Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

rš

Jedna od najeminentnijih pjevačica u povijesti hrvatske glazbe, Radojka Šverko je poznata kao svestrana glazbenica koja s jednakim žarom i uspjehom pjeva pop, jazz, soul, world music, gospel i sakralnu glazbu. Dobitnica je odlikovanja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića te četiri Porina: tri za najbolju žensku vokalnu izvedbu i Porin za životno djelo. Ostvarila je uspješnu međunarodnu karijeru primivši mnogobrojna priznanja i nagrade, objavila je tridesetak samostalnih albuma, a kao gošća s raznim glazbenicima snimila ih je još puno više. Njen predivan, moćan glas uvijek ispunjava dvoranu u potpunosti, bez obzira koliko velika bila, a svaki je njen nastup uzvišen i produhovljen. Njezine izvedbe odaju umjetničku osobnost, ona je muzikalna, profinjena i osjećajna, uvijek na visokoj estetskoj razini.

Na programu koncerta što će ga 2. svibnja održati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na festivalu Jazz.hr/proljeće HDS-a, bit će jazz standardi iz američke pjesmarice, ali izvedeni na način Radojke Šverko i njenih kolega, riječkih glazbenika: pijanista Vladimira Babina, kontrabasista Henryja Radanovića i bubnjara Tončija Grabušića.

Posebna radost

Kakav je osjećaj pripremati se za koncert na jazz festivalu?
Možda će se to nekome činiti čudnim, međutim to je glazbeno štivo koje mi je jako blisko, s kojim sam od svojih početaka djelovala na domaćim i stranim pozornicama. Međutim hrvatska publika me ne percipira kao jazz pjevačicu. Možda je čudno to što sam nenamjerno, nesvjesno zadirala u mnoge glezbene stilove - sad ću pjevati jazz pa šlagere, pa klasičnu glazbu. To je nešto što se u mom životu naprosto nametnulo. Kad se radi o jazz standardima, to je način muziciranja u kojem vokal koristimo za suradnju s glazbenicima koji nas okružuju, diktat koji se zapravo stvara na licu mjesta. Ta glazbena čarolija će se vjerojatno dogoditi i na ovom koncertu. Veselim se! Jako se veselim jer je jedno vrijeme bilo zatišje mog djelovanja s ovim repertoarom.

Znakovito je da su u triju uz vas od reda Riječani.
To su glazbenici s kojima sam već surađivala, mada sam najdulje živjela u Zagrebu. Začuđujuće je da me se nakon tako godina još uvijek, na neki način, pripisuje Rijeci. To je kompliment. Očito sam tamo ostavila traga.

U Rijeci je posebna, fascinantna glazbena scena.
Složila bih se, ali bih isto tako rekla da je možda premalo pažnje posvećeno mnogim vrijednim ljudima s tog područja, bez obzira kojom se vrstom glazbe bave. Ova suradnja s mojim dečkima u meni u svakom slučaju budi jednu posebnu radost. Mislim da ćemo opravdati dolazak u dvoranu “Blagoje Bersa”.

Sloboda glazbenog izričaja

Zašto vam je važna je suradnja s prof. Vladimirom Babinom?
Prof. Vladimir Babin je neizbježna figura, osoba koja pokriva sve stilove u glazbi, kojih sam se ranije dotakla. On piše aranžmane za manje korpuse, ali upravo ta sigurnost koju na pozornici osjećam uz tu osobu, radi li se o klasičnoj glazbi ili smo u crkvenim prostorima, je li to sakralni program, jesu li to mjuzikli, filmska glazba, šlageri, pop ili rock, jer u svim tim stilovima glazbe smo surađivali i njima ovladali, usudila bih se reći, ne samo kod nas nego i vani - to je kao kad se naviknete na člana obitelji. To je ovisnost. Naprosto ovisnost! Slijede neki nastupi, međutim neke ću morati odbiti zbog toga što mi je uvjet da na njima bude prof. Vladimir Babin, jer to je primarno u vezi toga kako ću se osjećati na pozornici, a ako se ja dobro osjećam i rezultat komuniciranja s publikom kroz glazbu bit će bolji.

Kad govorimo o jazz programu, u koji uključujemo i gospel i blues, vi ste verzirani i za te stilove, posebice za gospel
To je igra. Te su note pisane jednostavno, međutim sve ono što čovjek u taj notni prostor, sa svojim umijećem, znanjem i glazbeničkim potencijalom zapravo ubacuje, rezultira takvim ljepotama.

Rekli ste da za jazz koncert želite nastupiti uz trio i to zato da biste mogli komunicirati na licu mjesta. Zašto je to važno?
Ta komunikacija s glazbenicima, pred publikom, inspiracija koju prenosimo jedno na drugo, to je sve skupa jedna igra. To se ne može utanačiti na probama, učvrstiti - aha, idemo jedna proba, pa druga proba, pa ćemo sad svaku notu i svaki ispjevani ton postaviti čvrsto. U tom repertoaru je primarna sloboda glazbenog izričaja koja daje pečat i ljepotu muziciranja.