhvatiti, a danas je posve drugačije. Kako gledaš na to?
Dino Šaran: Imaju dvije kategorije: estetika i energija. Danas se više ide na energiju, da probije, da dođe do ljudi silom, da ju okupira, da izvrši atak na nervni sistem. Takav je i turbo – turbo je prenaglašen. U turbu imaš tri pravca – pop, folk i hip hop. Čak je i evoluirao produkcijski i zato tako opsjeda ljude. To je pretjerivanje. Što se tiče fine glazbe, to je pitanje umjetnosti. Tako da ne znam. Uvijek je to evoluiralo i evoluirat će. Možda se opet vrati na staro. Ne znamo što će biti.

Internetsko vrijeme dovelo je do nestanka demo bendova i selidbu studija u vlastiti dom. Je li se putem izgubila kvaliteta?
Dino Šaran: Pa nije nužno to. Dobro je da ljudi imaju opciju da snimaju kod kuće. To je dobro, samo je stvar namjere. Možeš imati pištolj u ladici, a kako ćeš ga upotrijebiti i zašto, znaš… Pištolj nije dobar, ali može biti koristan.

Kakva je danas bosansko-hercegovačka scena? Na koga treba obratiti pozornost?
Dino Šaran: Pojavili su se ovi mladi hip hoperi. Zovu se Helem nejse. Oni su sad zanimljivi. Po meni je zanimljiv još jedan hip hop dvojac koji pripada više tom turbu, ali nisu izašli iz turba nego iz hip hopa. To su Jala Brat i Buba Corelli. Neki ih podcjenjuju, ali ja sam shvatio da su to baš dva jako talentovana lika iz geta. Nisu fejk – oni su stvarno to. Od novih bendova, ne znam, bojim se da nekog ne preskočim. Ne vidim ništa vrijedno pažnje, ali vjerojatno će se pojaviti. Vrijeme je takvo da klinci stalno nešto snimaju po kućama.

Kako vidiš položaj autora danas u digitalnom okruženju. Što misliš o funkcioniranju sustava kolektivne zaštite?
Dino Šaran: Mislim da je i to pod ingerencijom politike. Barem u BiH. Mislim da je politika umiješana u to jer gdje god se vrti neka malo veća lova, tu je i politika. Taj sistem kod nas ne funkcionira baš najbolje. U Hrvatskoj taj sustav zapravo najbolje funkcionira u cijeloj regiji. Bio sam jednom prilikom gost na jednoj konferenciji o autorskim pravima ovdje u Zagrebu, a bili su prisutni i kolege predstavnici iz GEMA-e, iz cijele regije, gdje se zapravo govorilo o ujedinjavanju udruženja o autorskim pravima kako bi se regionalno zaštitili od najezde ovih većih koji su u EU. To je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Mislim da bi se po tom pitanju trebali organizirati. ZAMP je onaj koji to najbolje radi na prostoru bivše Jugoslavije.

Koja ti je najemitiranija pjesma u cjelokupnoj karijeri?
Dino Šaran: Shvatio sam nekidan da po broju pjesama ja već imam 14 albuma, iako Štuke tek sad objavljuju četvrti album. Uvijek su neke nove one koje su najpopularnije i najemitiranije. Mislim da je moja lično najprepoznatija "Mjesto za dvoje". Napisao sam pjesmu za Natali Dizdar "Mjesto za jedno", znači, samoironija. Na novom albumu imam jednu pjesmu koja je u suštini zaje*ancija, a u njoj duvačku frazu "Mjesta za dvoje". Ustvari, podcrtavam da želim razmontirati tu pjesmu kao neki kult, kao neku moju prepoznatljivost. Ne želim da se referiram samo na jednu pjesmu i da ostanem samo u jednoj tački. Imam puno drugih pjesama. Nije ona jedina.

Koliko ti je drago pisati za druge? Voliš li više pisati za sebe ili kad ti netko drugi naruči pjesmu?
Dino Šaran: Volim i jedno i drugo zato što imam dva modea. Kad pišem za sebe, onda sam oslobođen tog balasta da moram pripazit' na nekog drugog, nečiji drugi profil. Znaš ono, da uđem u neku tuđu kožu. Tu sam u svom elementu, samo duh radi. Kad pišem za druge, isto je zanimljivo, pogotovo kad pišem za žene, jer onda ulazim u žensku psihologiju. Onda se tu ogledam dokle sam zapravo došao, ako se uopće može iz perspektive muškarca ući u žensku psihologiju. Mislim da je to nemoguća misija. To mi je uvijek izazov.

Koji je najbolji koncert na kojem si ikada bio?
Dino Šaran: Oni su sada malo déplacé zbog raznoraznih stvari, ali definitivno U2 na Koševu 1997. To je bilo tek poslije rata, u porušenom gradu, u zemlji koja je ponovno došla do kakvog-takvog mira i kad sam izišao s tog koncerta nekako sam tek tad shvatio da je rat završio. Možda mi je baš zbog toga tak koncert emocionalno najznačajniji. Možda U2 nije moj najdraži bend, ali taj koncert mi je najznačajniji.

3

Kako slušaš glazbu? Čuješ li prvo tekst ili slušaš pozadinu? Što te kupi?
Dino Šaran: Možda je to stvar talenta i stvar iskustva dugogodišnjeg, ali mene atmosfera privlači. Ako ti uđe atmosfera, to je to! Može čak biti i turbo, ali ako te uvuče atmosfera, to je to.

Kakav je život Dine Šarana?
Dino Šaran: Moj život nije Švicarska. Živim onako normalno, skromno. Živim od svog posla. Nemam nekih velikih zahtjeva. Razveden sam, imam sina kojem posvećujem jako puno vremena i on mi je smjernica. Sad sam već u nekim godinama u kojima ne živim divlje i kao neka rock'n'roll zvijezda. Ništa posebno, čak pomalo i dosadno. Osim kad se svira.

Što bi Dino iz 2018. savjetovao Dini iz 1986. godine?
Dino Šaran: Rekao bi mu 'Završi fakultet, otvori kakvu firmu, idi u teretanu i streljanu, ne budi glup. Život je zaje*an.' Ali dobro, nije mi žao što se bavim ovim. Drago mi je što je tako.